Petar II Petrović-Njegoš, vladika, pjesnik i mislilac, već više od dva vijeka stoji kao moralni i duhovni stub crnogorskog identiteta. Danas, kada Crna Gora slavi državni praznik kulture – Njegošev dan, postavlja se pitanje da li njegovo djelo i dalje služi kao moralno ogledalo crnogorskog društva i da li bi nekadašnji vladar i mitropolit crnogorski u njemu prepoznao svoje ideale i u njima narod kojem je u amanet ostavio ,,Gorski vijenac“, ,,Luču mikrokozma“ i ,,Lažnog cara Šćepana maloga“.
O tome da li bi se Njegoš snašao u 21. vijeku, te kako bi reagovao na današnju Crnu Goru i njenu kulturnu scenu, za naš list govore akademik i profesor u penziji dr Radovan Radonjić, slikar i pisac Dimitrije Popović, pozorišni reditelj i predsjednik DANU Blagota Eraković, glumac Aleksandar Gavranić i kompozitor Aleksandar Perunović. Sagovornici su pokušali da zamisle tog „novorođenog Njegoša“ u Crnoj Gori 21. vijeka. Njihove vizije nijesu samo o Njegošu, već o nama samima i o tome koliko smo daleko otišli od onih brda na koja nas je pozivao da se popnemo.
Upotreba Njegoša u kampanji „Ne damo svetinje“
Izazov
Dimitrije Popović smatra da bi se Njegoš, s obzirom na njegove kapacitete, mogao odlično snaći u današnjoj Crnoj Gori.
"Ovakvo bi mu stanje u društvu bilo veliki izazov. Smatram da se radilo o ličnosti koja se znala nositi s problemima i djelovati u skladu s mogućnostima kojima raspolaže. Što je situacija kontroverznija, stvarnost komplikovanija, potrebe za razrješavanje takvog stanja nameću se po sebi. Njegoš bi snosio odgovornost za učinjeno", istakao je Popović.
Stvarnost bi Njegošu, kako kaže Popović, danas dala za pravo i da bude razočaran i da stremi idealima.
"Kako se radi o prosvijećenoj osobi sve bi snage usmjerio za ostvarenje ideala, za sveopštu afirmaciju crnogorskog društva građenu prema savremenim evropskim standardima. ,,Pustinjak cetinjski“ je bio puno više od bogobojažljivog pastira, bio je evropejac po duhu i dobro je osjećao i znao što znači prosvijećenost. Imao je prilike svijet neposredno upoznati boraveći u evropskim metropolama. Želio je dobro svom narodu jer je znao da mu se može najviše pomoći prosvećujući ga. Zato sam siguran da bi znao učiniti na efikasan način sve ono što je potrebno za dobrobit cijelog društva i da bi na svodu crnogorskog neba već sijale zvijezdice Evropske unije", rekao je Popović.
On smatra da savremena crnogorska umjetnost nije izgubila vezu sa nasljeđem jer se radi o nečemu što pripada temeljnim vrijednostima crnogorske i opšte lične kulture.
"Toga su umjetnici svjesni. Druga je stvar koliko Njegoš, odnosno njegovo djelo, može nekoga zaokupljati na ovaj ili onaj način da bi ga transponovao u umjetnički izraz. To je stvar izbora po srodnosti. U kojoj mjeri u ovo naše vrijeme postoji interes za Njegoša i njegovu filozofsko mističnu poetsku misao izdvojio bih izuzetne analize i komparacije Njegoševog i Lubardinog djela kako je to uradila prof. Sonja Tomović-Šundić u knjigama i predavanjima. Takođe je nezaobilazan prof. Slobodan Tomović, jedan od najboljih poznavalaca Njegoševog djela uopšte. Zahvaljujući njegovom djelu ,,Potonja Njegoševa ura“ koja se dugi niz godina izvodi kao monodrama koju je režirao Blagota Eraković, a vladiku i pjesnika utjelovio Slobodan Marunović posredstvom teatarske umjetnosti čini da Njegoševo djelo bude prisutno kroz ovaj medij i izvan granica Crne Gore na pozornicama širom svijeta. Dakle, Njegoš živi među savremenicima", rekao je Popović.
Prema njegovim riječima, kao čovjek koji je gradio škole, Njegoš je znao koliko je kultura važna za jedan narod i za njegov prosperitet.
"Koliko god da se daje za kulturu uvijek je malo. U današnje vrijeme brzih promjena i dinamičnosti kultura treba strateški rad i permanentno ulaganje u projekte koji su od interesa za afirmaciju države u međunarodnim okvirima. Njegoš je bio čovjek takvog intelektualnog formata da bi znao u toj strategiji što su prioriteti, a što je manje važno i lokalnog je karaktera", istakao je Popović.
