Dugogodišnjem novinaru, nekadašjem uredniku i generalnom direktoru Radio televizije Crne Gore Branku Vojičiću u petak je uručeno rješenje o otkazu u matičnoj kući uz obrazloženje da je odbio da zaključi aneks ugovora o radu, kojim se raspoređuje „na drugi odgovarajući posao zbog potreba procesa rada“.
Vojičiću, koji je pokrivao mjesto komentatora-kolumniste na Portalu RTCG, i koji je 2019. godine dobio nagradu za životno djelo u RTCG, prvo je početkom septembra novi menadžment ponudio mjesto reportera u Jutarnjem programu, što je on kategorično odbio, a onda je uslijedila nova ponuda – za mjesto urednika na web-bloku, za koju je on takođe naveo da ne odgovara njegovom znanju i zvanju.
Prošlog vikenda Vojičić je rukovodiocu Portala Javnog servisa Radi Brajović predao kolumnu za objavu 23. oktobra. Kolumna ni tog ni narednih dana nije objavljena. Vojičić je pet dana nakon što je tekst bio gotov poslao dopis Brajović u kojem je pita zbog čega njegova kolumna nije objavljena.
„U subotu, 23.oktobra, u 10 sati donio sam tekst. Vi ste bili dežurni, a nakon što ste ga preuzeli sa fleške, objavijestili ste me, da kolumnu morate da proslijedite Mitru Rakčeviću, pomoćniku generalnog direktora za program. Rekao sam, ako je tako, s obzirom na to da ste vični telefonom, da me obavijestite o ishodu. Subota je prošla, ali bez poziva!
Dolazim u nedjelju, ponovo Vas pitam. Odgovarate, nema odgovora.
U ponedjeljak, poslije svih kolegijuma, ponovo sam bez ikakvog objašnjenja. U utorak, takođe. Srijećem u hodniku kolegu Rakčevića, on mi kaže da o mojoj kolumni ne zna ništa, a i zašto bi, odluka je na Radi Brajović, te da će o tome razgovarati sa njom. Vi mi nakon toga, kad sam vas treći put pitao, opet kažete da odobrenje nijeste dobili i da tu nema ništa novo. U razgovor se umiješao, kolega Marko Vešović, ne znam koju funkciju obavlja na Portalu, i kazao mi da slobodno idem kući, da će on pročitati kolumnu i javiti mi telefonom kada će biti objavljena. Prošao je utorak, telefonskog poziva nije bilo. Prošla je i srijeda, i dalje sam bez odgovora. Evo, prolazi i četvrtak, samo ćutanje traje.
Zato: želim da znam zašto nije objavljena moja kolumna? Ko je odlučivao o tome? Kome ste je sve proslijedili na uvid i zašto“, navodi se u dopisu koji je Vojičić uputio u četvrtak 28. oktobra.
Umjesto odgovora na postavljena pitanja Vojičić je narednog dana dobio otkaz. Osim toga, ostaje i otvoreno pitanje da li je zbog neobjavljene kolumne novinar i urednik više crnogorskih medija dobio otkaz sa Javnog servisa.
U nastavku pročitajte „spornu“ Vojičićevu kolumnu.
SLUŠAŠ,SLUŠAM
B. VOJIČIĆ: Kokoška i jaje
"Ispitaćemo i đe mu kokoška jaje nosi"- reče za predsjednikova sina, glavni specijalni tužilac Katnić, pun duha ko vrabac crvrkuta. A upravo njemu, u vlastitoj kući, tu đe (sa)sluša(va) i prisluškuje druge - javili, direktno iz ANB, otkriven polog - uređaj za prisluškivanje; ne zna da li radi i kako radi, ni od kada je tu, ali zna ko ga je postavio i zašto. A, neće da kaže, prepustiće to zadovoljstvo Peruničiću, ranijem šefu za "poslovnu pratnju". A sadašnjem šefu ANB-a Vukšiću, Katnić hvala reče, veliko hvala; sve dok ga Krivokapić, po kratkom postupku, kako ga je i postavio, ne smijeni, kako je zavro ovih dana i noći. Ali, budimo sigurni, kako je Katnić obećao, sve će se ispitati; baš kao i dosada: faza izviđaja je duga i bolna, može i da potraje - šta je jedan mandat za to. Ili, život? Potrebno je samo vjerovanje.
