Politika

Čupić: Rezolucija o Srebrenici spašava sadašnjost i rasterećuje budućnost Crne Gore

Izglasavanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici veliki je iskorak za Crnu Goru. Ona na neki način spašava njenu sadašnjost i rasterećuje njenu budućnost. Nije to samo pitanje Srebrenice, nego je to poruka da nikada nijedna zločinačka politika i zločinci neće biti amnestirani u Crnoj Gori i čestitam parlamentu koji je imao snage da donese jedan ovakav dokument sa jednom značajnom većinom, kaže u razgovoru za Dnevne novine prof. dr Čedomir Čupić, profesor sociologije i političke antropologije Beogradskog univerziteta i predavač na Fakultetu političkih nauka Univerziteta Crne Gore. 

Čupić: Rezolucija o Srebrenici spašava sadašnjost i rasterećuje budućnost Crne Gore Foto: Foto: Printscreen
Dnevne novineIzvor

Komentarišući izjave dijela crnogorske vladajuće koalicije, na čelu sa Demokratskim frontom, da je Rezolucija uperena protiv srpskog naroda i Srbije, profesor ističe da je riječ o velikoj manipulaciji.

“Ovom rezolucijom nije optužen srpski narod, niti bilo koji Srbin, već samo onaj koji je vršio zločin. Dakle, svi oni koji kažu da je to rezolucija protiv Srba čine veliku podvalu i manipulaciju”, ističe Čupić.

Vidjeli ste kako je usvajanje rezolucije prokomentarisao predsjednik Srbije i kakvu je poruku poslao srpskom stanovništvu u Crnoj Gori?

ČUPIĆ: Pročitao sam kako poručuje “Srbi, dignite glavu”.To je nepristojno. Da predsjednik Republike izjavljuje nešto što se tiče druge države i njenog parlamenta. Nije Crna Gora objavila rat Srbiji pa da se tako oglašava. To nije državnički, a to pokazuje ko su ljudi na vlasti u Srbiji.

Tako nešto predsjednik Crne Gore nikada neće uraditi…

ČUPIĆ: Naravno da neće. Sa aspekta politike, Đukanović je apsolutno najtalentovaniji čovjek sa izuzetnim političkim jezikom i razmišljanjem. Ne ulazim u to što mu neko pripisuje, kakvi su tu interesi, to neka razriješe drugi, ali to je državnik u pravom smislu riječi koji pozicionira Crnu Goru u globalnim okvirima.

Skrnavljenje groba Ljube Čupića u Nikšiću podiglo je građane Crne Gore na noge, dok se iz dijela vlasti kao i od samog predsjednika nikšićke opštine ovaj slučaj pokušava relativizovati kao potez pijanog čovjeka…

ČUPIĆ: Skrnavljenje groba Ljuba Čupića je varvarski čin. To je mnogo više od toga da je čovjek bio pijan. Riječ je o mržnji, zato sve takve događaje treba osuditi, njihova mržnja ne smije da pliva u javnom prostoru. A što se tiče predsjednika opštine, on je onoga jutra kada je saznao što se dogodilo trebalo da podnese ostavku.

Javnost ne zna da ste Vi po Ljubu Čupiću dobili ime…

ČUPIĆ: Tačno je. Njegovo pravo ime je Čedomir, a nadimak Ljubo. Ja sam iz te porodice, koja je davno došla iz Baošića. Naši đedovi su otišli u Sjedinjene Američke Države i Argentinu, gdje je Ljubo i rođen. Nije Ljubo Čupić samo pitanje Crne Gore, to je simbol slobode za čitav antifašistički svijet. Njegova fotografija je 1942. godine obišla cijelu planetu. Ona je objavljena u svim antifašističkim novinama na svijetu, objavio je američki Njujork tajms. Na ovim prostorima prvi put se pojavila 1969. godine u časopisu Ovdje. Kada je 1969. godine tu sliku vidio poznati srpski pjesnik Branko Miljković, napisao je čuvene stihove: “Hoće li sloboda umjeti da pjeva, kao što su sužnji pjevali o njoj”. To je napisao gledajući tu fotografiju i lik Ljuba Čupića. I neko se drzne da taj simbol antifašizma skrnavi. To je strašno i zato pozdravljam reakciju građana. Takav varvarski čin mora biti osuđen.

Često ste u ovdje zbog svojih profesorskih obaveza. Kako Vam izgleda Crna Gora danas?

