Upozorenja su ponavljana godinama, rokovi probijani uporno, a opravdanja postajala sve apsurdnija. Sada je UNESCO jasno poručio: ako Crna Gora hitno ne zaustavi urbanističku stihiju i ne obezbijedi stvarnu zaštitu Kotora, jedan od najvrednijih simbola svjetske kulturne baštine biće upisan na Listu svjetske baštine u opasnosti.
Ono o čemu je Pobjeda pisala u posljednje dvije godine sada je dobilo potvrdu kroz najnoviji izvještaj nakon februarske misije UNESCO/ICOMOS-a, u kojem se dokumentuje hronična neefikasnost, institucionalna neusklađenost i ozbiljna prijetnja izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti (OUV) Kotora - uz zahtjev za hitan moratorijum na gradnju i korjenite zakonodavne i planske reforme. Dakle, to znači zabrana gradnje u Kotoru, ali i u takozvanoj bafer zoni u koju spadaju Tivat, Herceg Novi i jedan manji dio opštine Cetinje.
Ovo, dakle, više nije pitanje Opštine Kotor, Ministarstva kulture i medija ili Uprave za zaštitu kulturnih dobara, već pitanje cijele države koje će morati da rješava Vlada. Upravo će Vlada, kroz razgovore sa svim političkim i
institucionalnim akterima, konačno morati da se izjasni: hoće li da sprovede tražene preporuke i reforme ili će, zarad priče o „razvoju“, Kotor da ispišu sa Liste zaštićene svjetske baštine i trpe posljedice takve odluke! Za sve ovo imaće rok do 1. februara 2026. godine.
Ključni problemi
U najnovijem zajedničkom izvještaju Centra za svjetsku baštinu, ICOMOS-a i ICCROM-a, koji će biti predstavljen od 6. do 16. jula na zasijedanju u Parizu, konstatuje se da je Crna Gora ostvarila samo djelimičan napredak u ispunjavanju preporuka iz prethodne odluke Komiteta (46 COM 7B.11), a da brojni ključni problemi ostaju neriješeni.
Iako je u međuvremenu izrađena Studija o zaštiti kulturnih dobara, kao i Strategija za smanjenje rizika od katastrofa sa Akcionim planom, eksperti navode da ti dokumenti nijesu dovoljni bez cjelovitog i funkcionalnog sistema upravljanja. Takođe je izrađen i izvještaj o Strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu za Prostorni plan Crne Gore do 2040. godine, a izgradnja planiranih kamenoloma u blizini dobra je obustavljena - što je jedini konkretan korak koji je UNESCO u ovom izvještaju pozdravio bez rezerve. Međutim, najveći izazovi i dalje su prisutni:
1. Nedostatak kvalifikovanih stručnjaka za zaštitu baštine, na što je i sama država ukazala;
2. Studija zaštitne zone još nije ni započeta, iako je njeno postojanje od presudne važnosti za usmjeravanje budućih projekata;
3. Plan upravljanja nije finalizovan, iako se njegova izrada najavljuje još od 2019. godine;
4. Preko 20 HIA studija (procjena uticaja na baštinu) dostavljeno je od ukidanja prethodnog moratorijuma 2020. godine, bez strateške kontrole ili kumulativne analize;
5. Nedostatak obavezujućih nacionalnih smjernica i koordinacije među institucijama dodatno ugrožava sposobnost da se efikasno upravlja prostorom.
UNESCO je ocijenio da sve ovo zajedno ukazuje na ozbiljan nedostatak upravljačke efikasnosti, a stanje dodatno pogoršava izuzetna osjetljivost i krhkost samog dobra, koje je već pod pritiskom urbanizacije, turizma i infrastrukturnih ambicija. Komitet naglašava da glavni izazov ostaje u uspostavljanju ravnoteže između ekonomskih interesa (posebno turizma) i očuvanja izuzetne univerzalne vrijednosti (OUV) dobra, pri čemu planerska neusaglašenost i zakonodavne rupe dodatno komplikuju situaciju.
Komitet za svjetsku baštinu je stoga zatražio uvođenje novog privremenog moratorijuma na gradnju i izdavanje građevinskih dozvola, kako unutar granica dobra, tako i u zaštitnoj zoni. Taj moratorijum (zabrana gradnje) bi, prema preporuci, trebalo da ostane na snazi dok se ne uspostavi efikasan sistem upravljanja, koji uključuje: harmonizaciju zakonodavnih, administrativnih i planskih politika na svim nivoima (državnom, regionalnom i lokalnom); završetak i primjenu revidiranog Plana upravljanja; obustavu svih razvojnih projekata, uključujući i one koji su prethodno pozitivno ocijenjeni putem HIA od 2023. godine, jer je i sama država priznala da su mnoge od tih analiza neujednačenog kvaliteta; sprovođenje kumulativnih procjena uticaja (ne samo pojedinačnih), koje bi se redovno ažurirale (npr. na svake tri godine) i koristile za kontrolu razvoja.
