I dok pod Goricom ovih dana raste zebnja povodom toga da li će dobiti licencu za evropska takmičenja, Budućnost je naš klub koji je tokom prošlosti odigrao ubjedljivo najviše utakmica u međunarodnim kupovima.
Veći dio te istorije sasvim je dobro poznat pristalicama 'plavih', tim prije jer se događao u ovom vijeku. No sigurno je kako ima i onih simpatizera podgoričkog kluba, naročito mlađih, koji zasigurno nijesu najbolje upoznati sa prvim nastupima Budućnosti u međunarodnim takmičenjima.
Otud, u nastavku se prisjećamo kako je to izgledalo 1977, 1981. i 1991. godine.
Kup Balkana 1977.
Prvo međunarodno takmičenje u kojem se Budućnost pojavila bio je Kup Balkana 1977. godine. I već na startu, čekalo ih je jedno zvučno ime – atinski Panatinaikos. Uz to, slučaj je htio da drugi suparnik Titograđana u grupi bude ekipa iz susjedstva – Vlaznija iz Skadra.
Vlaznija – Budućnost 1:1
I upravo u Skadru, Budućnost je imala debi na međunarodnoj sceni – i to pred 20.000 gledalaca. Tadašnja štampa pisala je da je oko 5.000 ljudi ostalo izvan stadiona, te da su među gledaocima bili mnogi koji su doputovali i iz Tirane. No, utakmica odigrana 27. aprila bila je više nego skromna, a završena je rezultatom 1:1 (1:1).
Izabranici Marka Valoka poveli su u 23. minutu – šutirao je Mojaš Radonjić, a lopta je na putu ka golu zakačija domaćeg beka Vasju. Kroz 15 minuta poravnao je Ajdini. Slabo je Budućnost igrala u nastavku, a bod je sačuvao tog dana raspoloženi golman Vujačić. Na kraju su igrači oba tima sa terena ispraćeni aplauzima.
Budućnost – Vlaznija 2:0
Duel trećeg kola grupe „B“ pod Goricom nije donio naročito bolju predstavu, ali Budućnost je opravdala ulogu favorita protiv Skadrana, slaveći 2:0 (1:0). Meč pod Goricom tog 4. maja pratilo je oko 6.000 gledalaca, što je bilo manje u odnosu na prosječne prvoligaške utakmice.
Za Budućnost su pogađali Mojaš Radonjić i Žarko Vukčević, a iako su odigrali prilično loše, i gosti su sa terena ispraćeni uz aplauz titogradske publike. I nakon toga, uslijedila su dva meča odluke za Budućnost.
Panatinaikos – Budućnost 2:2
Svega četiri dana kasnije, u Atini je odigran prvi od dva derbija grupe „B“. Stadion Panatinaikosa, koji je u to doba primao nešto više od 20.000 gledalaca, bio je pun i odigran je u uzavreloj atmosferi. Iako je Budućnost napravila uspjeh, odigravši 2:2 (1:1), utisak je bio kako ih je sudija žestoko oštetio.
Dva puta su Titograđani stizali do vođstva – prvo golom Anta Miročevića, pa Draga Kovačevića. Grci su izjednačavali pogocima Elefterakisa i Antonijadisa.
Budućnost – Panatinaikos 1:2
Posljednje kolo grupe „B“ klubovi iz Titograda i Atine dočekali su bodovno izjednačeni. Otud, meč pod Goricom, odigran 17. avgusta, odlučivao je o tome ko će u finale Kupa Balkana. No, ni značaj utakmice, niti renome suparnika, nijesu bili dovoljni kako bi titogradska publika u osjetnijem broju došla na tribine – meč je pratilo oko 5.000 navijača.
Već u 6. minutu tribine su utihnule – Papadimitru je doveo Atinjane u vođstvo. Kroz 10 minuta, Drago Kovačević se i na drugom duelu protiv Panatinaikosa upisao u strijelce. Ipak, bolju igru gosti su krunisali u 66. minutu – tada je pogodio nekadašnji fudbaler Partizana Bora Đorđević i odveo PAO u finale.
Intertoto kup 1981.
Na sljedeći izlazak u međunarodna takmičenja, Titograđani su čekali četiri godine. A te 1981. su, kao šestoplasirani sastav jugoslovenske Prve lige, nastupili u Intertoto kupu, koji u to doba nije igran pod okriljem UEFA.
Bilo je to ljetnje takmičenje, u okviru kojeg su se ekipe nadmetale u sklopu devet grupa, pri čemu nije bilo eliminacione faze. A Budućnost, koju je sa klupe predvodio Đorđe Gerum, izvukla je jednu od najtežih grupa – 'plavi' su igrali protiv danskog Odenzea, švedskog Estersa i austrijskog Tirola.