ČUPIĆ: Kada biste gledali prema kriterijumima demokratskog života, Crna Gora bi spadala u najidealnije demokratske poretke. Zašto? Zato što ima vlast koja je jedva uspjela da se formira sa jednim poslanikom više i jednu moćnu opoziciju koja joj neće dozvoljavati da pravi štetu…

Ovdje, međutim, postoji veliki problem, jer ljudi koji su trenutno u koaliciji na vlasti smatraju da opoziciju, odnosno Demokratsku partiju socijalista treba potpuno uništiti, da ne smije postojati. Takva priča je van pameti. Iza tog DPS-a stoji preko 35 procenata glasača, to je namoćnija partija. Ako vam iz nekog razloga ne odgovara neko iz te partije, ako sumnjate u razne zloupotrebe, onda se i o tome govori pristojnim rječnikom, uz materijalne dokaze. Ne može se netom suditi na osnovu priča. Bez materijalnih dokaza nema krivice. Podsjetiću na jednu anegdotu koju je poslije Prvog svjetskog rata zapisao književnik Peđa Petrović. Sjede dvojica seljaka pred sudom, nailazi treći i pita: “Sta radite ljudi?” “Čekamo da svjedočimo.” “A kome?” “Kome treba!” Kako tada, tako i danas. Svjedoci će se uvijek naći, ali bitni su dokazi.

Što ste još primijetili?

ČUPIĆ: Stalno čujem od predstavnika aktuelne većine u Skupštini mi smo pobjednici. Čekajte malo, kakav ste pobjednik sa jednim poslanikom više? Mogli ste da budete poraženi. Vi ste pobjednici samo jedno veče ili dan poslije izbora, nakon toga ste vlast koja vodi unutrašnju i spoljnu politiku, koja je najodgovornija za sve što se dešava. Ako stalno govorite da ste pobjednici, to je militantan rječnik koji izaziva drugu stranu, podstiče stalno neprijateljstvo i sukobe… Dakle, riječ pobjednik više ne postoji, već odgovornost.

Vi ste univerzitetski profesor. Kako gledate na spajanje četiri resora prosvjeta, nauka, kultura i sport, kao što je uradila nova vlada u Crnoj Gori?

ČUPIĆ: Vrlo su nespretno spojili četiri oblasti. Prosvjetu i nauku trebalo je odvojiti kao poseban resor. Koliko god da je ta ministarka sposobna, to je neprirodno i to bi predsjednik Vlade kao profesor i kao pedagog morao da zna, da ima poseban senzibilitet prema obrazovanju, koje je najosjetljivija oblast. Mala društva i države imaju jedan jedini resurs, to su obrazovani ljudi. Crna Gora obrazovanje treba da uzme kao primarni strateški cilj.

Djelovanje nove vlasti tokom proteklih mjeseci ostaće upamćeno po revanšizmu…

ČUPIĆ: To je najlošije što je moglo da se desi. Svi koji se ponašaju revanšistički upropaštavaju prvo druge, pa sebe, a onda upropaste djelo društvo. Naravno da treba smijeniti nekog ako za to ima razloga po zakonu, ali ne iz revanšizma prema prethodnoj vlasti. Gdje se to dešava u razvijenom svijetu? Nigdje. Pogledaj te američkog predsjednika Bajdena, je li smijenio ambasadore koje je Tramp postavio? Nije, a kamoli da smjenjuje rukovodioce nekih službi koje je prošla administracija postavila. Smjenjuje se samo najuži krug ljudi oko predsjednika. Revanšizam kakav postoji u Crnoj Gori, o čemu sam imao prilike da vidim preko medija, vrlo je opasan, ostavlja zlu krv. Jer, doći će druga vlast i šta onda?

Aktuelna koaliciona vlast najviše se bavi svojim prethodnicima. Maltene svako obraćanje javnosti počinje riječima da je Crna Gora “oslobođena”…

ČUPIĆ: Ova koalicija je stvorena sa jednim osnovnim ciljem da se bori protiv jednog čovjeka. To je primarno povezalo građanske i ultradesničarske partije i naravno da su se vrlo brzo pojavili problemi. Jer, treba vršiti vlast, biti odgovoran za političku stabilnost, ekonomiju, standard, socijalna pitanja, a sve je to uzdrmano u Crnoj Gori. Građanima koji su ih glasali vrlo brzo će dosaditi da slušaju što su radili oni prethodni i tražiće rezultate aktuelne vlasti. Crna Gora je država sa najraskošnijom teritorijom na tlu Evrope, raj za investitore, to treba koristiti, a ne da ih tjerate zbog različitih interesa koalicione vlasti. Ceh će platiti građani Crne Gore.

Često se čuje da su ovu vlast formirale pojedine strane ambasade, da se svaka odluka donosi uz njihovu asistenciju…

ČUPIĆ: Ozbiljni političari ne smiju dozvoliti da im se spolja rješavaju problemi. Kad se to desi, tek onda je to problem. Crna Gora za tim nema potrebe, jer je tokom proteklog perioda uspjela da napravi nekoliko velikih iskoraka. Otvorila je sva poglavlja ka EU i nalazi se na njenom pragu. Crna Gora se obezbijedila i bezbjednosno ulaskom u NATO. Prepoznata je kao poželjna turistička destinacija, ima ogromne poljoprivredne resurse, riječna korita, planine, ravnice, more. Šta ćete više!?

