Abiznis

Delegiranje je znak povjerenja, i to u oba smjera

Organizaciona otpornost vidi se u tome šta nastavlja da funkcioniše kada direktor nije dostupan. Koliko odluka u vašoj organizaciji tada može biti doneseno?

Google

Dodaj Analitiku među omiljene izvore na Google-u

Delegiranje je znak povjerenja, i to u oba smjera Foto: Prokic.studio
Bojana Vešović
Bojana VešovićAutorka
Portal AnalitikaIzvor

U mnogim organizacijama slika je slična. Čak i odluke za koje postoje nadležni rukovodioci čekaju saglasnost direktora. Zaposleni provjeravaju svaki korak, odgovori kasne, a direktor postaje preopterećen i sve češće usko grlo organizacije koju vodi.

Zaključak djeluje jednostavno: ljudi ne preuzimaju odgovornost. Ali odgovornost nije samo osobina pojedinca. Ona je i odnos koji se gradi između onoga ko povjerava i onoga ko preuzima. Zato, prije nego što je pripišemo neinicijativnosti zaposlenih, vrijedi pogledati obje strane.

Rukovodilac koji delegira ne predaje samo posao, već pravo na odluku. Delegirati zadatak, a zadržati odluku, nije povjerenje nego kontrola na daljinu. Pravo delegiranje znači stati iza odluke donesene u dogovorenim granicama, čak i kada je drugačija od one koju bi sam donio. Znači prihvatiti rizik greške, jer krajnja odgovornost ostaje njegova. I znači objasniti svaku promjenu odluke, jer svaka odluka poništena bez objašnjenja uči ljude da je sigurnije pitati nego odlučiti.

Zaposleni koji preuzima ne preuzima samo zadatak, već i posljedice. Povjerenje se ne zadržava zato što je dato, ono se potvrđuje znanjem, razumijevanjem šireg cilja i spremnošću da se posao završi najbolje moguće.

Odgovornost se najjasnije vidi kod propusta: kada se greška ne skriva, kada se problem prijavi na vrijeme i kada se iz njega uči. A konsultacija tada nije znak nesigurnosti, već zrelosti. Pita se zato što se želi bolja odluka, ne zato što se ne smije odlučiti.

Kroz R Faktor ovo posmatramo kao pitanje usklađenosti, povjerenja i odgovornosti. Ovlašćenje koje postoji samo na papiru ne mijenja ništa, jer ljudi ne rade prema onome što piše, već prema onome što su iskusili.

Povjerenje se ne mjeri izgovorenim riječima, već onim što se dogodi kada neko samostalno odluči. A tamo gdje granice nisu jasne, ljudi biraju najsigurniju opciju, a to je da ne odluče. Kada se ova tri elementa poklope, nastaje tim koji se konsultuje, uči i donosi dobre odluke i kada niko ne gleda.

Organizaciona otpornost vidi se u tome šta nastavlja da funkcioniše kada direktor nije dostupan. Koliko odluka u vašoj organizaciji tada može biti doneseno?

Zapratite nas
Najnovije vijesti, svakog dana, na vašim omiljenim aplikacijama.
Portal Analitika