Politika

"Milatović će zavisiti od političara sa kojima mora da sarađuje i koalicija koje se prave"

Čuvati Crnu Goru od kandži Srbije

Izgled da bi zemlja, saveznica u NATO-u koju je 30 drugih država članica zakonski obavezna da štiti, mogla da bude uvučena u orbitu „srpskog sveta“ suviše je otrežnjujuća da bi se prihvatila, a da bar ne pokuša da je se oslobodi.

Čuvati Crnu Goru od kandži Srbije Foto: Stevo Vasiljević/Pobjeda
Ešli Morford, Flaka Ismaili
Ešli Morford, Flaka IsmailiAutor
www.cepa.orgIzvor

rna Gora se nalazi na raskrsnici, koja bi mogla drugu najmlađu NATO članicu povesti prema Evropskoj uniji ili udaljiti je od nje sasvim.

Nakon skoro 30 godina na vlasti, i kao predsjednik i kao premijer, Milo Đukanović je izbačen iz vlade Crne Gore. Đukanović je doveo malu balkansku naciju do nezavisnosti od Srbije (2006. godine) i uveo u NATO članstvo (2017. godine), ali na kraju nije mogao da izbjegne konstante optužbe o korupciji koje su mučile njegov mandat i koje su činile centralni element kampanje.

Na prvi pogled, njegov poraz u drugom krugu predsjedničkih izbora 2. aprila od bivšeg ministra ekonomije Jakova Milatovića – relativnog novopridošlice i jednog od osnivača pokreta Evropa sad – mogao je izgledati kao obećavajući signal onima koji se nadaju većoj integraciji Crne Gore sa Zapadom. U krajnjem, Milatović se školovao u Sjedinjenim Američkim Državama i magistrirao na Oksfordu, te radio za Evropsku banku za obnovu i razvoj (EBRD). Ali, prizor sprskih nacionalista koji slave njegovu pobjedu mašući zastavama Srbije na ulicama prikazalo je sasvim drugačijiu sliku onoga što bi nova era mogla značiti.

Izbor Milatovića, koji se kandidovao na naizgled kontradiktornoj platformi bližih odnosa sa Evropskom unijom i Srbijom, nalazi zemlju na raskrsnici. Zato je od ključnog značaja da Evropska unija nastavi da se angažuje i drži novoizabranog predsjednika za njegovo obećanje da je zemlja čvrsto fokusirana na korake da postane punopravna članica EU za pet godina.

Do promjena na vrhu došlo je nakon višemjesečnih političkih tenzija u Crnoj Gori. U avgustu 2022. godine koaliciona vlada bivšeg premijera Dritana Abazovića izgubila je povjerenje, nakon što je podržao sporazum sa Srpskom pravoslavnom crkvom sa sjedištem u Beogradu, koji joj omogućava da zadrži svoje manastire, crkve i svetinje, preinačujući zakone koji zahtijevaju da ih preda državi. Država je od tada bez stalnog premijera, a u martu je Đukanović raspustio Skupštinu do održavanja vanrendih parlamentarnih izbora.

Na ovoj pozadini je Milatović došao na vlast. Uprkos tome što je izabran na antikorupcijskoj, proevropskoj platformi, novog predsjednika je podržao Andrija Mandić, lider promoskovskog i probeogradskog Demokratskog fronta, i propustio je da pomene kontinuiranu posvećenost njegove nove administracije NATO-u u njegovim pobjedničkim govorima, što je pokrenulo pitanja o njegovim istinskim opredjeljenjima.

Đukanović je to isticao. On je nekoliko dana prije izbora upozorio birače na napore srpskih nacionalista u Crnoj Gori da stvore „srpski svet“, koji se „poklapa sa ruskom anti-NATO politikom“. On se požalio na navodni „nemar“ EU zato što je dozvolila Rusiji da „[uđe] u prazan prostor koji je ostavila Evropska unija“ i „[razvija] svoju mrežu na Balkanu“.

