Ovih dana pišem naučni rad o progonu i zločinima nad banjalučkim Bošnjacima i Hrvatima tokom rata u Bosni i Hercegovini. Nadam se da će uskoro biti predstavljen međunarodnoj naučnoj javnosti na jednom veoma značajnom simpozijumu.
Dok sam istraživao za navedeni rad, spoznao sam koliko zapravo malo znam o tome. Mislim na detalje, a oni su najbitniji. Naše školstvo nije uradilo ništa da upozna omladinu što je činjeno po Bosni. Pa barem da su prelistali sažetke sažetaka haških presuda. Ili, barem neka svjedočenja. Lične priče i stradanja običnih ljudi. Kada govorimo o nekom zločinu šokiramo se kada čujemo brojku, ali kada se spuštimo na nivo pojedinca i priču osobe ili porodice koja je preživjela pakao, onda to poprima mnogo monstruoznije oblike i normalnom čovjeku nagna suze na oči.
Znaju li ministri što “slave”?
A takvih je pojedinaca i porodica mnogo. I previše za jedan narod, kao što su Bošnjaci. Poslije toliko jada i muke, stradanja i genocida, da se i najmanje ogriješi neko o njih i Bosnu ogromno je i otvara iznova rane, zanemarujući zločine.
Nažalost, oko Bosne i Hercegovine griješe namjerno i konstantno. Tradicija je odavno da se to dešava na primjer 9. januara kad neki slave "praznik", a to je zapravo praznik rata, genocida i progona.
Slave proglašenje srpske države u Bosni. One zbog koje je počeo rat i zbog koje je počinjen genocid. One koja je po zamisli trebalo da bude etnički čista i da u njoj mogu živjeti samo Srbi. Slične zamisli imali su četnički ideolozi početkom Drugog svjetskog rata.
17
Na “proslavi” relikata etničkog čišćenja zbog kojeg je prosuta nevina krv, ove godine našla su se i dva crnogorska ministra. Kao da Crna Gora nije dovoljno brukana i ponižavana posljednjih godina, pa moramo pljunuti još jednom iznad sebe. Naravno, vjerujem da su srdačno podržani od Abazovića. On je prošle godine pljunuo i na Srebrenicu usred Srebrenice. Bez da se zastidio, mada znamo da stida i nema. Bio je i Kovač. Pa pljunuo i on na Srebrenicu. Ne može se žaliti za mučki ubijenima vezanih ruka i slaviti sa dželatima. Većina bi to nazvala licemjerjem, za mene je saučesništvo u genocidu. Jer genocidi traju i kad nema ubijanja. Dok god postoji i jedan negator, genocid nije završio. Ovaj skup je skup negiranja genocida.
Znaju li ministri što “slave”? Kad se ide neđe na proslavu, a pritom matična susjedna država, koja nam je po svemu najbliža, taj događaj smatra antiustavnim i antidržavnim, treba dobro promisliti je li to dobar potez.
Drugi potez je pogledati zašto je ta proslava problematična i zašto bi se odlaskom tamo mogla obrukati Crna Gora. Logično, odgovore je najbolje potražiti u haškim presudama. Kovač kao pravnik bi to trebalo da zna.
Tamo bi našli da su banjalučki Bošnjaci skoro pa izbrisani iz toga grada iako u njemu nije bilo rata. Pronašli bi i da su neki od ovih “slavljenika” na čije derneke idu javno predlagali da se đeca iz miješanih brakova bače u rijeku Vrbas, pa “koja isplivaju to su srpska đeca”. Našli bi i da je svaka banjalučka džamija bila sravnjena sa zemljom, njih skoro 20. U gradu na koji nije pala nijedna granata.
Ne može se žaliti za mučki ubijenima vezanih ruka i slaviti sa dželatima
Damjanović kao ekonomista saznao bi, na primjer, da je postojala agencija koja je pomagala nesrbima da se isele. Uslov je bio samo da moraju svu imovinu da prepišu na državu, tu koja je formirana 9. januara. Bez nadoknade.
Našli bi i stotine drugih svjedočenja i sudski utvrđenih istina koje su odlaskom na to podšatorsko ludilo zgazili. Presudom utvrđenih činjenica o ubistvima, mučenjima, silovanjima i paljevini.
I koja je onda razlika između njih i Leposavića? Leposavić barem svoje stavove ne skriva, koliko god pogrešni bili. Politički ljigavci koji vrte priče na dnevnom nivou brže nego centrifuga Obodove veš mašine zaslužuju samo prezir. Nažalost, brukanju Crne Gore tu nije kraj. Tek su počeli. Zbog toga, izvinite svi oni čija osjećanja povrijede nedjela ovih i ovakvih koji, nažalost, vladaju ovom državom. To nije izbor crnogorskog naroda.
Argument više za stid koji osjećam zbog njihovog nestida je i to što je na banjalučkom ludilu najvišim "ordenom" odlikovan i Vladimir Putin.
Mada, kad bolje razmislim, niko nije relevantniji da ocijeni uspješnost genocida koji moskovski kasapin sprovodi u Ukrajini od onih koji su genocid i sami počinili.
