Marija Cimbaljević iz Ministarstva prosvjete poručuje da ovakvi projekti imaju za cilj da probude interesovanje učenika za umjetnost, nekima talente, a nekima prosto pomognu da budu publika koja će razumjeti poruke koje šalje umjetničko djelo i kritički se odnose prema njima.
DN: Kada je počeo ovaj projekat i kako je zamišljen?
Cimbaljević:Projekat “Dan umjetničkog obrazovanja” osmišljen je za djecu 9. razreda osnovnih škola i 1. razreda srednjih škola, a počeo je u februaru 2018. godine. Obuhvata posjetu Kraljevskom pozorištu: obilazak zgrade, gledanje jedne od predstava namijenjenih uzrastu djece, posjetu dramskom studiju razgovor sa glumcima i režiserima, posjetu Narodnom muzeju i drugim istorijskim znamenitostima koje se nalaze na Cetinju. Ministarstvo prosvjete obezbjeđuje prevoz i hranu učenicima, dok su ih Zetski dom i Narodni muzej oslobodili plaćanja ulaza. Projekat ima dodatnu vrijednost jer predstavlja priliku da mnoga djeca koja do sada nijesu imala priliku obiđu Cetinje i upoznaju se sa kulturnim i istorijskim bogatstvom koje čuva prijestonica.
DN: Koliko je učenika učestvovalo u projektu i kakva su iskustva učenika?
Cimbaljević:Do sada je preko 6.000 učenika iz 35 osnovnih i srednjih škola imalo priliku da učestvuje u predviđenim aktivnostima. Pored predstava koje zaista s pažnjom pogledaju, učenike najviše impresionira “život pozorišta”, dakle mogućnost da vide kako sve to funkcioniše iza teških crvenih draperija, kakav je dan glumca, koja je uloga režisera, razgovor sa umjetnicima, to je ono što na njih ostavlj a snažan utisak.
Ovi razgovori koncipirani su po razrađenom i savremenom programu, na dramskim radionicama, tokom kojih djeca imaju priliku da se pored gledanja predstava upoznaju sa drugim osnovnim pojmovima iz oblasti glume. Studijom rukovodi Petar Pejaković, pozorišni reditelj i profesor na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju.
DN: Koje su predstave učenici imali priliku da pogledaju?
Cimbaljević:Djeca su imala priliku da odgledaju predstave “Dokle pogled seže”, “Bog masakra” i “Kapital djeca”. Budući da će se projekat nastaviti, u narednom periodu Kraljevsko pozorište Zetski dom u repertoar za djecu uvrstiće još dvije predstave za njihov uzrast, i to “Po/Kažite nam što je ljubav!” za djecu uzrasta od 15 do 18 godina i “Rani jadi” Danila Kiša, za djecu uzrasta od 10 do 14 godina.
DN: Da li ovakvi projekti znače drugačiji pristup nastavi u oblasti umjetnosti?
Cimbaljević:Klasična nastava iz oblasti umjetnosti je, naravno, neophodna. Ona djecu uvodi u svijet umjetnosti i predstavlja osnov za dalja istraživanja. Međutim, spoj teorijske nastave i mogućnost da se doživi “umjetnost na djelu” je idealan pristup koji će djeci otvoriti nove svjetove i podstaći ih da razmišljaju o svojim talentima i rade na njima.
Ovo nije jedini projekat koji ima za cilj usmjeravanje pažnje djece na umjetnost i neprolazne vrijednosti. Ministarstvo prosvjete već dvije godine sarađuje sa Narodnim muzejom na Cetinju na projektu Škola umjetničke kritike “Gledaj, misli, piši”. U okviru ovog projekta su učenici pet srednjih škola posjetili Narodni muzej na Cetinju, razgovarali sa kustosima koji su prethodno u ovim školama održali obuku za pisanje umjetničke kritike. Cilj je da se kod srednjoškolaca probudi interesovanje za kritičko mišljenje i pisanje, te da se pojača i proširi njihovo znanje o umjetnosti. U saradnji sa Muzejom, nastojimo da svake godine u projekat uključimo bar još jednu školu, te očekujemo da će za nekih pet godina projekat obuhvatiti gotovo sve srednje škole u Crnoj Gori.
DN: Rekli ste da ovakvi projekti doprinose razvoju talenata kod djece, šta Ministarstvo prosvjete još radi na tom polju?
Cimbaljević:Ministarstvo prosvjete je u posljednje tri godine stavilo akcenat na podršku talentovanim učenicima, koja se ogleda u konkretnim aktivnostima, poput nagrada iz Fonda za kvalitet i talente, novog sistema praćenja talentovane djece u školama, saradnje sa nevladinim organizacijama na projektima koji pružaju podršku talentima, kao i promocije talenovane djece.
Dakle, mi težimo da djecu podstaknemo da obrazovanje ne shvataju kao obavezu, da ocjene jesu važne, ali da je mnogo važnije da otkriju za šta su nadareni, šta je to u šta bi oni trebalo da ulažu dalje napore. Nama je cilj da iz obrazovnog sistema izađu zdravi i progresivni mladi ljudi, koji će osvježiti naš kulturni prostor i donijeti neke nove vrijednosti na koje ćemo svi biti ponosni.