Prethodnih godina Srbija je postala sve autoritarnija i opisuje se kao „čvrst ruski i kineski saveznik koji vodi poluautoritarna vlada koja proaktivno teži ideološki iredentističkom teritorijalnom širenju“. Njen predsjednik Aleksandar Vučić bio je represivni ministar informisanja Slobodanu Miloševiću, optuženom ratnom zločincu koji je preminuo u pritvoru dok mu je suđeno. U regionu pogođenom ratom devedestih - najvećem sukobu poslije Drugog svjetskog rata sve do sveopšte invazije Rusije na Ukrajinu - svo takvo ponašanje ima potencijal da rasplete demokratski i ekonomski napredak. Vezan za Rusiju istorijom i instinktom (dvije-trećine Srba vidi ovu zemlju kao svog „najvećeg prijatelja“), Beograd takođe nije bio voljan da usvoji sankcije EU protiv Rusije. Gledano u ovom svjetlu, malo je vjerovatno da će prosrpski lider u Crnoj Gori pomoći stabilnosti na Balkanu.

Iskreno govoreći, Milatović je osudio rusku agresiju na Ukrajinu i dao je nekoliko otvorenih izjava podrške Srbiji, osim što je rekao da odnosi treba da budu što bolji. Ali činiti minimum - države članice NATO-a bi trebalo da osuđuju agresiju - daleko je od ubjedljivog u regionu gdje nedostatak jasnoće može izazvati ozbiljna pitanja i probleme.

Milatović se zalaže za sprovođenje ekonomskih i antikorupcijskih reformi neophodnih za ulazak Crne Gore u EU do 2028. godine. Naravno, to nije u potpunosti u njegovim rukama. Ako se trenutni osjećaj zastoja na Zapadnom Balkanu nastavi, zemlja bi mogla lako da slijedi srpski i turski put, sa antizapadnim glasovima koji naglašavaju nedostatak angažovanja EU kao legitimnu osnovu za usporavanje saradnje sa inicijativama EU, uključujući sankcije Rusije.

To ne znači nužno da EU mora ubrzati pristupanje Crne Gore, ali treba da proširi svoje napore da se angažuje. Ovo bi moglo biti jednostavno kao posjeta komesara EU za proširenje, koji je posljednji put u Crnoj Gori boravio u julu, ili ekspanzivna kao što je prijeko potrebna investicija u crnogorski zdravstveni sistem. A ako Milatović sprovede antikorupcijske reforme koje je obećao, EU mora da ponudi pomoć gdje god je to moguće i da prizna njegove napore.

U konačnom, to je onoliko koliko Evropska unija može da uradi. Milatović takođe mora da odluči da li je voljan da se istinski posveti sprovođenju reformi neophodnih za ulazak u EU, a parlamentarni izbori 11. juna odrediće njegovu sposobnost da to ispuni.

Ovlašćenja predsjednika ograničava parlament, a Milatović će zavisiti od političara sa kojima mora da sarađuje i koalicija koje se prave. Jasna pobjeda pokreta Evropa sad u predsjedničkoj trci mogla bi da bude preteča snažnog izbornog učinka, jer nedavna istraživanja pokazuju da će stranka dobiti 44 odsto glasova, daleko ispred protivnika. To bi mu ojačalo poziciju, a Milatović će imenovati i premijera, ali će ih onda morati potvrditi novi parlament.

Evropska unija zna da Crna Gora može da krene ka Briselu ili Beogradu. Izgled da bi zemlja, saveznica u NATO-u koju je 30 drugih država članica zakonski obavezna da štiti, mogla da bude uvučena u orbitu „srpskog sveta“ suviše je otrežnjujuća da bi se prihvatila, a da bar ne pokuša da je se oslobodi.

Prevela:Jasmina Milošević

Portal Analitika

Komentari (9)

Nadimak za neregistrovanog korisnika
Napišite Vaš komentar
Ovaj sajt je zaštićen sa reCAPTCHA anti spam mehanizmom.Primjenjuju se Google politika o privatnosti i uslovi korišćenja . Vaš komentar se prvo šalje timu na odobrenje. Portal Analitika zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar, bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznijeta u komentarima ne odražavaju stavove redakcije.
Prijavi se Još uvijek nemate nalog? Registrujte se.
P Pamet_neregistrovani
03.05.2023. 18:28

Vidite, te "kandže" dobar dio građaha CG vidi kao tople dlanove. Tačnije, većinsko pravoslavno stanovništvo ove države koje ju je borbom i krvlju kroz vjekove stvorilo. To je od krucijalnog značaja za opstanak vrijednosti ovog društva. Mislite o tome..

