Izjava predsjednika poslaničkog kluba DPS-a Danijela Živkovića o mogućoj saradnji te partije sa UROM i Demokratama pokrenula je lavinu reakcija u koju se utapaju sve brojnije informacije i "informacije" da ta saradnja samo što nije.
Bilo bi korisno da svi akteri spuste političke noseve i pogledaju stvarnost u punoj kompleksnosti
Politička matematika je neumoljiva. Vladu u Crnoj Gori nemoguće je sastaviti bez DPS-a ili bez DF-a. Tako su rekli birači. Koliko god se dio crnogorske i međunarodne javnosti pravio da to ne vidi, ne mijenja istinu.
Pokušaj domaćih političara, na koji je međunarodna zajednica znakovito žmurila, da se vlada sastavi sa DF-om koji, faktički, daje podršku manjinskoj vladi u zamjenu za mjesta po dubini očito ne funkcioniše. I stranke većine i međunarodna zajednica svjesno su ušle na klizav teren nakon izbora od 30. avgusta. Domaći akteri uspjeli su tada da ubijede međunarodne faktore da će kontrolisati DF, odnosno njihove namjere da Crna Gora ne bude ni evropska, ni građanska.
Sada je jasno da stvari ne funkcionišu. Najčistije bi bilo ići na nove izbore. I najnormalnije.
URA i Demokrate imaju tu kartu u svojim rukama i uvijek mogu da je iskoriste. Za sada nijesu jer, vjerovatno, a tačno, kalkulišu da im rezultati iz prve godine vladavine ne bi donijeli više moći nakon novog glasanja. Tu kartu u rukama ima i DF. Za sada je ne baca na sto. Ponešto jer je lijepo razbaškariti se po dubini, još više jer potpuno besplatno i, kako rekosmo, sa dobrih mjesta mogu da posmatraju davljenje ostatka vladajuće većine u blatu svakodnevnog nesnalaženja, a najviše jer su svjesni da su propustili "zlatni momenat" za ostvarenje svog glavnog cilja i da će "srpski svet" biti sve dalji sa svakim novim izborima.
DPS nema mogućnost da izazove nove izbore jer mu fali najmanje jedan glas da obori vladu.
Politička matematika je neumoljiva. Vladu u Crnoj Gori nemoguće je sastaviti bez DPS-a ili bez DF-a
Što su, dalje, opcije?
Po svoj prilici došlo je vrijeme da se vidi može li da funkcioniše sistem u kojem DPS daje podršku manjinskoj vladi uz uslov da DF bude potpuno izbačen iz igre - po širini i dubini.
Amerika je, kroz riječi zamjenika pomoćnika američkog državnog sekretara Gabrijela Eskobara, stavila do znanja da je toga svjesna. I da će EU toga, ako već nije, takođe biti brzo svjesna. Domaća politička javnost zainteresovana je za više "detalja" od onih iz vana.
Na primjer, kritičari iznose tezu kako će DPS u sve ući samo da bi se vratio na vlast i nastavio sve ono zbog čega je vlast izgubio. I kroz riječi samog Eskobara mogla se čitati ta bojazan. Razlika između domaće i međunarodne javnosti u tome je što je ova druga orijentisana na ciljeve. A cilj je očuvati evropski orjentisanu i građansku Crnu Goru. Ono pred čim je, najvjerovatnije, politička Crna Gora nije "osuđeno" na uspjeh. On se ne podrazumijeva. Zavisiće od toga koliko će i domaći akteri biti orijentisani na cilj. Dakle, oni sami, kao i mnogi u zemlji i inostranstvu potrudiće se da im (URI, Demokratama i DPS-u) otežaju ostvarenje cilja.
Jasno je da nijedan od tri politička aktera nije "ponešen" za onim što stoji pred njima i Crnom Gorom. URA i/ili Demokrate moraće dobro da se pomuče da poprave ono što su zabrljali u proteklih godinu. Ako budu mogli.
DPS će morati dobro da se pomuči da popravi ono zbog čega je izgubio vlast. Ako bude mogao. I ni to neće biti dovoljno.
Sada je jasno da stvari ne funkcionišu. Najčistije bi bilo ići na nove izbore
Cilja moraju da budu svjesni i ka njemu orjentisani i svi oni koji ga doživljavaju - stvarno i deklarativno - kao svoj. To se odnosi na manjinske stranke, SD, SDP, GI „21. maj“ i sve one manje ili više formalne pokrete koji se zaklinju u evropsku i građansku Crnu Goru. Poruka koju je Eskobar donio, i u tom smislu je manje više jasna, mogla bi se svesti na ono što je predsjednik SAD Bajden poručio onomad Avganistancima - ako sami ne želite da se borite za svoju zemlju, nećemo ni mi.
Zato bi bilo korisno da svi akteri spuste političke noseve i pogledaju stvarnost u punoj kompleksnosti.
Ako eksperiment koji je na obzorju uspije, tek to otvara šansu da se krene ka cilju - građanskoj Crnoj Gori koja je članica EU. Do toga se mora stići preko izbora, za pola godine, godinu ili tri.
I tada će, opet, svi akteri morati da budu orijentisani ka cilju, ako žele da građanska i evropska Crna Gora preživi sve ovo u šta su je, zajedno sa građanima i međunarodnom zajednicom, uvalili.