Tirol – Budućnost 1:3
U uvodnoj rundi takmičenja, Titograđani su 27. juna u Insbruku, lakše nego što se očekivalo, savladali Tirol, rezultatom 1:3 (0:2). Inače, među 5.000 gledalaca bilo je mnogo radnika porijeklom sa prostora bivše Jugoslavije, tako da su 'plavi' imali veliku podršku u Austriji.
U prvom dijelu, nakon uigranih akcija, pogotke su postizali Derviš Hadžiosmanović i Mojaš Radonjić. U nastavku se u strijelce upisao i Dragan Vujović, a počasni gol za Tirol dao je Korajman, i to iz penala.
Esters – Budućnost 0:0
Grad Vekše na jugu Švedske bio je nova stanica za igrače Budućnosti u evropskoj sezoni. Meč protiv pobjednika Kupa Švedske, sastava Estersa, odigran je 4. jula pred više od 5.000 gledalaca.
Domaći su bili favoriti, tim prije jer su prethodne sezone bili pobjednici jedne od grupa. No, ispostavilo se da je Budućnost bila opasnija, ali nadmoć na terenu nije uspjela krunisati pogotkom. I tamo su Titograđani imali podršku većeg broja iseljenika, pri čemu se tokom utakmice sa tribina često moglo čuti skandiranje „Jugoslavija“.
Budućnost – Odenze 4:2
Prvi duel Intertoto kupa pod Goricom ujedno je bio i derbi grupe. Odenze je, pritom, bio trećeplasirani sastav iz danskog šampionata. Meč u Titogradu, koji je na programu bio 11. jula pred oko 5.000 navijača, odigran je po velikoj vrućini, a Budućnost je nadigrala suparnike, uz rezultat 4:2 (2:0).
Susret nije mogao bolje početi – Zoran Batrović pogodio je u sedmom minutu, pa Dragan Vujović u 11. Ipak, tek što je drugo poluvrijeme počelo, Danci su izjednačili uz dva brza pogotka Muka i Hansena. Budućnost je do kraja očajnički pokušavala da stigne do gola, a u finišu su dali dva – još jednom je pogodio Batrović, a u strijelce se upisao i Vukčević.
Budućnost – Tirol 1:2
Sa izvrsnim učinkom od pet od mogućih šest bodova iz tri kola, Titograđani su kao favoriti 18. jula dočekali Tirol. Međutim, oko 3.000 gledalaca ispratilo je duel koji je završen iznenađenjem – austrijski tim slavio je 1:2 (1:2).
Već do 20. minuta gosti su dali dva gola, strijelci su bili Korajman i Brašler. U finišu prvog dijela, Vorotović je smanjio na 1:2, ali to je bilo sve – Budućnost je u nastavku odigrala prilično ležerno i nije mogla ni do boda.
Budućnost – Esters 3:1
Treći uzastopni duel pod Goricom, odigran 25. jula, na tribine je privukao blizu 5.000 gledalaca, koji su tog dana mogli zadovoljni otići sa stadiona. Budućnost je nad švedskim sastavom slavila 3:1 (2:0).
U prvom dijelu pogađali su Vujović i Radinović, a taj je rezultat bio na snazi sve do finiša meča. I kada je djelovalo da dva boda ostaju u Titogradu, nadu gostima je u 83. minutu vratio Nilson. No, pobjedu Budućnosti potvrdio je Hadžiosmanović u 88.
Odenze – Budućnost 1:1
Meč posljednjeg kola u Danskoj rješavao je sve – Budućnost je nakon pet kola imala sedam bodova, a Odenze šest. Otud je duel odigran 1. avgusta privukao pažnju više od 10.000 gledalaca, a na kraju su se radovali Titograđani – remijem, uz rezultat 1:1 (1:0), osvojili su prvo mjesto u grupi „4“.
Odenze je poveo u 14. minutu golom Munka, a izjednačio je Vujović u 67. Time su Titograđani bili pobjednici Intertoto kupa 1981, zajedno sa preostalim prvacima grupa – Verderom, Geteborgom, Štutgart kikersom, Standardom iz Liježa, austrijskim Vinerom, danskim Arhusom, belgijskim Molenbekom i čehoslovačkim Čebom.
Kup Balkana 1990/91.
Pregled prvih međunarodnih nastupa Budućnosti završavamo Kupom Balkana 1990/91, koji je igran prema sistemu eliminacije.
Budućnost je završila u finalu, u kojem nije mogla do naslova – poražena je nakon produžetaka.
