Durmitor 8, 9. septembar 2021.
Prvog dana stižemo na Sedlo u 14h, odakle planinarskom stazom pješačimo do prevoja ispod Bobotovog kuka. Nijesmo uzeli vode za dva dana, da ne bi nosili preveliki teret. U nadi da će biti vode na izvoru kod Zelenog vira. Međutim većina izvora je presušila. Postavljamo kamp na 2320mnm, na idealnom i jedinom ravnom dijelu duž cijelog prevoja, sa istočne strane Bobotovog kuka. Ostaje nam jedina nada za vodu, izvor preko prevoja sjeverno u siparu kojim vijuga staza prema Žabljaku. Na sreću nalazimo vrlo mali tok vode tek toliko da se može natočiti litar vode za 5 min.
Dejan i Rajko PopovićPredveče je dosta hladno, temperatura oko 4°C.
Uživamo u pogledu iz šatora iz kojeg pogled doseže daleko.
Večeramo i na spavanje. Deša odmah tone u san, ja čitam knjigu i uživam u planinskom miru i spokoju. U jednom trenutku čujem neke glasove, to su troje stranaca koji su po mraku došli iz pravca Žabljaka u nadi da će naći neko mjesto poput našeg da postave kamp, ali teren je dosta strm. Ipak odlaze kod Zelenog vira da tamo kampuju.
Poslije veoma udobno prespavane noći u 6h se budimo. Spremamo doručak i ne žurimo ne bi li se malo ugrijala stijena od prvih jutarnjih sunčevih zraka.
U 8h već primjećujemo planinare kako idu u pravcu Bobotovog kuka. Nas dvojica idemo da penjemo sa suprotne strane, sjeverne.
Spuštamo se strmim siparima da bi došli na sredinu sjevernog lica.
Uočavamo odozdo kojim pravcem da penjemo. Uopšte nijesmo informisani da li je sjeverna strana ispenjana i kad. Ali pretpostavljam da jeste. Po uvidu stijene odozdo nema puno mogućnosti da se uđe u smjer sem na dva mjesta.
Mi ulazimo težim. I odmah poslije prvih 8m Dejan koji vodi navezu, baš na mjesto đe je htio prvi klin da zakuca kao među-osiguranje, uočava stari korozirani klin koji potvrđuje da su 70-80ih god prekaljeni alpinistički vukovi bivše Jugoslavije baš ovom rutom peli ovu robusnu krušljivu stijenu. Prvi cug je 45m, ocjena IV-IV+. Stijena je veoma krušljiva. Drugi cug 50m, ocjena III-V. I u tom cugu nailazimo na još jedan klin. Od Trećeg cuga počinje veća eksponiranost stijene. Treći cug je 30m, ocjena V+. I u tom cugu nailazimo na klin.
Četvrti cug je 25m, ocjena VI. Veoma opasan i krušljiv detalj, sa stijenama nepouzdanim da se na njima postavi osiguranje. Dejan je sa lakoćom prošao taj cug koji je veoma eksponiran u jednom dijelu sa previsom. U tom jednom detalju dok sam napredovao kao drugi u navezi odronio mi se kamen ispod lijeve noge i potpuno me odbačilo od stijene, te sam tako doživio nepredviđen pad u uže. Nijesam puno propao, ali osjećaj je bio malo jeziv kad sam pogledao ispod sebe ambis. Odmah sam se vratio i nastavio penjanje do sidrišta.
Dejan je sidrišta postavljao sa 3 do 4 klina baš zbog tako rastresite stijene i opšte sigurnosti. Od tog cuga više nijesmo uočavali stare klinove, kao da su nam se smjerovi mimoišli.
Dolazimo na golu ploču 65° nagiba sa ogromnom stjenovitom tavanicom iznad nas. Razmišljamo kuda dalje, lijevo ili desno. Jer nemamo nikakvu orijentaciju kakav dio nas čeka gore.
Odlučujemo na toj goloj strmoj ploči u dužini od 8m da napravimo traverzu i pređemo lijevo. Tako i radimo, malim ankerima pravimo 3 tačke osiguranja i tako prelazimo taj dio. Nastavljamo dalje cug u dužini od 25m ocjena VI-.
Šesti cug od 25m je opet krušljiva stijena, ocjena V+.
Približavamo se vrhu. Nailazimo na malo čvršću stijenu, ali zato i dosta eksponiranu, sedmi cug u dužini od 30m je ocjena VI. U tom cugu ostavljamo dva klina. Osmi cug 30m ocjena IV-V.
Tu već izlazimo na greben lijevo od vrha nekih 20m.
Na vrhu poseban osjećaj zadovoljstva, prije svega zbog uspješno ispenjanog smjera. I još kad se uzme u obzir koliko je rizičan i opasan bio uspon u ovako rastresitoj stijeni, onda je osjećaj na vrhu bio i više nego dobar.
Dodatni povod dobre energije bio je trenutak kada se na vrhu pojavila porodica iz Češke. Oni su planinarskom predviđenom stazom izašli na vrh sa četvoro djece i to starosti od 1 godine do 6 godina. Troje njih malih koračaju ka vrhu, a četvrto dijete spava u nosiljci ocu na leđima. (Ovo je na mene ostavilo posebni utisak, kad se sjetim naše ekspedicije na Materhorn sa sinovima od 16 i 18god). Da ste imali tu priliku da ih vidite kako njih šestoro komunicira tiho i uživaju kao da su na nekoj plaži, a ne na jednom od najeksponiranijih vrhova u Crnoj Gori. Može se reći da je previše, istina.. Ali je i pokazatelj kako treba živjeti slobodno i razbijati predrasude.