On je naglasio da je Njegoš, po prirodi pjesničkog bića, imao punu svijest o tradiciji.
"Stoga bi, vjerujem, posebno usmjerio pozornost prema kulturnoj baštini. Jer ono što Crna Gora danas ima to je bogato nasljeđe multikulturalne i multikonfesionalne zajednice. Znao bi tu karakteristiku kreativno prilagoditi senzibilitetu i potrebama ovog vremena. Njegoš je bio moderan duh, čovjek svog vremena i kao pjesnik bio bi posebno osjetljiv za pitanja koja se uopšte tiču umjetnika. Razumio bi njihove potrebe. Ono protiv čega bi se borio jeste provincijalizam u duhovnom smislu i uopšte retrogradnost", istakao je Popović.
Umjetnik smatra da bi nam Njegoševa poruka koju bi nam uputio bila u duhu potrebe za usavršavanjem ljudskog bića: ,,Ko na brdo ak' i malo stoji. Više vidi no onaj pod brdom“.
"Njegošev pogled je dosezao izvan njegovog vremena. Treba od Njegoša učiti, a ne zloupotrebljavati ga", istakao je Popović.
Klica
Njegoš bi, prema riječima Erakovića, današnje društveno-političko stanje opisao riječima ,,Zla pod nebom što su svakolika čovjeku su prćija na zemlji“.
"Ja, stvarno, u ludilu nijesam mogao da sanjam da će Crna Gora doći u ovakvu situaciju koja je sad došla. Da se slave fašisti, da se otkriva spomenik prononsiranim koljačima, ubicama djece, žena, staraca. Da predsjednik Skupštine Crne Gore dolazi na grobnicu kolaboranata, izdajnika. Stih ,,zla pod nebom što su svakolika čovjeku su prćija na zemlji“ opisao bi Njegošev komentar naše stvarnosti – kazao je Eraković, dodajući da ,,mi sad moramo da trpimo to zlo koje su nam nanijeli i koje nam nanose kontinuirano“. - Daleko sam od bilo kakvih militantnih pobuna, ali da se angažuju, da se organizuju, da skinu ovu gubu iz torine koja je snašla Crnu Goru. Njegoš je kroz kola u ,,Gorskom vijencu“ progovarao iz glave cijelog naroda. I danas bi se mogla organizovati ta kola. Drugo: ,,junaštvo je car zla svakojega“, a zaista ne bih volio da moje riječi zazvuče na bilo kakav način militantno. Naprotiv, uvijek sam za kompromis, za dogovor, tako da sam i ovom prilikom za kompromis, dogovor svih onih koji dobro misle Crnoj Gori. Što kaže Njegoš: ,,Spomenik je vašega junaštva Crna Gora i njena svoboda“", kazao je on.
Eraković smatra da bi Njegoš i u ovom vremenu, da ga uzmemo, da ga prelistavamo, mogao preslikati neke misli i neke zaključke, isto kao i u onom vremenu. Na pitanje da li Crna Gora i danas baštini Njegošev duh, kazao je da je ,,teško o tome razgovarati“.
"Lično mislim, ako se kaže da ga je izgubila, da ne bih bio u pravu. Svi mi nosimo u sebi tu klicu njegoševsku, taj neki duh koji nam je on ostavio, pa makar ga koristili u nekom savremenom pogledu, pišući o prilikama koje nam se dešavaju, koje naizgled nikakve veze s Njegošem nemaju. Ali taj duh, ta moralna snaga koju je on imao i koju je on pokazao, je značajno uticala na Crnogorce i značajno utiče još uvijek", smatra Eraković.
Na pitanje kako bi Njegoš reagovao na današnje stanje u kulturi, odnos države prema kulturnoj baštini, umjetnicima i umjetnosti uopšte, kazao je da bi ,,Sestra Batrićeva odradila svoje“.
"Ja ne znam da li su ti ljudi svjesni da ovako devastirajući kulturu ubijaju duh i postojanje jednog naroda. Najlakše je jedan narod uništiti ako mu uništiš kulturu i obrazovanje", rekao je Eraković.
Politizacija
Komentarišući da li bi se Njegoš, uslovno rečeno, snašao u današnjoj Crnoj Gori, Perunović je kazao da bi se prvo trebalo postaviti pitanje - šta bi Njegoš danas uopšte bio?
"Ako bismo ga zamislili kao svešteno lice, odgovor vjerovatno i ne bi bio previše težak, niti komplikovan. Kao svjetovno, pak, lice, moguće da bi čak i on morao - kako to rekoste, možda ne slučajno - da se snađe"; kazao je Perunović.
On smatra da je gotovo nezamislivo neku ličnost koja je živjela u Crnoj Gori u prvoj polovini 19. vijeka uklopiti u naš savremeni trenutak.