Takođe se zahtijeva da Crna Gora izmijeni Zakon o zaštiti kulturnih dobara i Zakon o prirodnom i kulturno-istorijskom području Kotora, kako bi se u prostorno planiranje ugradili konkretni alati za zaštitu baštine. U planove treba ugraditi mjere monitoringa, zaštitne zone, zoniranje koje uzima u obzir osjetljivost baštine, i da se svi ovi dokumenti dostave UNESCO-u na reviziju prije zvaničnog usvajanja.
Najteža mjera
UNESCO je pozdravio izradu Studije održivosti Kotora kao turističke destinacije, kao i uključivanje poglavlja o smanjenju rizika i turizmu u budući Plan upravljanja. Posebno se podržava opredjeljenje za traženje alternativnog rješenja za pristajanje kruzera u Bokokotorskom zalivu. Ipak, Komitet je preporučio izradu posebnog Plana održivog upravljanja turizmom, koji bi bio integrisan u glavni Plan upravljanja i zasnovan na Strateškoj procjeni uticaja (SEIA) za sve lokalne i regionalne turističke strategije.
UNESCO dodatno zahtijeva da država Crna Gora hitno dostavi: studiju zaštitne zone, s kartiranjem područja visoke vizuelne, strukturne i kontekstualne osjetljivosti; konačnu odluku u vezi sa mostom Verige, uz moguća alternativna rješenja i HIA; plan prenamjene lokacije bivšeg Hotela „Fjord“ i zgrade „Jugooceanije“, uz pravnu zaštitu tog modernističkog objekta i obaveznu HIA prije donošenja bilo kakve neopozive odluke.
Obustava aktivnosti na planiranim kamenolomima prepoznata je kao pozitivan korak, ali UNESCO traži trajan prekid svih eksploatacionih aktivnosti i širenja koncesija unutar područja dobra i njegove zaštitne zone. Takođe, traži se formiranje zona zabrane vađenja materijala i izrada strategije sanacije terena i monitoringa životne sredine.
Komitet je zaključio da, uprkos djelimičnim pomacima, glavni zahtjevi i dalje ostaju neispunjeni. Nepotpuni planski dokumenti, izostanak koordinacije i kontinuirani razvojni pritisci i dalje izlažu dobro ozbiljnim prijetnjama. Ako se preporuke iz ovog izvještaja ne sprovedu u narednim mjesecima, kako ističu iz UNESCO-a, Kotor bi mogao biti suočen sa najtežom međunarodnom mjerom: upisom na Listu svjetske baštine u opasnosti.
Crna Gora je pozvana da sve ove obaveze ispuni do februara 2026. godine - u suprotnom, Komitet ne isključuje mogućnost upisa Kotora na Listu svjetske baštine u opasnosti. Poruka je jasna: vrijeme političkog odugovlačenja je isteklo.
Ogromna „bomba“
Može li Crna Gora da do 1. februara naredne godine uradi ono što od nje traži UNESCO? Sagovornici Pobjede, dobro upućeni u probleme zaštićenog područja Kotora, a koji su zatražili anonimnost, tvrde da su jako malo šanse da se sve postigne. Tim prije što se Crna Gora ni u ranijem periodu apsolutno nije proslavila u ispunjavanju rokova.
“Ovo će da bude ogromna „bomba“ u državi. To sada sve mora da se digne na nivo Vlade, jer je ovo najoštriji izvještaj koji smo ikada dobili, oštriji od onog iz 2019. godine. Ovaj put zahtijevaju moritorijum i to ne samo za Kotor, već i za Tivat, Herceg Novi i manji dio Cetinja. Sada će država morati da odluči u kom će pravcu da ide – ili ka gubljenju statusa zaštićenog područja ili ka apsolutnoj odlučnosti da se uradi ono što od nje zahtijeva UNESCO”, kazao je izvor Pobjede.
