Domaći medijski Koncern i njegovo političko krilo Ura, u što se ubraja još i zaštitna ograda oko njih – „nezavisni“ analitičari i brojne nekada ONVO (opoziciononevladine organizacije – rogobatno i nelogično, ali što da radimo), a trenutno VNVO (vladinonevladine organizacije – eto, i ovo rogobatno i nelogično, ali ovđe moguće) imaju precizno trasirane magistralne puteve.
I normalno je da ih se drže.
Tako, prije neki dan, „prvi glas“ Koncerna, dnevnik Vijesti iz pera glavnog i odgovornog urednika ponavlja jednu od „magistralnih“ formula. Pojednostavljeno: srpski nacionalizam = crnogorski nacionalizam.
Ili obratno, svejedno.
Ali što da vam ja pojednostavljujem, evo vam nadnaslova, naslova i podnaslova:
1. Tempirana bomba u temeljima države.
2. Analiza: građanska Crna Gora između dva nacionalistička ekstrema.
3. Crnogorski nacionalizam otišao toliko desno da katkad koketira sa fašističkim i kulturšovinističkim idejama. Srpski većih gabarita i duže tradicije, ali i širih, prekograničnih ambicija.
(Portal Vijesti, 10. 7. 2022)
Sad, lako je za građansku ili svjetovnu Crnu Goru – ništa za nju neobično. Ona je već najmanje vijek i po utrenirana u odnosu na jedan nacionalšovinizam koji je znao dosta često da je preokupira, a pođekad i okupira. Trenutno stanje je, u najboljem slučaju, nešto između. Ali što da radimo sa „paćeničkim“ Koncernom i svime, odnosno svima koji uz njega idu – jedva dišu između nacionalističkih, crnogorskoga čekića i srpskoga nakovnja.
I ovo može obratno.
A lako je rješivo i dokazivo – olovkom i najprostijom matematikom. Međutim, nikako da se toga śete brojni analitičari i kolumnisti Vijesti i urade jednu zbilja prostu stvar, a nije da nijesu imali dovoljno vremena – ne godina, nego i decenija: da, recimo, pobroje i uporede, makar i približno, prije svega „prekogranične“ žrtve dotičnih nacionalizama u posljednje tri decenije: ubijene, silovane, prognane...
Može i bez popaljenih domova i sela i razorenih gradova.
Ali dobro, ako ih sve ovo baš mrzi, dovoljno bi bilo da barem jedan od brojnih kolumnista i analitičara „prvog glasa Koncerna“ (i ovih oko njega) navedu, kako je već neko zapisao - makar i jednu jedinu dječju suzu koja je kapnula zbog crnogorskog nacionalizma.
Ko će mu ga znati – biće da je ovako, uz podrazumijevajuće vjerovanje na njihovu časnu riječ, efikasnije. A i lakše je.
Poslije gore pomenutoga „magistralnoga“ slova glavnoga i odgovornoga, kolumnisti i komentatori, ali bogami i kolumnistkinje i komentatorke „prvoga glasa“ Koncerna su već danima akcijaški i rafalno neumorni. Nešto kao zastarjela ruska artiljerija prema (izgleda ponovo)
Zmijskom ostrvu. Mada Ukrajinci kažu da se tamo samo uludo troši municija i, uglavnom, promašaji su u pitanju.
Ovđe ni slučajno nijesu – medijski zmijski ujedi ciljano pogađaju tačno tamo đe bi, po njima, trebalo. I zanimljivo – ne tamo đe je najtanje, nego đe bi pod njihovom paljbom trebalo da to postane.
Ali što da se radi – i tamo i ovamo, i na Zmijskom ostrvu i u Zmijskoj zemlji važi: veži konja đe ti gazda kaže.
A gazda Koncerna je, izgleda, baš tamo đe je planirao mjesta za vezove, još poodavno ostavio i podśećanje na teme u okviru kojih se mogu kretati domaći zadaci „jahača“ kolumni, analiza i komentara njegovoga dnevnoga štampanoga glasila.
Kratko i jasno:
1. Litije i „odbrana svetinja“ su bili „emancipatorski“ pokret.
2. Na prošlim parlamentarnim izborima su u stvari – ,,poražene i četnička i partizanska Crna Gora“.
Ili prevedeno: poražene su i fašistička i antifašistička Crna Gora. A Koncern i njegovo političko krilo, pa još i „zeleno“ – Ura su, jel’te, neđe između. Po svoj prilici sami je Bog, glavom i bradom, upario, pa onda malom Montenegru poslao „pomiritelje“ u likovima gazde od Koncerna i gazde od „zelene“ partije.