Tirana – Budućnost 0:0
Prvi susret četvrtfinala donio je i prvo gostovanje Budućnosti u albanskoj prijestonici nakon 44 godine. Pritom, meč odigran 18. septembra 1990, izazvao je veliku pažnju u Tirani – na nekadašnjem stadionu „Kemal Stafa“ bilo je oko 15.000 gledalaca.
Tirana je u to doba još nastupala pod nazivom „17. novembar“, a Titograđani su odigrali tek toliko koliko im je bilo dovoljno da ostanu neporaženi. Jer, u Tiranu su otputovali na dan utakmice, i to nakon izuzetno teškog prvoligaškog gostovanja Slobodi u Tuzli.
Budućnost – Tirana 2:1
Za razliku od Tirane, revanš u Titogradu 3. oktobra nije pobudio naročitu pažnju publike. Na tribinama je bilo oko 3.000 navijača, znatno manje u odnosu na prvoligaške susrete, a Budućnost je slavila 2:1 (2:1).
Branko Brnović je već u 3. minutu zatresao mrežu Albanaca i djelovalo je kako će Tirana biti lako savladana. No, u 34. minutu je poravnao Kolja. Novo vođstvo Budućnosti, a kako se ispostavilo – i plasman u polufinale, donio je Saša Škara u 38. minutu.
Budućnost – Galatasaraj 0:0
Voljom žrijeba, Budućnost je u polufinalu za suparnika dobila slavni turski Galatasaraj, kojem je uoči dvomeča i pripadala uloga favorita. Međutim, gotovo nestvarno zvuči podatak kako je 23. oktobra uveče pod Goricom bilo svega 2.000 navijača. Razlog tome najprije je bio katastrofalan učinak 'plavih' u Prvoj ligi. U tom periodu, bili su u očajnom nizu od čak šest uzastopnih poraza.
U prvom poluvremenu bilo je niz šansi pred oba gola, dok je u drugom igra oba suparnika bila prilično bezidejna.
Galatasaraj – Budućnost 1:1
Uoči revanša, zakazanog za 6. novembar, malo je ko vjerovao kako izabranici Gana Ćerića imaju bilo kakve šanse. Međutim, pred blizu 20.000 navijača na stadionu Ali Sami Jen dogodilo se veliko iznenađenje – meč je završen rezultatom 1:1 (0:0) i Budućnost se domogla finala.
U timu Galatasaraja, između ostalih, nastupao je tadašnji legendarni napadač turske reprezentacije i dobitnik Zlatne kopačke Tandžu Čolak. I ekipa iz Istanbula slomila je otpor Titograđana u 54. minutu. Strijelac je bio još jedan turski reprezentativac Mustafa Jičedag. Budućnost je poravnala kroz 20 minuta, a strijelac je bio Niša Saveljić. Od tada je turski sastav neprekidno napadao, ali mreža 'plavih' više se nije tresla i čekao ih je dvomeč za pehar.
Budućnost – Inter Sibiu 0:0
Do finala Kupa Balkana, Budućnost je dobila novog šefa struke, Josipa Kužea. A samo finale u potpunosti je bilo u sjenci grčevite borbe za prvoligaški opstanak. Otud, i u samim najavama, duel protiv Rumuna u Titogradu više je predstavljan kao 'proba' i prilika za uigravanje pred izazove na domaćoj sceni, nego kao naročito bitan okršaj.
Stoga je 9. aprila 1991. na tribinama titogradskog stadiona bilo jedva 1.000 gledalaca, koji nijesu uživali u naročitoj fudbalskoj predstavi. Golova nije bilo.
Inter Sibiu – Budućnost 1:0 (produžeci)
Završni duel za trofej u Rumuniji je privukao ogromnu pažnju, pa je na tribinama bilo blizu 20.000 gledalaca. I dok su se suprotstavljali Interu, Titograđani su mislima bili usmjereni na sudbonosni meč protiv Rijeke pod Goricom, koji ih je čekao tri dana kasnije. Pritom, Kuže je odlučio da na teren ne izvede čak devet standardnih prvotimaca.
Nije publika u Rumuniji pratila ništa drugačiji meč u odnosu na onaj u Titogradu. U slabom susretu golova nije bilo, pa su uslijedili produžeci. Duel je riješen u 105. minutu – Lusijan Kotora pogodio je za naslov prvaka Kupa Balkana. Sa druge strane, Budućnost je predstojećeg vikenda savladala Rijeku i tada je bilo jasno kako je nadomak opstanka u Prvoj ligi – što se kasnije i dogodilo.
