Jedan od uzroka može biti emocionalna glad koju hranimo prekomjernim unosom hrane ili pića. Ne suočavamo se sa svojim emocijama i stanjima, odnosno ne znamo što i kuda sa njima, pa ih zatrpavamo ovom aktivnošću.
Nekada su to neprijatne emocije koje nastojimo da ugušimo hranom (nezdravu hranu često zovu „utješna hrana“) i to nam pruža osjećaj sigurnosti i privremenog olakšanja. Ali, tada slijede periodi kada se osjećamo loše i psihički i fizički zbog ove prekomjerne količine hrane do prve sljedeće prilike kada se opet prejedamo i lako upadamo u začarani krug, koji se ciklično ponavlja.
Čak i od najranijeg djetinjstva izgrađujemo pogrešan stav o hrani ili piću, gdje se nagrađujemo ili kažnjavamo hranom: „Ako budeš dobar, dobićeš čokoladicu“, „Nemoj biti tužna, evo ti sladoled da se oraspoložiš.“ Takođe, ono što doprinosi kasnijem razvoju prejedanja je stav roditelja da se „mora pojesti sve iz tanjira“, jer na taj način učimo djecu da se u stvari jede i onda kada nijesmo gladni i da je to stvar vaspitanja ili discipline, a ne osnovna fiziološka potreba koja treba imati za cilj - da nas održava u životu.
Ne zatrpavaju se samo neprijatne emocije hranom, već i pozitivne, jer se prekomjernom konzumacijom hrane i pića proslavlja i pojačava veselje, što daje hrani, opet, važnu socijalnu ulogu.
U današnje vrijeme ovaj način funkcionisanja je veoma rasprostranjen širom cijelog svijeta bez obzira na pol, rasu, mjesto stanovanja ili obrazovanje, jer je konzumerizam imperativ današnjeg svijeta. Ljudi ne žele da čekaju na zadovoljenje svojih potreba, tako da mogu nazvati fast-food dostavu u bilo kojem trenutku dana ili noći, skinuti sve sezone serije i gledati bez pauze ili kupovati preko interneta stvari za koje nijesu baš sigurni da su im neophodne.
Dakle, pored hrane i pića svoje emocionalne potrebe gušimo i drugim sadržajima i isto tako nakon konzumiranja ne osjećamo se zadovoljeno, već nam se samo još više pojačava želja za novim sadržajima i stimulusima koji nas samo odaljavaju od stvarnog problema i njegovog rješavanja.
Bindžovanje se psihološki može definisati kao preplavljivanje određenim stimulusima i senzacijama koji nakratko zadovoljavaju naše potrebe i predstavljaju ponavljanje neadekvatnog ponašanja. Kao što naš organizam nije u stanju da preradi preveliku količinu hrane i pića, tako ni naš mentalni aparat nije adekvatan za obradu toliko informacija, odjednom.
Neophodno je preispitati koji su to okidači za ovakvo ponašanje - da li je to stres, tuga, ljutnja ili radost, kao i sama struktura vremena, odnosno, kako naš dan izgleda. Da li je naša mentalna glad u stvari produkt dosade i kako smisliti bolje i kvalitetnije sadržaje koji nam ispunjavaju vrijeme, ali i na pravi način hrane naše tijelo i um?
Ključ zdravog života je u balansu i ravnoteži. Konzumacija onoga što nam prija i u čemu uživamo, ali uvijek umjereno i taman toliko da se mi osjećamo dobro sami sa sobom.
