”Kad se samo sjetim devedesetih, a ja mogu svjedočiti o tom vremenu, jer sam bio neposredni akter, Milo Đukanović je tada bio pet puta veći Srbin od mene. Ja sam tada bio mali Srbin u odnosu na njega. U tim godinama je Momir Bulatović bio mnogo manji Srbin nego Milo Đukanović. To je apsolutna istina. Danas je sasvim druga prilika. I danas taj isti Milo Đukanović proba da tu registrovanu crkvu u policijskoj stanici odnosno u Odjeljenju bezbjednosti Cetinje promoviše kao neku crkvu, neko čudovište koje bi trebalo da se pojavi i koje bi bilo u prilici da protjera prave vjernike kojih zaista puno“, kazao je Davidović.
“Ako je 200.000 vjernika danas na litijama, pa nisu svi ti ljudi ostavili kuće prazne. Još toliko ljudi ima kućama koji nisu mogli doći, a to su mala djeca, stariji ljudi, ljudi koji rade na poslovima u poljuprivredi...”, rekao je on.
Govoreći o situaciji u Crnoj Gori, Davidović kaže da postoje tri puta.
“Da se pokatoličimo i kažemo da nismo to što smo do sada bili, da se iselimo ili da sve uradimo kako bi sačuvali našu crkvu! Ako ne uspijemo da sačuvamo naše svetinje, mi ostajemo bez imena i prezimena, mi smo sve izgubili”, smatra on.
