To je definitivno jasno nakon prekjučerašnjeg referenduma na Islandu, na kojem su građani te države odbili mogućnost 'odmrzavanja' pregovora sa EU.
Tokom minula dva dana detaljno smo izvještavali o ključnim događajima i samim rezultatima referenduma. No, od juče se postavlja pitanje i da li bi glasanje na udaljenom ostrvu moglo imati efekata i kada je u pitanju potencijalno članstvo Crne Gore.
Sada smo i definitivno prvi u redu
Najprije treba istaći da će, nakon odluke građana Islanda, Crna Gora i u budućnosti ostati predvodnik kada je u pitanju proces proširenja. Jer, koliko juče, opcija paralelnog, odnosno zajedničkog pristupanja Crne Gore i Islanda nije bila baš isključena.
Sada je, čini se, i pred Briselom jasan izbor – žele li i dalje slati poruku kako su otvoreni za dalje širenje EU, moraće se još više okrenuti našoj regiji, a prije svega Crnoj Gori. Uostalom, evropski zvaničnici i do sada su nedvosmisleno gledali isključivo ka našoj državi kada bi govorili o prvoj sljedećoj članici.
39
Ali, islandski ishod može biti i svojevrstan izazov kada su u pitanju i EU i njene članice kada je u pitanju entuzijazam povodom proširenja. Pamtimo, uostalom, dobro prošlu deceniju – nakon 2013, kada je Hrvatska postala nova članica, a Rejkjavik odlučio da 'zamrzne' pregovore, taj je entuzijazam u Briselu naglo splasnuo.
Uz to, jasno je kako bi ratifikacija ugovora tekla prilično 'lakše' kada bi u pitanju bile dvije države u paketu - naročito kada samom populacijom spadaju među manje na kontinentu, a posebno ako je jedna od njih Island. Sa druge strane - da su se Islanđani opredijelili za "da", ko zna kako bi, uprkos dobroj volji obje strane, tekli njihovi pregovori o ribarstvu.
Naši političari iskazali skepsu, ali vide i dobre strane
U našoj državi juče je bilo nekoliko reakcija povodom odluke Islanđana.
„Uvažavam demokratski izraženu volju Islanda i pravo da se odluke o budućnosti države donose u skladu sa sopstevnim okolnostima, prioritetima i interesima. Crna Gora je, upravo slijedeći svoje državne interese, članstvo u Evropskoj uniji označila strateškim ciljem”, kazala je ministarka evropskih poslova Maida Gorčević, podsjećajući kako je među našim javnim mnjenjem prilično drugačije raspoloženje kada je u pitanju članstvo u EU u odnosu na Island.
Potpredsjednik Demokratske partije socijalista Ivan Vuković, koji je ranije vodio i parlamentarni Odbor za evropske integracije, smatra kako odluka građana Islanda baš i nije dobra ni po Crnu Goru.
“U paketu s Islandom, pogotovo u fazi ratifikacije ugovora o pristupanju, naša država bi imala veće šanse da na vrijeme završi posao učlanjenja u EU. Ostaje utisak da se sa referendumom zakasnilo godinu dana”, poručio je Vuković.
Sličan stav iznio je i nezavisni poslanik Miodrag Laković.
“Ovo nije dobra vijest u smislu ratifikacije sporazuma o pristupanju u parlamentima zemalja članica, zbog sinergetskog efekta”, smatra on.
No, kako će dodati Laković, nije sve tako loše – jer, za EU je process proširenja veoma važan, a sada im upravo Crna Gora ostaje jedina pregovaračka strana kada je u pitanju skorije članstvo.
Sad opet gledamo ka Zagrebu
Crna Gora, međutim, u ovom momentu ima drugih problema na putu ka EU. To bi se makar dalo zaključiti nakon posljednjih poruka iz Zagreba.
Povod je bilo to što je šef parlamenta Andrija Mandić uputio saučešće povodom smrti ratnog zločinca, ili kako će on to reći – generala Ratka Mladića.
“Ovakve poruke ne doprinose evropskom putu Crne Gore”, poručili su, uz ostalo, iz hrvatskog Ministarstva vanjskih poslova.