"Ipak, s obzirom da mi koji danas govorimo o nekim idealima teško da možemo biti oduševljeni time koliko su oni zaista aktuelni, jasno je da bi i Njegoš imao podosta prostora da reaguje. Ono što bi zapravo bilo najtragičnije, to je činjenica da bi on, sa svim kapacitetom i autoritetom sasvim sigurno bio samo još jedan od niza paralelnih glasnogovornika sa praktično nikakvim mogućnostima da ozbiljnije djeluje na nekom većem planu", rekao je Perunović.
Aleksandar Perunović; Foto: J. Radulović
Što se tiče Njegoševe reakcije na današnje stanje kulturne scene u Crnoj Gori, Perunović je istakao da bi društvo uopšte moglo da se odnosi prema bilo čemu, valjalo bi za početak težiti ka tome da ono bude zdravo.
"Želim da vjerujem da bi Njegoš, pored ostalog, i u tom smjeru djelovao, a ne samo proklamovao pojedine isprazne političke i kulturne parole/narative", istakao je Perunović.
On je istakao da, kao i u većini prethodnih pitanja koja smo mu postavili, moramo računati na nekog novorođenog Njegoša, a ne stvarnog, teleportovanog iz prošlosti.
"Nažalost, pošto se u dijelu javnosti stvari sagledavaju iz ove druge perspektive, dolazimo do politizacije Njegoša, pa on za jedne postaje neprikosnoveni ideal za dokazivanje nacionalnog određenja i sl., dok za druge on postaje zbog toga problematičan. Valjalo bi da konačno shvatimo da živimo u 21. vijeku i da su samo oni opšti ideali vanvremenski. A na njih smo izgleda zaboravili", istakao je Perunović.
Ruska zaleđina
Za razliku od ostalih Pobjedinih sagovornika, Radovan Radonjić iskazao je mnogo kritičniji odnos prema Njegošu i praznovanju 13. i 14. novembra kao državnog praznika kulture. Njegoš bi se, prema njegovim riječima, sasvim dobro osjećao i snašao u današnjoj Crnoj Gori.
"Imao bi, kao i ranije, jaku zaleđinu u Rusima, radio ono što Rusi kažu, pisao, uglavnom, o onome što ne zna uz pomoć savjetnika i mentora iz Srbije. Uspio bi u onome što je ostavio kao politički zavjet pri kraju svog života – kad je vrlo precizno kazao da nakon povlačenja Osmanlija sa Balkana treba raditi na vaskrsu triju carstava – bugarskog, grčkog i srpskog, u kome bi Crna Gora bila neki njegov periferni djeličak. To rade i današnji Crnogorci, predvođeni parlamentarnom većinom iz 2020. godine, posrbljenim Crnogorcima i ispražnjenim mozgovima crnogorske intelektualne i kulturne elite"; kazao je on.
Osjećao bi se danas Njegoš, kako je kazao Radonjić, čak i bolje nego za svoga vremena.
"Jer onda je imao ljudi koji su i drugačije mislili i imali hrabrost i to da mu kažu, doduše i podršku Rusije da ih skloni s puta na najkukavički način koji se može zamisliti, a to je da pošalje četu perjanika predvođenih Petrom Vukotićem na Njeguše na Badnje veče 1832. godine, sa zadatkom da opkole kuću guvernadura Radonjića tačno u ponoć, zapale nanesenu slamu i u onom dimu i vatri pospane ljude pohvataju. Šestoricu su ubili, a guvernadura Vuka i brata mu Marka okovali u gvožđa, poveli u Cetinjski manastir, đe je guvernadur držan do na 5-6 dana pred smrt", istakao je Radonjić.
Prema njegovim riječima, Njegoš je bio ,,masovni ubica, veliki prevarant, čovjek kojem su materijalna zarada i status bili iznad svega da bi se i bolestan i kad je zdrav provodio u inostranstvu, dok njegov narod masovno umire“.
"Kad kažem ovo „i zdrav“ mislim na završni dio sadržaja njegovog pisma skadarskom veziru u kome mu kaže, citiram: ,,Prijatelju, ti znaš koliko sam ja meka srca i koliko mi je teško gledati kad u gladnim godinama djeca počnu umirati na rukama svojih majki, pa pokupim ovo malo moje sirotinje da je ne raskubu i odem na po šest do sedam mjeseci vani, da to ne gledam, pa kad problemi prođu vratim se u zemlju“", priča Radonjić.
Prema njegovim riječima, Njegoš je, u vrijeme kad je tvrdio da se nalazi na čelu Crne Gore i tobože radi za njene interese, dozvolio sebi da bude tajni učesnik u tajnom savjetu Ilije Garašanina koji je radio na ,,Načertaniju“, iako je to ,,Načertanije“ predviđalo da se u okviru ujedinjenih srpskih država na prvom mjestu nalazi Srbija, pa Crna Gora, naravno sve pod krunom Karađorđevića. Za to je, kako je rekao Radonjić, Njegoš od Garašina od 1804. godine primao honorar od hiljadu austrijskih zlatnika, praveći se da ne zna otkud mu i zbog čega ti prihodi, iako se radilo „o bezočnoj izdaji Crne Gore“.
