„Oni potpiruju mržnju prema njemu, ali im krajnji cilj nije samo on – već da se ta mržnja, preko njegove snažne pojave, prelije na čitav srpski narod u Crnoj Gori“, rekao je Dajković.
Zašto i čemu ova kampanja protiv Metodija, zapitao se on.
„Naravno, ja nemam istinu u džepu, ali je tražim u svakom trenutku svog postojanja. I odgovor se nameće sam – komunizam. Da, dobro ste pročitali. Sve ovo što gledamo samo je nasljeđe djece i unuka komunizma“, rekao je Dajković.
Komunizam, kaže, u Crnoj Gori nije mrtav – naprotiv.
„Olinjali komunistički brk življi je nego ikad i umače se u sve čorbe nove vlasti. Upravo ovaj obračun sa mitropolitom Metodijem podsjeća nas na vremena kada su komunisti, prije samo nekoliko decenija, vodili krvavi rat protiv naše Crkve“, rekao je Dajković.
Komunisti su, tvrdi on, ubijali sveštenike, progonili monahe, rušili crkve i manastire te „skrnavili kapele – poput Njegoševe zavjetne na Lovćenu“.
„Toliko svešteničke i mitropolitske krvi proliveno je u tom vremenu da u Crnoj Gori gotovo da nije ostao kamen na kamenu Crkve srpske“, rekao je Dajković.
Prema njegovim riječima, cilj komunista je bio - da ubiju Boga.
„Ne pretjerujem – zaista su htjeli da ubiju Boga u ljudima, zaboravljajući da poslije smrti uvijek slijedi – Vaskrsnuće“, rekao je Dajković.
Kaže kako „u ovoj igri za opstanak pametniji ne popušta“.
„U ovoj igri pobjeđuje samo onaj koji smije da se suprotstavi zlu koje se ponovo nadvija nad srpskim narodom u Crnoj Gori“, rekao je Dajković.
Sebi, kaže, može naći milion mana – da je brzoplet, tvrdoglav, da često griješi, a da toga nije ni svjestan.
„Ali za ovo vrijeme, koliko pratim pojavu mitropolita Metodija, nijesam primijetio nijedan pogrešan korak - ni protiv srpskog, a posebno ne protiv drugih naroda u našoj zemlji“, rekao je Dajković.
Kaže kako ima osjećaj kao da je Metodije izašao iz korica Gorskog vijenca.
„Viteškog držanja, vojnički spreman, dostojanstven, a opet uvijek nasmijan i blag – sa krstom u rukama umjesto mača. Njegove riječi, doduše, sijeku kao mač, ali ne zato što je on prijek i težak, već zato što je istina prijeka i teška. A istina ne pravi kompromise – ni sa ljudima, ni sa vremenom“, rekao je Dajković.
Kaže kako zna da Metodiju podrška ne treba.
„Ali neka ovaj tekst bude svjedočanstvo – kao ona priča o ptičici koja je u kljunu nosila kap vode da ugasi požar koji su zapalili razbojnici. Kada su je pitali zašto to radi kad ne može da ugasi vatru, odgovorila je: “Nosim da se zna na čijoj sam strani bila““, rekao je Dajković.
Tako, kaže, i on želi da se zna – da je bio uz Metodija.
„Nasuprot onima koji mu mjere korake i sipaju otrov po novinskim kolumnama, nek se zna da nijesam ćutao. I što je za mene još važnije – da nijesam bio kukavica. Zemaljsko je za malena carstvo, a nebesko uvijek i dovijeka“, zaključio je Dajković.
