Crnogorska interpretatorka izvorne muzike Tanja Šeter rođena je 1967. godine u Podgorici. Izvornu muziku zavoljela je još osamdesetih, kao članica folklornog ansambla KUD "Stara Varoš" i ostala joj vjerna do danas.
Tokom tridesetpetogodišnje karijere učestvovala je na brojnim festivalima na kojima je osvajala nagrade - na Cetinje festu 2006. prvu nagradu stručnog žirija sa pjesmom "Sahat kulo tvog ti sata", a 2010. sa numerom "S Lovćena duni vjetre" treću. Pobjednica je Festivala tamburaške muzike Pljevlja 2011, sa pjesmom "Moj đetiću". Novo u nizu muzičkih priznanja osvojila je u avgustu na novosadskom Tamburica festu 2022. osvojivši nagradu žirija medija za interpretaciju autorske numere “Podgoričke vrele noći”.
Za doprinos izvornoj muzici, Šeter je 2007. od Udruženja estradnih umjetnika Crne Gore dobila priznanje “Montefon”.
Krajem 2017. objavila je dupli album sa 27 izvornih pjesama “Tanko poje za gorom đevojka” sa kojih su se izdvojile kompozicije “Za čast jedne Cetinjanke”, “Oj, lijepa Siljevice”, “Moj đetiću”, “Siljevico vrh od gore”…
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Bezbrižnost koju sam cijelim bićem osjećala i topli majčin zagrljaj, kao štit od svega.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Majčinstvo i radost koje ono donosi od prvog dana, pa zauvijek.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Medicina i jako mi je žao, bez obzira što je muzika sigurno jedini prvi put za mene, što nijesam bila upornija i bavila se onim što pored muzike najviše volim.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Teško je sebe analizirati. Možda zato što sam zahtjevna posebno prema mojima najbližima i što sam poprilično naporna u tim zahtjevima. Čak i sebi, njima samo mogu zamisliti (smijeh).
Što najviše cijenite kod drugih?
- Čestitost.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Previše bi bila obična ta biografija, da ne kažem dosadna. Moj život je običan porodični život jedne crnogorske ćerke, supruge i majke. Baš nemam ideju. Neka crnogorska glumica svakako, naš karakter niko ne može da dočara bolje.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Ljubazna, odgovorna, saosjećajna, pravedna, puna poštovanja.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Ruska salata… Ne znam zašto, ali to je delikates koji najviše volim.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Nevidljivost i brzinu, po potrebi.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa princezom od Velsa i, ako može, na malo duže.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Ukoliko nemam poslovne obaveze, okupim djecu na porodičnom ručku pa uživam sa njima.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- To je baš teško pitanje. Uvijek imam puno omiljenih pjesama. “Kradem ti se u večeri” (Živan Milić), “Ne mogu ti reći što je tuga” (Nina Badrić i Hari Varešanović), “Ptica bijela” (Dino Merlin), “Kuća puna naroda” (Zdravko Čolić)…
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Knjiga “S ove strane moje gore” pročitana, a spremam se za “Kaštigulju”, treći dio trilogije Jasenke Lalović. Tema me vratila u neke priče koje sam slušala od moje babe, a i inače me fascinira život naših pretkinja.
Posljednje što sam gledala u bioskopu je lagana romantična komedija “Karta za raj” sa Džulijom Roberts i Džordžom Klunijem. Prija mi da provedem par neopterećujućih sati i takve filmove generalno volim, ali nekako se uvijek zakačim za teške drame… Što se pozorišta tiče, posljednja predstava koju sam odgledala u CNP-u je “Pokojnik”, ali moj favorit je “Šćeri moja” koju sam više puta gledala.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Volim da putujem, pa bi “bilo gdje” bila dobra destinacija. U posljednje vrijeme, iako nijesam ljubitelj dalekih egzotičnih destinacija, maštam o Maldivima…. Ne znam zašto me to spopalo, jer mi je cunami prva asocijacija na Maldive, a to baš ne djeluje privlačno. Izgleda da se s godinama mijenjamo.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Svako koje nije udobno.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Mojoj sestri Dudi i mojim kumama i drugaricama od najranijeg djetinjstva, znaju one ko su.
Čemu se uvijek obradujete?
- Novom životu.
Da li za nečim žalite?
- Da, žao mi je što nemam još djece.
Bez čega ne možete?
- Bez svoje slobode koju pored mojih momaka uživam u potpunosti. I bez njihove ljubavi.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Vašoj koleginici koju sam morala da odbijem za gostovanje zbog obaveza.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Da smo zdravi, zdravi i zdravi.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Ućešće u emisiji Dnevnica je baš bilo teško zbog nemaštine porodice za koju sam radila.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Uh, ne znam…Voljela bih da budem hrabra, da budem uz moje najbliže i da otpjevam pjesme koje nijesam stigla.
Kako biste voljeli da umrete?
- Iznenada. Bez ove tromjesečne pripreme iz prethodnog pitanja.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- “Da je meni, vili gorskoj, kada rujna zora rudi, vječno gledat’ sa Lovćena Crnu Goru dok se budi”.
