Dio vladajuće većine u parlamentu predvođen Demokratskim frontom planira da nakon isteka od 200 dana trajanje nove Vlade premijeru Zdravku Krivokapiću predloži rekonstrukciju Vlade, u okviru postojeće većine.
Plan koji je skovan u koordinaciji sa Beogradom, a koji je objelodanio 19. decembra trbuhozborac Aleksandra Vučića - svugdje prisutni idejni tvorac ,,srpskog sveta“ Aleksandar Raković predviđa da nakon isteka roka od šest mjeseci premijeru Krivokapiću bude ponuđena rekonstrukcija kabineta u koji bi ušle ključne stranke parlamentarne većine.
Novi plan
– Koalicije koje su dovele na vlast Krivokapića trebalo bi da nakon isteka od 200 dana traže rekonstrukciju Vlade i da budu direktno uključene u oblikovanje državne politike – rekao je tada Raković, cijepajući sporazum koji su potpisali Aleksa Bečić, Dritan Abazović i Zdravko Krivokapić.
Dok je cijepao sporazum Raković je konstatovao da je riječ o ,,antisrpskom dokumentu“ i da ga - smatra ništavnim. Sporazum neobavezujućim smatraju i lideri Demokratskog fronta Andrija Mandić i Milan Knežević, koji uz Nebojšu Medojevića kontrolišu više od polovinu poslanika vladajuće koalicije.
Ipak, najeksplicitniji je bio predsjednik Nove srpske demokratije Andrija Mandić koji je kazao da nije ni bio uključen u izradu sporazuma i da će nakon izglasavanja izmjena Zakona o slobodi vjeroispovijesti - DF voditi svoju politiku.
– Zbog izmjena Zakona o slobodi vjeroispovijesti spremni smo dosta toga da istrpimo, ali kasnije, svakako, uradićemo ono za šta smo se obavezali. Što je rekao moj brat Raković, ta vlast kao da djeluje sa antisrpskih pozicija. Ima unutra Srba, ali kroz konkretne akcije, protjerivanje ambasadora Srbije i odnos prema protjeranom ambasadoru, odnos prema srpskim političarima, odnos prema Kosovu, odnos prema srpskim simbolima koji su tradicija Crne Gore – vidite da ta vlast nije ništa promijenila u odnosu na ono što je radio režim Mila Đukanovića – rekao je Mandić. Lider Nove je tim stavom suštinski odbacio sporazum - najavljujući novu politiku koja uključuje preispitivanje svih ključnih tačaka sporazuma.
Tvrdnje Rakovića, ali i Mandića danima su potom pratile objave u tabloidima koje kontroliše Vučić da je nova Vlada u Podgorici antisrpska, da neće povući priznanje Kosova niti da planira da ,,uvede istorijske srpske simbole poput trobojke“.
U igri i vanredni izbori
Ukoliko bi Krivokapić odbio tu opciju, u igri bi bili i vanredni parlamentarni izbori koje bi DF i ostali dočekali sa pozicije vlasti - jer će zahvaljujući usvojenim izmjenama zakona o državnim službenicima i namještenicima u državni aparat, javnim preduzećima, upravnim odborima, školama, bolnicama ,,po dubini“ ubaciti na stotine svojih ljudi na rukovodećim pozicijama. Odredbama zakona koji je usvojen uprkos kritikama Evropske komisije znatno su spušteni kriterijumi za zapošljavanje na rukovodećim funkcijama.
Cijepanje sporazuma i indirektna podrška takvom činu Andrije Mandića, ali i Milana Kneževića i Nebojše Medojevića pokazuje da trenutna politika Krivokapićeve Vlade ne može biti njeno trajno opredjeljenje jer ne korespondira ni sa većinom koja je podržava u parlamentu, niti sa stavovima biračkog tijela koje ih je glasalo. To faktički znači da rekonstruisanu vladu suštinski ne bi obavezivao potpisani sporazum koji garantuje nastavak evropskog puta, jačanje saradnje sa NATO, ali i držanje na ,,stendbaju“ pitanje odnosa prema Kosovu i pitanje izmjene državnih simbola.