Iako lista ugroženih područja UNESCO-a formalno ne predviđa kazne, njen uticaj je ogroman. Upis Kotora na Listu svjetske baštine u opasnosti, slažu se sagovornici Pobjede, bio bi međunarodno priznanje da Crna Gora nije sposobna da zaštiti ono što pripada cijelom čovječanstvu. To bi značilo: gubitak kredibiliteta i reputacije u međunarodnoj zajednici, negativan imidž za Kotor kao destinaciju, signal investitorima da pravna sigurnost i održivost nijesu prioriteti. I u najgorem slučaju, potencijalno brisanje sa Liste svjetske baštine.
Ultimatum
Ako institucije, lokalne vlasti i nosioci političke moći, kako ističu sagovornici Pobjede, ne pokažu jasnu odlučnost za reforme i odgovornost, istorija će ovu epizodu pamtiti ne samo kao propust - već kao namjerno ignorisanje svjetske obaveze. Godinama su stručna upozorenja ignorisana, a obaveze prema UNESCO-u odlagane pod izgovorima koji više nikoga ne uvjeravaju. Sada više nije pitanje hoće li Crna Gora izgubiti Kotor kao simbol svjetske baštine - već hoće li to biti svjesna posljedica političke neodgovornosti.
UNESCO je, dakle, učinio ono što Vlada Crne Gore i njene institucije uporno izbjegavaju: precizno je dijagnostikovao višegodišnju disfunkciju sistema upravljanja kulturnom baštinom. Ministarstvo kulture i medija, Uprava za zaštitu kulturnih dobara, lokalne vlasti u Kotoru, Vlada i svi nadležni planerski organi sada se nalaze pred ultimatumom koji više ne ostavlja prostor za birokratske improvizacije. Sve što nije sprovedeno prethodnih pet godina sada mora biti završeno u narednih nekoliko mjeseci - sa punom pravnom, institucionalnom i političkom odgovornošću.
Zato će biti jako zanimljivo vidjeti sa kakvim će se obrazloženjima i frazama o baštini kao „zalogu za buduće generacije“ u Crnu Goru vratiti ministarka kulture i medija Tamara Vujović, koja će od 8. do 10. jula boraviti u Parizu na 47. zasijedanju Komiteta za svjetsku baštinu i na „vrućoj stolici“ slušati kritiku stručnjaka UNESCO-a. Ministarka bi, bar u avionu do Pariza, morala da shvati da ako se do februara 2026. ne promijeni pravac djelovanja države u zaštiti našeg nasljeđa, istorija će bilježiti da je propast jednog od najvrednijih kulturnih pejzaža Mediterana došla ne zbog spoljnog pritiska, već zbog domaćeg nemara.
Ako ova Vlada ne želi UNESCO, neka to kaže, a ne da fingira reforme
Drugi sagovornik Pobjede, dobro upućen u probleme vezi sa zaštitom područja Boke Kotorske, a koji je takođe tražio anonimnost, ovaj najnoviji izvještaj UNESCO-a okarakterisao je kao „oštar i prezahtjevan“.
“Baš treba da se desi zajednička strategija cijele Vlade u odnosu na to pitanje da bi se postigao neki rezultat. U svakom slučaju, ovo mora da se radi strateški, na nivou države, Vlade i Opštine Kotor”, kazao je naš izvor.
S obzirom na raznorodnost političkih konstituenata, sagovornici Pobjede sumnjaju da u državi postoji politička volja, posebno da će svi naći zajednički jezik o ovom pitanju.
“Sve i da postoji, taj postavljeni rok je za nas nerealan. Dali su nam praktično pet mjeseci, jer su sada odmori, pa imamo period od septembra do februara. A to je praktično – sjutra. To vam dovoljno govori koliko je alarmantno stanje”, kazao je sagovornik Pobjede.
Napominje da u UNESCO-u više ne žele da prihvataju opravdanja da kasnimo u reformama zbog pandemije korona virusa.
“Niko više nije lud i neće da nam dozvoli neke stvari. Vrlo decidno su stavili do znanja da shvataju što rade institucije i da to nije to što se očekuje. To je svjetsko nasljeđe, nije samo naše, već baština koja pripada svim građanima svijeta. Mi imamo obavezu da se o njoj staramo adekvatno, ili to nećemo raditi. Ako neko hoće da donese odluku da to ne radimo i to je u redu, samo što treba da se to kaže jasno i glasno: nećemo da budemo dio UNESCO-a i hoćemo da se razvijemo kako mi mislimo da treba. Ali onda treba da preuzmeš političku odgovornost za to. Ako ova Vlada treba da donese takvu odluku, neka kaže to, a ne da fingira reforme”, rekao je sagovornik Pobjede.