Ali gazda od Koncerna je izgleda u startu, prilikom tog „pomiriteljskog“ pozicioniranja žestoko promašio, uglavnom na štetu svojega projekta – kada je jednu stranu definisao kao partizansku. Što će reći, ponavljamo – antifašističku i sve što uz to ide.
Po njemu – eto, konačno, pretprošloga 30. avgusta poraženu, ali ne i zatrijetu. A ako je već tako – a jeste, za njega vrlo nezgodnu, pa taman da je kao kamičak u cipeli. Zato bi nju, da bi „pomiritelji“ iz Koncerna i „zelenih“ građanista mogli i dalje normalno da funkcionišu, i vrše bogomdanu „misiju“, trebalo približiti ili još bolje i ako je ikako izvodljivo, upariti sa ovom drugom stranom.
Podrazumijeva se – fašizmom.
Uostalom, glavni i odgovorni urednik nije jedini. Prvi „zeleni“ crnogorski lider i premijer već nekoliko puta joj baš to i pripisuje. Prevedeno: partizanski ili antifašistički fašisti. Jeste da je i ovo rogobatno i van pameti, ali navikli smo – što to u njegovim gotovo dvogodišnjim izvedbama nije van pameti, a opet dobro proračunato. Đe i u čijoj ili čijim glavama – to je već posebno pitanje.
Zamislite vi sad tu – eto danas saznajemo, još i „velikocrnogorsku“ pošast kao poželjnog protivnika Koncerna i njegovog „zelenog“ političkog krila.
Za samozvane „pomiritelje“ – kao „kec na desetku“.
I sve to, bez obzira što i nije baš tako jednostavno ispravljati onu startnu grešku gazde od Koncerna, da bi tek tako lako mogao od antifašista napraviti „lelekače“, „ekstremiste“, crnogorske nacionaliste, pa još možda i „pećinske“ i konačno fašiste.
Ali i za ovo postoji rješenje – tu su „alhemičari“ i „alhemičarke“ Vijesti za koje nema tajni i prepreka. Tako, nekoliko dana poslije već citiranoga nadnaslova itd. čitamo u jednom drugom podnaslovu:
„Osim vjerskih, u Crnoj Gori i državni praznici postaju povod za konflikte i podjele. Tako je bilo i ovog 13. jula u Nikšiću, gdje su se sukobili, popularno rečeno, komite i četnici, podsjećajući nas, kako smo, nažalost, daleko od 21. vijeka i savremenih civilizacijskih vrijednosti.“ (Portal Vijesti, 17. 7. 2022)
Eto tako – Ljubo Čupić i „Osmijeh Ljuba Čupića“ jesu već više od pola vijeka dobrodošli i do današnjega dana ostali su u brojnim svjetskim muzejima i spomenima antifašizma kao „civilizacijske vrijednosti“.
Za „alhemičare“ Koncerna, a najvjerovatnije i za najveći dio, ako ne i sve one brojne, a „nezavisne“, kako vole da se predstavljaju, unutar i u zaštitnoj ogradi oko Koncerna – svi oni koji su se ovoga 13. jula, u Nikšiću, okupili oko Ljuba Čupića i njegovog osmijeha – a možda najveći dio baš zbog oboje, „daleko su od 21. vijeka i savremenih civilizacijskih vrijednosti“. A onda, naravno – podrazumijeva se, i Ljubo sa njima, onako „na gomilu“.
Istina – tako se ne kaže, ali se „čita“.
Hoće se reći – „ista je to pašta“ i daleko su od tih vrijednosti i 21. vijeka – nešto kao i koliko i oni drugi koji su prije koji mjesec javno urinirali po spomeniku Ljubu Čupiću.
Nestvarno. I otrovno.
A sve u stvarnoj Crnoj Gori.
Možda je baš zato neki momak – očigledno šokiran, a opet uspio ostati toliko miran i razuman, u svojoj FB objavi, u nevjerici i prosto, onako bez ujedanja, zapisao:
„Crnogorski nacionalizam i šovinizam je kad Marko, Jovan, Emir, Jozo, Selma, Viktor... pjevaju ‘Oj svijetla majska zoro’ i time ugrožavaju one koji priželjkuju ’lelekanje Turaka i kukanje bula’. A nemojte, da vas zamolim!“
Ima li koga u Zmijskoj zemlji da ovo čuje?