Da se plan koji je otkrio Raković, čitaj Beograd, suštinski sprovodi pokazali su dalji potezi lidera parlamentarne većine: prvi tihi potez DF-a bilo je upozorenje Krivokapiću i Abazoviću da oni neće biti u Vladi koja podržava ,,glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i pomoćnika direktora Uprave policije Zorana Lazovića“.
Ultimatum i kritike
Nakon pojašnjenja Abazovića desio se i prvi ultimatum: Vladi je dat rok od mjesec dana da izmjenama zakona o tužilaštvu i unutrašnjim poslovima smijeni vrh Tužilaštva i Uprave policije.
Tu nije kraj svim neslaganjima jer, osim pitanja MUP-a i Tužilaštva, čelni ljudi DF-a i Pokreta za promjene kritikuju Krivokapićev kabinet i zbog kontroverznih poteza u finansijsko-ekonomskoj politici.
Javnost je svjedočila da je bukvalno svaki potez Krivokapićeve Vlade uključujući i onaj o netransparentnom zaduživanju i najavi gašenja Montenegro erlajnza dočekan na nož od lidera DF-a. Ostala je zabilježena izjava Andrije Mandića beogradskim medijima da bi ,,oni da su opozicija organizovali proteste zbog gašenja nacionalne avio-kompanije i netransparentnog i nezakonitog zaduživanja od 750 miliona eura“.
Izjave Mandića pratili su optužujući tonovi Nebojše Medojevića koji je u objavama na društvenim mrežama svakodnevno optuživao premijera i ministre za korupciju, bezakonje, nepotizam i nesposobnost. Medojević je čak i dva dana prije nego što je digao ruku za Krivokapićevu Vladu optužio mandatara da radi za DPS.
Podrivanje autoriteta
Cilj takvih izjava Medojevića, Mandića i Kneževića je suštinski da se podrije autoritet Vlade, pripremi javno mnjenje za ključni politički potez DF-a nakon lokalnih izbora u Nikšiću: zahtjev za rekonstrukciju Vlade koji bi, osim pojedinih ministara, možda i uključio zahtjev za promjenu premijera u zavisnosti od Krivokapićevog stava o tom pitanju.
Medijsku pripremu za takav potez obavili bi tabloidi u Srbiji koji već nedjeljama ukazuju na ,,antisrpski karakter nove vlasti“.
To nije jedini problem koji će imati Krivokapić u svom nadgornjavanju sa parlamentom. Da nova Vlada suštinski nema podršku parlamenta, pokazala je i činjenica da je sistemski zakon o državnim službenicima i namještenicma predložen od strane poslaničke većine, a ne od Vlade koja bi trebalo da kreira ovakve zakonske akte. Takav potez svjedoči o dubokom nepovjerenju partija prema Vladi koju su izglasali.
Tačka spajanja
Izmjene Zakona o slobodi vjeroispovijesti, koje su usvojene 29. decembra u tri sata ujutro, uz nepostojeći kvorum, ali i uz osporen poslanički mandat Suade Zoronjić iz Ure, jedina su tačka spajanja nove Vlade i parlamentarne većine.
Iako je premijer Krivokapić prisustvovao sjednici parlamenta, a Zakon formalno predložio ministar pravde, odnosno, po priznanju Joanikija, pravnici Srpske pravoslavne crkve, čitavi posao je operacionalizovao Demokratski front.
Nepostojanje kvoruma, a potom i prenebregavanje odluka DIK-a uvele su parlament pod kontrolu nove većine u zoni kršenja Ustava i zakona, pa će uslijediti i ocjena ustavnosti takvih odluka. Privremeno savezništvo Vlade i većine u parlamentu treba očekivati u slučaju vjerovatnog odbijanja predsjednika države da potpiše sporne izmjene Zakona o slobodi vjeroispovijesti, kada bi mogla eventualno uslijediti i inicijativa za potencijalni opoziv oko koje se mora izjasniti Ustavni sud.
Ipak, zajednička podrška tom kontroverznom zakonu neće biti prepreka da DF nakon lokalnih izbora u Nikšiću krene u realizaciju plana koji je skovan uz pomoć Beograda. Sa ili bez Krivokapića na čelu Vlade.
Mnoga saopštenja iz Demokratskog fronta, naročito kada se pominje Dritan Abazović, završavaju se zagonetnim upozorenjem: ,,tika-taka-tika”. Što će reći da sat otkucava do neke važne objave…
