“Participativna ili tzv. deliberativna demokratija odnosi se na građanski aktivizam po određenim pitanjima od javnog interesa. Učešćem u procesima donošenja bitnih odluka građani dolaze do prihvatljivih rješenja u najširem smislu dajući preporuke vladi, odnosno gradskoj upravi na lokalnom nivou. Građani između sebe biraju svoje predstavnike koji su odgovorni da detaljnije razrade i oblikuju njihove preporuke o ključnim pitanjima i u drugoj fazi ih kandiduju izabranim političkim predstavnicima. To je svojevrsni oblik izvorne demokratije, pod dobrim uslovima, sa snažnim legitimitetom.
Njena prednost se ogleda u tome što predstavlja svojevrsni opozit tzv. tokenističkom „savjetovanju“, koje dijeli stavove i odluke sa građanima tek nakon njihovog donošenja u uskom političkom krugu. Participativna građanska demokratija predstavlja i moćnu dopunu uspostavljenim političkim procesima poput izbora i referenduma, dajući im dodatni legitimitet.
Ovakav način građanskog demokratskog djelovanja je karika koja nedostaje u lancu koji povezuje birače sa njihovim izabranim političkim predstavnicima. Ovi procesi nijesu samo mehanizam za postizanje konkretnih ciljeva, već su ključni za izgradnju same demokratske kulture, naročito u tranzicionim društvima i nestabilnim zajednicama kakva je naša.
Ako želimo ići naprijed i razviti sopstvene kapacitete i održivost, moramo uspostaviti demokratska pravila i procedure, i prilagoditi ih potrebama građana, pri čemu je njihov javni angažman između izbora jednako važan za razvoj demokratije kao i samo glasanje na dan izbora. Građani će razvijati svoj kapacitet tako što će imati priliku da učestvuju u donošenju odluka. Partnerstvo s povjerenjem je od vitalne važnosti i mora uključiti što širi građanski krug, izabrane parlamentarce i izvršnu vlast”.
