Na gradskim ulicama tih su se dana, naime, prvi put mogli vidjeti 'zglobni' autobusi – koji će vremenom postati popularni kao 'harmonike'.
Kako je tih dana izvještavala „Titogradska tribina“, prve dvije 'harmonike', za potrebe prevoza radnika, nabavio je Kombinat aluminijuma.
Karoserije je proizvodio beogradski Ikarus, kasnije poznat i kao Ikarbus, a cijena jednog u to doba iznosila je i do 80.000 njemačkih maraka.
Tadašnju je javnost, pritom, naročito fasciniralo to što su u pitanju bili šestotočkaši i desetotočkaši pri čemu je naglašavano da jednom 'harmonikom', računajući i pozicije za stajanje, može biti transportovano i do 200 ljudi.
Nije prošlo dugo, a prve 'harmonike' nabavilo je i Gradsko-saobraćajno preduzeće Titograd.
I te su 'harmonike' nadživjele sam Titograd – tokom devedesetih su u Podgorici i dalje uveliko bile u pogonu, nerijetko oslikane reklamama. 'Zglobni' autobusi posljednjih su puta podgoričkim ulicama saobraćali početkom ovog vijeka.
