Apokalipsis
Planirano ustoličenje mitropolita Crkve Srbije u Cetinjskome manastiru Joanikija Mićovića razbuktalo je strasti u Crnoj Gori i vratilo kazaljke na satu. Umjesto obećane zemlje budućnosti od 30. avgusta dobili smo apokaliptično ponavljanje vradžbina iz Otkrovenja po Đedu, čiji se pergament odmotao u posljednjoj deceniji prošloga vijeka. Opet prijetnje i nasrtaji na Cetinje i Crnu Goru, opet organizovanje njihove odbrane. U atmosferi pored dima od požara kuljaju mržnja i bojni pokliči uz poneku prijetnju genocidom. Ljudima se od togapriviđa krvavi mjesec, kao u narodnoj tužbalici. I rekoše da jedan hrišćanin iz Crkve Srbije prorokuje da će na Cetinju pasti 8.372 Milogoraca. I još rekoše da sin visokog predstavnika lokalne vlasti u Tivtu, takođe hrišćanin iz Crkve Srbije nedavno zapošljen milošću Božjom i Vlade Crne Gore, upozorava Cetinjane i Cetinjanke da će Tivćani haos napraviti i ponoviti Srebrenicu ako ne dopušte ustoličenje mitropolita Crkve Srbije. No srećom po Crnu Goru koju su (kako je to lijepo u svojoj knjizi o mitološkim bićima u crnogorskoj tradicijskoj kulturi opisao Adnan Čirgić) prema tradicijskim vjerovanjima čuvali zduhači, natprirodno ponovo uzima svoju primordijarnu ulogu i dariva novog superheroja. Zvaćemo ga Zdrakula.
Žitije Zdrakulino
Mlađe generacije odgojene na ekranizovanome svijetu Marvela pomisliće da je Zdrakula nastao laboratorijski. Ipak nije. Njegovo formiranje vezuje se za ono što se u usmenoknjiževnoj istoriji naziva „degenrisanom usmenom pjesmom i tradicijom“. Zdrakula je plod ideologizovane i prekrečene istorijske svijesti koja se od početka Drugoga svjetskog rata kondenzovala u Crkvi Srbije i četničkom pokretu i podzemlju. U životu prije sticanja supermoći bio je član marionetske Narodne uprave Crne Gore tokom njemačke okupacije 1943/1944. i boravio u tijelu Ljubomira Vuksanovića koji je bio njezin predśednik. Vuksanović je bio četnički disident, germanofil i veliki prijatelj mitropolita Joanikija I. Zbog „autonomnog“ mišljenja razišao se s vojvodom Pavlom Đurišićem. Vuksanović je tvrdio da je veliki vjernik i svojom je svetom misijom proglasio borbu protiv komunista u čijim se redovima nalaze šverceri i kriminalci. Zabilježeno je da je Vuksanović održao veliki broj zdravica s čašicom u ruci. Nakon Vuksanovićeve smrti koja se zbila u Austriji tokom bjekstva zbog ratnih zločina i saradnje s nacističkim okupatorom, Zdrakula se pritajio a potom zaposio premijera nove crnogorske Narodne uprave formirane nakon 30. avgusta. Za razliku od perioda Drugoga svjetskog rata, Zdrakula se zapravo nije mnogo promijenio izuzev sticanja moći da pomjera planine. Veliki je prijatelj mitropolita Joanikija II. Četnički je disident pošto se zbog „autonomnog“ mišljenja razišao s vojvodom Andrijom Mandićem. Često drži zdravice, mrzi komuniste. Svoje političke neprijatelje prekjuče je nazvao kriminalcima i švercerima. Voli Njemačku.
Kako Zdrakula brani?
Kao nekada zduhači kako već rekosmo, danas Zdrakula čuva Crnu Goru. On u pomoć iz Srbije doziva „Kobre“ i agente BIA-e da pomognu ustoličenje Joanikija II i time „spriječe“ krvoproliće, onako kako su bosanski Srbi prizivali Miloševićevu JNA da spašava mir. Zdrakula se ponaša autistično i bahato kako neprijatelj i zaslužuje. A neprijatelji Crne Gore po njegovom mišljenju nijesu Aleksandar Vučić i oni koji prizivaju Srebrenicu, nego komiti, crnogorski „nacionalisti“ – šverceri i kriminalci. Svi oni trebaju biti pohapšeni i poniženi. Tek tada će Crna Gora biti umirena. Zdrakulina odbrambena strategija Crne Gore počiva na jednom signalu. On je šifrovano informisao Crnogorce i Crnogorke da ih država neće štititi te da na organe reda nikako ne računaju iz čega proističe materinska Zdrakulina sugestija da se moraju samoorganizovati ako misle opstati.
Sedmi pečat
Ponašanje Vlade Crne Gore posljednjih dana jasno pokazuje da Zdravka Krivokapića, Dritana Abazovića i ostale visoke predstavnike izvršne i zakonodavne vlasti apsolutno ne zanima situacija u Crnoj Gori i da će sve učiniti da ionako visokorizičan čin opsade Cetinja sprovedu u djelo kako bi pobjednik prošlogodišnjih izbora – Crkva Srbije, zapośela potonji bastion i simbol nezavisne Crne Gore. Umjesto da poslušaju glas desetina hiljada nezadovoljnih građana, oni svojim izjavama dodatno ugrožavaju bezbjednosnu situaciju u Crnoj Gori i raspiruju nacionalnu mržnju. Njihovo ćutanje na najave nove Srebrenice i relativizovanje ozbiljnih prijetnji nacionalnim Crnogorcima i Crnogorkama ući će u zasebnu istoriju bešćašća. Naročito, potpuno apstrahovanje napada koji se 22. avgusta 2020. godine dogodio na novinarku Tamaru Nikčević u Risnu, koju je jedan unezvijereni zastupnik Vladine politike napao i priprijetio fizičkim obračunom, samo zato što ima stavove koji se kose s politikom i vrijednostima ideologije Srpskog sveta.
To što su predstavnici naše vlasti crnogorske bezbjednosne službe predali u beogradske ruke čini ih najgorim izdajnicima u novijoj istoriji Crne Gore i zbog toga će vječno biti obilježeni. Ranije su se njihova činjenja mogla pripisati neiskustvu, ali njihovo dosljedno i dresirano ponašanje otkriva sav bezobrazluk i opasne namjere. Zato je dužnost svakog kritički nastrojenog građanina da unaprijed upozori javnost i predstavnike naše vlasti da za svaku neželjenu situaciju povodom ustoličenja upravo oni snose najveću odgovornost.
