Naime, oko devet milijardi dolara koje su ostavljene u rezervama banki zamrznuli su Amerikancikako ih se ne bi domogli talibani.
Svakog jutra radnici se okupljaju na trgu u Kabulukako bi pronašlinekakavposao. Ipak, malo toga je u ponudi. Veliki građevinski projekti u gradu su stali, banke su zatvorene, a do stranog se novca više ne može doći. Lokalno stanovništvo osjeća se prevareno, bijesni su zbog neimaštine.
Lokalac Hajat Kan se žali: "Bogati ljudi razmišljaju o sebi, a ne o siromašnima. Ne mogu ni kupiti hljeb. Vjerujte mi da ne mogu pronaći nijedan dolar, a ostatak bogatih ljudipomoćsa Zapada stavlja u džep. Niko ne brine za siromašne ljude. Kad pomoć stiže izvana, ljudi na vlasti pobrinuli su se da ona ide njihovim porodicama, a ne siromašnima."
Samo privilegirani nisu gladni
Cijene hrane su ono što najviše pogađa Avganistance. Kako one idu u nebotako se milioni bore dabi svojim porodicama omogućili ono osnovno. Svjetski program za hranu (WFP) procjenjuje kako čak 93 posto Avganistanaca ne raspolaže dovoljnom količinom hrane. Prije nego što su talibani preuzeli kontrolu, situacija je bila nešto bolja te je taj postotak iznosio oko 80. Zbog navedene situacije sretnici koji su uspjeli akumulirati nešto bogatstvasada prodaju svoju imovinukako bi uspjeli namaknutinovacza hranu.
Moralna dilema Zapada
Zemlje koje bi htjele pružiti pomoć Avganistanu, ali ne priznaju talibane, sada se suočavaju s ozbiljnom moralnom dilemom. Naime, da bi ljudi mogli raditi, a onda i zaraditi za ono osnovno, potrebno je da talibani uspostave donekle stabilnu vlast.
Nova kriza u Avganistanu odvija se oko osnovnih ljudskih potreba – hrane, sigurnosti i nade, praćenaočajem i bijesom kada nešto od navedenog izostane, zaključuje BBC.