0
1
D Dalibor_neregistrovani
02.05.2023. 09:45

Ne bih reka da je " jasna pobjeda" Evrope sad na predsjednickim izborima, bila je to, blago receno, "nategnuta" pobjeda sa puno nedozvoljenih radnji. Sa brutalnim zastrasivanjem diaspore i ambasada, pa i pristalica Mila, i mnogih drugih nedozvoljenih radnji ( iskljucivanje kamera na granici) ispalo je da su oni pobjedili.Da li je Crna Gora zaista izabrala Milatovica? Da li su Crnogorci isuvise zaplaseni da postave ovo pitanje?

11
1
T TOMIC_neregistrovani
02.05.2023. 08:58

AKO SRBIJA KLICE,DVA VIJEKA,UJEDINJENJE ILI SMRT-MOGU I CRNOGORCI, BOLJE GROB NEGO ROB!!!

17
1
m mihter
02.05.2023. 08:55

Maligna politika za CG je bila, i ostala, i biće, velikosrpska hegemonija kleronacionalizma kao destrukcija svega izvorno crnogorskog,civilizacijskog i evropskog. Prijetnja je realna i opsana a njeni akteri vidljivi. Politika "srpskog sveta" ima samo dvije varijante ili da ugrožava ili da bude ugrožena.Kao takva djeluje na jugozapadnom balkanu kao bauk retrogradnog tutorstva i prijatnja autentičnom pravolsavlju izvan svetosavlja..

11
2
s sava942
02.05.2023. 07:11

NEBI TO BILO TAKO TEŠKO DA U CRNOJ GORI NEMA TOLIKO IZDAJNIKA KOJIMA JE MILIJA TUDJA DRŽAVA I CRKVA OD SVOJIH

31
1
N Nency_neregistrovani
02.05.2023. 07:53

@sava942 Tačno,izdajnici su mnogobrojni.To su ,uglavnom ,novokomponovani Srbi izmućkani u "Amfilohijevom jajcu" i koji vjerovatno ne znaju pokazati đe je Srbija na geografskoj karti.Takvi su za žaljenje i nesrećna država ima takve građanje.Preživjeće ih Crna Gora!Biće vječna.🇲🇪🇲🇪🇲🇪❤️

20
5
H Horizonte_neregistrovani
02.05.2023. 06:32

Milatović je u najvećem procentu podržan glasovima pripadnika i simpatizera opcija koje podržavaju "srpski svet". I on sam ima skriveni sentiment za njega. Njegov background ne govori suprotno od toga. Da nije tako ne bi prihvatio da bude ministar u apostolskoj vladi koju je sastavila SPC. No Milatović je dobio i nešto glasova od onih koji ne preferiraju velikosrpskoj ideji, ali kojima je bilo više dosta političke bahatosti i neobuzdane vlasti DPS-a i njegovog vrha. Prema tome, moraće balansirati između ta dva pola, odnosno građana koji su ga podržali. Ako se uspije oduprijeti velikosrpskim jastrebovima i vlastitom sentimentu i počne voditi racionalnu, državničku i bez izuzetka crnogorsku politiku imaće šansu da uspješno obavlja najvišu državničku funkciju. No sačekajmo sad, vrijeme će pokazati njegova djela...

34
3
T Tanja_neregistrovani
02.05.2023. 09:49

@Horizonte_neregistrovani Svima je jasno ko ima oci da Milatovic podrzava Srbe.

8
3
R RamoRamodruzemoj_neregistrovani
02.05.2023. 06:12

A kad su Albanci 20 godina slavili pobedu Mila na izborima nisi se javljao, strucnjace! Sad je problem kad slave sa crnogorskom i srpskom trobojkom! Stvari polako dolaze.ma svoje, na radost pravih Crnogoraca!

8
36