"Mama je rekla da se razvode jer je tata previše popio. Tata je rekao da je mama imala emocionalnu vezu i da je trošila previše novca. Mama je rekla da je tata ponekad zanemarivao i da se njegovo ponašanje graničilo s nasiljem. Tata je rekao da osjeća da je mama emocionalno hladna i udaljena od njega."
Ovo mi je reklo dvoje djece, sestra i brat, tinejdžerka i dječak, dok sam sa njima radio na predstojećem razvodu njihovih roditelja. Bili su uznemireni, ne samo zato što će njihova uža porodica biti zauvijek promijenjena, a budućnost neizvjesnija, već zato što su ih roditelji pretjerano dijelili i pokušavali da ih suprotstave jedan drugome.
Djeca su bila shrvana i zbunjena. Nijesu bili sigurni s kim da naprave savez, zapravo uopšte nijesu željeli nikakve saveze.
Željeli su da svoju porodicu zamisle ne kao neuspjeh, što osećaju mnoga djeca čiji se roditelji razvode. Željeli su da osjećaju da lijepo provode porodično vrijeme. Željeli su da sačuvaju dobre uspomene koje su doživjeli i da se raduju da će se budućnosti osjećati više povezano nego nelagodno.
Iako to možda ne pokazuju uvijek, razvod može da traumira djecu i da utiče na druga područja njihovog života, uključujući ocjene, socijalne veze, pa čak i partnere koje odaberu i kako se ophode prema njima.
Koliko god ovo bilo teško izvesti, stvaranje pozitivne porodične kulture nakon razvoda pada na teret roditelja. Sve to dolazi povrh njihove sopstvene obrade osjećanja oko razdvajanja, razvoda, gubitka i nade. Mnogo je toga što treba preduzeti odjednom.
Zbog povrijeđenih osjećanja, odbijanja i nevjerstva, bijesa, novca ili drugih neriješenih problema, razvod je očigledno jedan od najtežih procesa koji neko može da podnese. Na sesijama parova nekad je tako bolno biti svjedok da supružnik s nestrpljenjem ponovo krene ka udvaranju i ranom braku, dok njihov partner, ili uskoro bivši partner, gleda nepristrasno, ponekad sa otvorenim prezirom.
Tipično je da u tim sesijama jedna osoba nogom izlazi na vrata, dok druga pokušava da ih zatvori prije nego što supružnik nestane.
Ponekad je roditeljima teško da negativna osjećanja jedni prema drugima stave na stranu da bi se priklonili najboljim interesima i dobrobiti svoje djece. Mi sami po sebi znamo da svoju djecu ne izlažemo našim bračnim ili razvodnim poteškoćama, ali kad smo usred toga, na to prečesto zaboravimo.
Ponekad je zlobni gest otvoren, poput oca koji je svoju posljednju isplatu alimentacije od 800 dolara bukvalno prosuo na travnjak ispred kuće svoje bivše žene, u potpunosti u sitnim metalnim novčićima. Naravno, nije bila jedina na koju je ovaj gest uticao. Njegova djeca su svjedočila ovoj uvredi i bila su duboko pogođena.
Negativne interakcije između razvedenih roditelja često su mnogo suptilnije i učestalije od tog primjera. Radio sam sa djecom koja su zamoljena da budu posrednici, upravljajući komunikacijom svojih roditelja dok se starateljstvo smjenjuje. Drugi su djelovali kao emocionalne barijere između roditelja tokom praznika i drugih okupljanja. U krajnjem slučaju, neki su morali da fizički stanu između roditelja u veoma spornom trenutku.
Bez obzira na to kako se osjećate prema bivšem supružniku ili koliko on zaista bio pokvaren, u svojoj praksi vidim neke istine koje bi oba roditelja trebalo da shvate ubuduće.
Vaša djeca se identifikuju sa vama
Često razgovaramo o tome da li dijete više liči na mamu ili tatu ili poprima neke od njihovih osobina. Ali takođe je važno imati na umu da vaša djeca pažljivo posmatraju sve što radite, ponekad podsvjesno, da obraćaju pažnju na sve vaše osobine, pozitivne ili ne. Dakle, kada čuju da su se mama ili tata prema drugima ponašali grozno ili nepravedno, poistovjećuju se sa tom grozotom.
Želim da zastanete na ovome, jer će vam možda biti od pomoći da podstaknete komunikaciju sa bivšim ili uskoro bivšim. Vaša djeca se identifikuju sa oboma.
Ako od voljenog roditelja od poverenja čuju da drugi roditelj može biti užasan, djeca će to usvojiti ne samo kao dio koji vrijeđa roditelja, već i njih same. Postoji mnogo pokretača za smanjenje samopoštovanja djeteta, a posljednja stvar koju želite je da budete na toj listi. Zato vas molim, budite pažljivi u načinu na koji se ophodite prema bivšem partneru.
Samo ovo može biti prvi korak u postavljanju pozornice za manje stresan razvod.
