Stranka Alekse Bečića i Borisa Bogdanovića je sticajem raznih i za mene dosta nejasnih okolnosti, postala relevantan politički faktor u Crnoj Gori.
Ovi mladi političari su, na do sada neviđen način, "korisnim nejasnoćama", ne opredjeljujući se i ne izjašnjavajući se o najvažnijim pitanjima, bojkotom parlamenta u čitavom mandatu, sitnim lukavstvima, prilično jeftinim i primitivnim marketingom i posebno praznim izbornim floskulama, obezbijedili zavidnu i ozbiljnu podršku biračkog tijela.
Njihova politika lišena svakog ozbiljnog sadržaja i jasnoće, dala je nažalost dobar rezultat, koji zavređuje ozbiljno ispitivanje javnog mnjenja jedne zemlje, koje se tako olako opredjeljuje za ništa ili vjeruje i podržava nešto, što mu nije ni ponuđeno.
Da je značajan broj naših građana lakovjeran, naivan i da više voli biti u većini, nego u pravu, znao sam i ranije, ali kada vidim podršku Demokrata, broj takvih me iznenađuje, moram priznati.
Ova mlađana stranka, baštineći "korisne nejasnoće" kao svoje najveće vrijednosti, jedino je jasna da obožava i voli da prisvaja Crkvu Srbije, da nema toga što za nju ne bi uradila i da Srbiju doživljava bratskom zemljom. O Crnogorskoj istoriji ne vole da pričaju, jer im ta istina ne odgovara, o Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, ni riječ. Od identitetskih pitanja bježe kao đavo od krsta i svakome je više nego jasno da je Crna Gora za njih samo lijepi geografski region sa posebnošću i autonomijom, ne većom od Šumadije ili Bačke, baš onako kako ih je učio njihov mentor, pokojni Amfilohije.
Ta stranka se sada nalazi na velikoj i važnoj raskrsnici. U sukobu sa DF-om i DPS-om, a uskoro i sa Amfilohijevim nasljednicima prijestolja, morat će odabrati svoj put. Dosadašnja "prodaja magle", imaće sve manje kupaca.
Očigledno je da oni žele samo jedno - biti ono što je bio DPS. Žele takvu političku snagu i satelite oko sebe sa kojima bi vršili nesmetanu vlast. To i nije ništa čudno, jer su izrasli upravo iz stranke koja je sa DPS-om vršila vlast do 1998.
Poseban je problem što oni žele biti DPS, baš onakav kakav je bio do 1998. godine, sa Crkvom Srbije i uz pokroviteljstvo države Srbije.
Ja nemam dilemu da je njihova politička platforma - Crna Gora, baš onakva, kakva je bila prije referenduma 2006. godine, kakvu su uostalom podržali svi ti mlađani ljudi iz rukovodstva Demokrata na referendumu.
Na njihovu žalost, ovo je vrijeme čistih modela. Ova zemlja se nikada neće vraćati na staro. Na raskrsnici pred kojom se nalaze, morat će odabrati građanski koncept i Evropu ili "srpski svet".
Ako i dalje žele biti nejasni i neopredijeljeni, znači da su izbjegli raskrsnicu i da su odabrali da se vrte u "kružnom toku", trošeći svoje i naše vrijeme.
Napisah sve ovo, radi lakšeg razumijevanja ovih nejasnih mladih ljudi.