"A taj je naš veliki filozof, veliki umnik i veliki čovjek za kojega vežemo sve najviše i najljepše u istoriji Crne Gore za samo 17 godina, koliko je proteklo otkad se vratio sa hirotonije iz Rusije sa prtljagom u kojem su bili jedna pećnica i jedan pribor za jelo, neke crkvene knjige i, naravno, zavežljaj sa posteljinom, postao je bogataš koji je na dan smrti imao ušteđeno u bankama u Beču i Petrogradu preko tri crnogorska budžeta. Volio bih da ova gospoda između redova divljenja mudrostima koje je saopštio o sukobu nekakvih gvozdenih brigada dobrih i loših, objasne je li učestvovao u tim ratovima pa ih kao neka vrsta krstaša tamo zaradio ili opljačkao od svog naroda", rekao je on.
Skoro dva vijeka nakon njegove smrti, dakle, Njegoš je i dalje lakmus duhovnog stanja Crne Gore – istovremeno veličan, osporavan i tumačen iz suprotstavljenih tabora. Ali, dok god se o njemu govori s takvom strašću, dok izaziva podjele i preispitivanja, znači da još traje. Jer Njegoš nije samo spomenik iz prošlosti, već pitanje koje i dalje stoji pred svakim od nas: da li smo još sposobni da gledamo s onih visina na koje nas je pozivao kroz svoje djelo?
Gavranić: Njegoš bi bio zbunjen građevinskom mafijom
Glumac Aleksandar Gavranić smatra da bi Njegoš u današnjoj Crnoj Gori bio zbunjen građevinskom mafijom koja nam u sprezi sa manipulativnom politikom nepovratno uništava životni prostor.
"Vjerujem da bi situacijom u crnogorskoj književnosti bio razočaran. Društveno-politička situacija bi mu bila bliska jer mi vrtimo iste mentalitetske probleme zadnjih 200 godina. Mi već jako dugo u našoj kulturi baštinimo kukavičluk i prostituisanje. Toliko je uzgojenog nemorala da je veliko pitanje kako išta moralno možemo da stvorimo?", istakao je Gavranić.
Aleksandar Gavranić; Foto: M. Vasilevskaia
Odgovarajući na pitanje kako bi Njegoš reagovao na današnje stanje kulturne scene u Crnoj Gori, Gavranić je kratko kazao da bi se na svakom koraku pitao ,,a ja što ću i sa kime ću?”.
"Pitao bih Njegoša da mi objasni zašto je većina ljudi na ovim prostorima toliko povodljiva da bilo koji polupismeni političar može da ih izmanipuliše? Zašto imamo nasušnu potrebu da se uvlačimo direktorima u dupe i trljamo o političke partije radi sitnih interesa? Zašto nas decenijama vode najgori među nama?" kazao je Gavranić.
On smatra da bi nam Njegoš poručio da se borimo obrazovanjem, dostojanstvom i hrabrošću.
"Jer, kada si obrazovan i hrabar onda imaš svoj stav. Kada imaš svoj stav onda si snažan pojedinac koji umije da pruži otpor. Jedino tako dolazi do društvenog boljitka. Snažni pojedinci koji zajednički usmjeravaju neuke i uplašene ljude na pravi put. Ne može gomila sama. Pametni i hrabri moraju da povuku", istakao je Gavranić.
Crnogorcima neka je srećna današnja petrovićevska država
Radovan Radonjić je Crnogorcima poručio da im je ,,srećna slava i srećna današnja petrovićevska država i dobro koje vam je donijela i pamet koju vam je dala i činjenica koja će vas morati zabrinuti pa da ste svi najpametniji ljudi na ovom svijetu“.
"Što znači insistirati u jednoj zemlji na sredini treće dekade 21. vijeka, na potrebi te zemlje da se vrati 300 godina nazad u poziciju ruske kolonije i da iz nje gradi dobro i sreću za ovaj narod. Bilo bi lijepo da ovi koji budu proslavljali tog mudraca i čudnog ili čudesnog stvaraoca objasne i to. Jer ako ga ne objasne danas i nama objasniće ga neko drugi sjutra, a oni, želim im da svi imaju duge i srećne porode, neće ostaviti lijepo nasljeđe svojim nasljednicima. Eto, toliko o Njegošu kao nekome čija dva dana trošimo na proslavu njegovog rođenja, pa vidi nam se da smo zaista postojani u svojoj odluci", kazao je Radonjić.