Pojedine poruke iz te zemlje bile su mnogo oštrije. Bivša premijerka Jadranka Kosor, primjera radi, pozvala je zvanični Zagreb da blokira Crnu Goru na putu ka EU.
Otud, reklo bi se kako, nakon mnogo uloženog truda da odnosi sa Hrvatskom budu relaksirani, sada opet postoji potencijalna tačka razdora.
Šta će biti na izborima u Francuskoj i Španiji?
Drugo pitanje je upravo ono koje su pominjali i Vuković i Laković – eventualna ratifikacija ugovora sa Crnom Gorom u samim članicama. Jer, koliko god Brisel pozitivnih signala slao ka Podgorici, na kraju će svaka država ponaosob odlučivati o tome hoćemo li biti građani Evropske unije.
Moguće je da će svi odluku o tome donositi u parlamentima, premda je u nekoliko članica ostavljena mogućnost i izjašnjavanja građana na referendumu.
Kako god – sada su sve članice gotovo u saglasju kada je u pitanju Crna Gora. Ali do 2028. godine postoji nekoliko bitnijih pitanja.
Prvo je, čini se, da li će politička klima u Francuskoj ostati onakva kakva je sada. U aprilu sljedeće godine tamo će biti održani predsjednički izbori, pri čemu Emanuel Makron nema pravo da ‘konkuriše’ za novi mandat.
Sve ankete već sada govore kako će ultradesničarka Marin le Pen biti izrazita favoritkinja u prvom izbornom krugu. Ali, bilo je tako i na prethodnim izborima – predstavnica Nacionalnog okupljanja tada je dobila najveću podršku. Ključno pitanje je da li će ostale snage, suprotstavljene desnici, moći uoči drugog kruga moći dovoljno dobro da se grupišu i da motivišu birače kako bi pobijedio njen protivkandidat.
Prevlast desnice u jednoj od najuticajnijih članica scenario je koji, kada ste u čekaonici za članstvo u EU, baš i ne djeluje ohrabrujuće.
Slično se može reći i za Španiju. Parlamentarni izbori tamo moraju biti održani do avgusta sljedeće godine. Sve što se dešavalo proteklih sedmica u toj državi, donekle je predstavljalo vjetar u leđa za populističke desničarske snage – posljednje ispitivanje javnog mnjenja govori kako radikalni Vox ima blizu 20 odsto podrške.
Socijalista Pedro Sančez jedan je od evropskih državnika koji je sve vrijeme bio jako naklonjen pitanju članstva Crne Gore. Šta bi se dogodilo u slučaju da narodnjaci i desničari preuzmu vlast u toj državi – teško je tvrditi, ali je jasno da su u pitanju strukture koje imaju prilično rigidniji stav kada je u pitanju proširenje.
Sljedeće godine su izbori i u Italiji. No, utisak je – ko god tamo dobije, ne bi trebalo da pravi ‘probleme’ kada je u pitanju Crna Gora.
Uprkos povremeno nestabilnoj situaciji, u Njemačkoj za sada nema jasnih nagovještaja kako bi federalnih izbora moglo biti prije 2029.
Šta će biti kod nas?
I najzad – nešto je i na nama. Mimo usvajanja zakona i daljeg zatvaranja poglavlja, bitno je i kakav će biti rasplet političke situacije u Crnoj Gori.
Sa te je tačke znakovito prošlonedjeljno online ‘obraćanje’ premijera Milojka Spajića o dvije susjedne države i mogućem hibridnom djelovanju kako Crna Gora bude odmicala na putu ka EU.
Već je naglašena i nova reakcija Hrvatske. Želimo li što brže ka EU, ubuduće bi trebalo davati što manje povoda za njih.
I najzad, bitno je i šta će se dogoditi na izborima, koji nas čekaju u junu 2027. Iako i u vlasti i u opoziciji ima više nego dovoljno proevropskih snaga – ili onih koje su makar nominalno takve – izborna matematika zna biti surova.
Otud bi hipotetički u poziciju ‘tasa na vagi’ mogle doći i pojedine snage koje se baš i nijesu ‘proslavile’ kada je u pitanju djelovanje u korist budućeg članstva.
No, za sada je najbitnije to što je pred nama jesen, tokom koje – sasvim je izvjesno – predstoji zatvaranje novih poglavlja.
