Đeljošaj navodi da je potpuno netačno tvrditi da je aktuelni model izbornog zakonodavstva afirmativan za manjinske narode.
“Naprotiv, vrijedi podsjetiti da su oduzimanje garantovanih mandata Albancima 2011. godine dogovorili DPS i SNP, iza zatvorenih vrata, uprkos jasnom protivljenju albanskih političkih predstavnika”, kaže Đeljošaj.
10
Posljedice takvog modela, kako ističe, vidljive su u praksi.
“Na izborima 2012. godine, za jedan mandat albanskih partija bilo je potrebno oko 6.000 glasova, dok je za mandate drugih partija bilo dovoljno oko 4.000 glasova. Još izraženiji primjer zabilježen je 2016. godine, kada je za jedan mandat albanskih partija bilo potrebno oko 9.000 glasova, naspram približno 3.800 glasova za ostale. To nije afirmacija manjinskih prava, već suprotno, riječ je o sistemskoj nepravdi koja mora biti ispravljena. Nelogično je kao afirmativnu mjeru predstavljati nešto što u svojoj suštini proizvodi diskriminaciju”, poručuje Đeljošaj.
Pokušaji mlađih generacija DPS-a da ovakvu praksu predstave drugačije, nastavlja on, ne doprinose rješavanju problema, već ga, kaže, dodatno produbljuju.
“Učenje iz grešaka uvijek je produktivnije nego insistiranje na politikama za koje svi znamo kako su se završile. Autohtoni albanski glas nastaviće da se jasno i snažno čuje u Skupštini Crne Gore, uprkos decenijskim osporavanjima. Taj glas treba dodatno osnažiti kroz pravednu izbornu reformu koja će obezbijediti adekvatnu i pravičnu zastupljenost albanske zajednice kroz garantovane mandate”, kaže on.
Poslanika Rakočevića podsjeća kako izgleda afirmacija.
“Juče su završeni parlamentarni izbori u Sloveniji, članici EU. Italijanska i mađarska manjina, iako imaju svega 0,1% i 0,3%, imaju garantovane mandate u parlamentu. To je evropski standard i afirmativna akcija”, zaključuje lider Albanskog foruma.