Umjesto da se nastavi naprijed, na ivici ste incidenta. To je odgovornost svih učesnika na političkoj i društvenoj sceni. Svi moraju da vode računa da ne dode do obračuna. Postoji nešto što sve ljude u Crnoj Gori treba da objedinjava, a to je da su oni svi državljani Crne Gore i kao takvi su svi Crnogorci, a etnički i religijski oni su i Crnogorci i Srbi i Bošnjaci, Albanci, Hrvati, katolici, muslimani… To je suština građanske države.

Mediji u Srbiji ne prestaju sa brutalnom kampanjom protiv Crne Gore. Kako to Vama izgleda?

ČUPIĆ: Mediji iz Srbije su stalno pod jednom velikom tenzijom vlasti. Emituje se velika mržnja, revanšizam, osvetoljubivost… Sve što dolazi iz Srbije je ogromna manipulacija.

Moram da kažem da mi nije bila jasna ni prethodna vlast u Crnoj Gori, koja je olako sarađivala sa nekim medijima iz Srbije i lako im davala frekvenciju. Oni nijesu znali šta će im sve ući i kakvo zlo im dolazi. Pogledajte šta danas emituje Televizija Hepi, TV Pink o Crnoj Gori, kakve opasne priče forsiraju, koje opasne ljude dovode, kakve se užasne poruke mržnje šalju prema Crnoj Gori, uz pomoć pojedinih političara iz vaše države kojima se daje prostor u tim emisijama. Danas srpska vlast širi priču da su Crnogorci kriminalci. Ali, to nije Srbija, i tako ne misli srpski narod.

Šta je sa nacionalističkim pretenzijama Srbije, tu se ništa ne mijenja?

ČUPIĆ: Nacionalističke pretenzije srpskih struktura vlasti i intelektualnih elita nijesu od juče, to traje od srpske moderne državnosti, pa do danas. Aktuelna vlast u Srbiji nastala je kao nacionalni radikalizam, to su radikali, Šešeljevi učenici, Vučić je Šešeljev učenik. Nacionalizam stalno prati političke elite u Srbiji. Pa i neke demokratske stranke nijesu bile imune od nekih ljudi koji su htjeli da brinu o svim Srbima na svim teritorijama. I dio ljudi koji pripadaju eliti znanja uvijek je imao loš odnos prema Crnoj Gori, čak i kada je hvalio Crnogorce, hvalio ih je kao velike Srbe.

Crna Gora je izložena ogromnim pritiscima i izazovima. Kako treba da reaguje intelektualna elita?

ČUPIĆ: Za politički i društveni život jedne zemlje najveću odgovornost imaju elite znanja, a zatim političke elite. Ne možete od čovjeka koji nema znanja očekivati da on promišlja državnu politiku, dokbi intelektualcima trebalo da bude svojstveno da traže najbolja rješenja. Svaki intelektualac, osim znanja, treba da ima i moć savjesti, da se ne zatvara u polje svoje stručnosti. Intelektualac ne smije da prezire stvarnost, već da joj pomaže zato što se uključuje, kao kritičar te stvarnosti i onaj koji predlaže rješenje.

Kako na to gledaju političari?

ČUPIĆ: Razboriti političar će uvijek prihvatiti kritiku, čak i ako onaj koji kritikuje nije baš u pravu. Aristotel je još davno to sjajno ostavio kao poruku čovječanstvu mudrost je najhitnija, ali mudraca je malo, a za zajednički život u društvu, državi najvažnija je razboritost, ili kako bismo mi to preveli praktična pamet. Razborit čovjek nikad neće predlagati nerealna rješenja. To će demagog raditi. Demagog je čovjek sa opasnim jezikom, koji zavodljivo govori, iza čega ne postoji nikakva vrsta realnosti.

Kod nas se često zamjera institucijama poput CANU, univerzitetima da se ne uključuju, ne reaguju…

ČUPIĆ: Institucije i ne treba da reaguju, nego pojedinci. Nije odgovonost CANU što ne reaguje, ona i ne treba da se miješa u politički život i ne treba da se javlja kao kolektivni kritičar, već da predlaže. Ali, što je sa akademicima? Oni su dužni da sve ono što nije u redu označe i svojim znanjem predlože što treba raditi. Ako se u društvu dešavaju opasni procesi koji mogu da dovedu do strašnih posljedica, ne smijete da ćutite. Intelektualne elite ne smiju sebi da dozvole osjećaj nemoći. Kako se intelektualci kao pojedinci pozicioniraju zavisi kvalitet svakog društva.

Portal Analitika