Razgovarajte sa djecom o tome šta se neće promijeniti
Kada roditelji razgovaraju sa djecom o razvodu, te početne rasprave uglavnom se vrte oko svih stvari koje će se promijeniti.
„Mama i tata će živjeti u različitim domovima.“
„Ponekad ćete živjeti u različitim domovima.“
„Možda nećemo moći da provedemo toliko vremena zajedno kao ranije.“
„Možda ćemo morati da obratimo više pažnje na to koliko novca trošimo.“
Sve su to važne i relevantne tačke i o njima treba razgovarati. Ali otkrio sam da je stvaranje temelja oko onoga što se neće promIJeniti u njihovom životu podjednako važno, možda i važnije, u održavanju blagostanja vaše djece tokom i nakon razvoda.
Istaknite činjenicu da oboje volite svoju djecu bezuslovno i da ćete to činiti i dalje. Često ih podsjećajte da oni nijesu uzrok razvoda, što je briga koja muči mnogu djecu, ali malo njih je dijeli s roditeljima. Uvjerite ih da su dovoljno dobri i da je razlog razvoda nastao između odraslih. Djeca treba da čuju ove stvari koje roditeljima mogu izgledati očigledno.
Neka razvod za djecu bude proces. Bio sam svjedok mnogih roditelja koji su se prema „razgovoru o razvodu“ ponašali užasno kao prema „razgovoru o seksu“. To je površno. Obavezno. I nadamo se da to moramo učiniti samo jednom. Sjedamo, obavještavamo djecu o njihovom novom svjetskom poretku – i gdje će spavati do 18. rođendana – i idemo dalje.
To nije dovoljno. Prema mom iskustvu, djeca obrađuju ove probleme u različitim koracima. Neki će odmah imati pitanja i željeće da se uključe u stalnu diskusiju. Drugi će vremenom imati razmišljanja i pitanja. Ključno je da roditelji dozvole obje metode.
Oblikujte „savršen raskid“
U praksi sam naučio da djeca mogu da budu prilično otporna na ideju da njihovi roditelji nijesu namijenjeni jedni drugima, ili u najmanju ruku nije im suđeno da njihov brak traje duže.
Djeca ne samo da mogu da funkcionišu sa tom idejom, već često preferiraju situacije u kojima su im se roditelji razveli ili razdvojili u odnosu na to da ostanu zajedno, ali u sukobu. Djeca mi često kažu da bi i njihovim roditeljima bilo bolje da su razdvojeni ili da imaju bolje partnere. Vaša djeca su nesumnjivo pametna i pažljiva, pa im ova stvarnost, po svoj prilici, neće nedostajati.
Ovdje modeliranje postaje toliko važno. Vremenom djeca imaju tendenciju da odražavaju obrasce odnosa svojih roditelja. Savršen raskid nije moguć, ali sve češće čujem od djece njihove priče o razvedenim, ponekad otuđenim roditeljima koji prijateljski ćaskaju tokom preuzimanja i odlaska. Mogu da sjede zajedno na utakmicama, predstavama, koncertima i proslavama u relativnom miru.
Na osnovu iskustva i autoriteta koji imam vam mogu reći da djeca izuzetno cijene taj trud roditelja.
Kako vaše dijete doživljava razvod?
Zastanite na trenutak i razmislite o razvodu sa stanovišta djeteta, možda stanovišta vašeg djeteta.
Grubo je. Čak i uz najbolju namjeru, razvod je po prirodi sporno i osjetljivo pitanje. Za djecu se porodični život koji poznaju mijenja, možda nabolje, ali promjena je teška i ova tranzicija je ogromna.
Vaša djeca nikada ne bi smjela da budu svjedoci najžešće razmjene. Promjene koje razvod donosi već im se čine surovim. Ne treba da vas čuju kako pričate grozne stvari jedni o drugima ili rasprave o novcu, novim ljudima u vašem životu ili njima samima.
Ako vas. u najgorem slučaju, ipak uhvate mogu se duboko uznemiriti, onesposobiti i sukobiti.
Otkrivam da se nakon razvoda djeca malo povlače. O njima treba brinuti više nego što biste obično činili. Potrebna im je briga i pažnja, bezuslovno poštovanje i nježnost.
Razgovor će pomoći
Ukoliko ste strana u razvodu, vjerovatno ćete otkriti da vaša djeca teško razgovaraju s vama o tome. Podstičem vas da pronađete terapeuta s kojim je vašem djetetu prijatno da razgovara, čak i ako osjećate da mu možda nije potrebno.
Razvod za djecu je komplikovan, ali uz pravu pomoć djeca mogu uspješno da se kreću svojim putem, redefinišu porodicu na način na miran način i uživaju u drugim zadovoljavajućim vezama cijelog života.
* * * * *
Autor Džon Dafi je klinički psiholog. Napisao je knjigu „Roditelj tinejdžerke u doba anksioznosti“. Specijalizovan je za rad sa tinejdžerima, roditeljima, parovima i porodicama.