Neka igre dominacije i preskakanja u vrhovima staro-nove vlasti i dalje traju po sistemu: vuk na ovcu pravo ima! Samo za utjehu našem kokošaru: i predsjednik Srbije, Vučić je 1.572 puta (sam, veli, nelegalno) prisluškivan, iako su on i brat mu Andrej samo "upadali" na mjere legalnog prisluškivanja, dakle, po sudskom nalogu, tako što su se dopisivali i pričali sa kriminalcima i mafijašima. I davali naloge! Predsjednik se ne poziva na božju pomoć, ali tvrdo vjeruje, da su mu radili o glavi, pripremaju atentat na njega, a on je nekim čudom, ostao neokrznut, na sreću "srpskog sveta". Je li u Srbiji bilo hapšenja zbog "prišluškivanja" predsjednika u vlastitoj policiji? Taman posla, pa da se pojave transkripti tih razgovora! I da "u svet" vide ono što se odavno zna!
A u Crnoj Gori?
Još se ne zna da li je bivši šef ANB-a izvršio samoubistvo ili ubijen, opet je u nedoumici lovćenski tajnovidac, isto, kao i to da li je smrt Luke Bulatovića povezana sa prisluškivanjem. Samo zna da kaže da se utvrđuje ko je naredio snimanje i ko je "konzument". "Policija je izašla na teren i pronašla indikatore da bi SDT moglo da se uključi. Luka Bulatović je meni, kao prijatelju, ostavio poruku da obavještenja ima u kompjuteru i da o tome treba obavijestiti i Dragana Radonjića. Pretpostavio sam da će se raditi o nečemu iz naše nadležnosti i to ćemo provesti do kraja".
Bulatović je bio "spartanska ličnost i najveći profesionalac i patriota koga je upoznao u Crnoj Gori", evocirao je Katnić, ali mu nije bilo do toga da kaže: zašto je Bulatović degradiran i smijenjen, nakon dolaska Vukšića na čelo ANB-a. Bulatović je, uostalom, još u februaru (u svojstvu građanina) dao iskaz u Specijalnom policijskom odjeljenju, u sklopu izviđaja SDT-a, zbog nezakonitog praćenja i prisluškivanja političara i novinara. Optužnica u tom slučaju podignuta je protiv nekadašnjeg šefa tajne službe Dejana Peruničića i službenika ANB-a Srđana Pavićevića,
"Neka je vječna Crna Gora", poručuje siroti Luka Bulatović u zagonetnoj ostavljenoj poruci emitovanoj na Javnom servisu (ali i na drugim televizijama), snimljenoj prije nego sto je počinio samoubistvo i tako umjesto da je spasio sebe od neugodnih pitanja otvorio seriju teških nedoumica. Ne samo što je tim činom lišio porodicu -ženu i troje djece - bez prisustva i roditeljske ljubavi, već i sve nas bez odgovora - zašto, koje su to okolnosti koje su ga dovele u poziciju da digne ruku na sebe, ostavljajući upitnim je li to učinio u prisustvu ove ili one vlasti, sam, ili, u okolnostima da ga je sistem gurnuo na put bez povratka, uklonivši neugodnog svjedoka najnovije prljave igre bez granica "ko će koga". Druga je i mučna priča koliko je uopšte primjereno objavljivanje oproštajne poruke, onako ekskluzivno, da se bude prvi, a da se čak i ne pokuša objasniti smisao zagonetnih poruka, onoliko kolko je tada bilo moguće. Samo praznina i muk.
