U svakoj demokratskoj, suverenoj, evropskoj državi, poziv na nasilje, ohrabrivanje nasilja, pogotovo ohrabrivanje najtežih zločina, poput podsticanja na masovna ubistva, krivično je djelo par excellence. No, današnja Crna Gora, nije ni demokratska, niti suverena država: više je nalik afričko-azijskim kolonijama s početka dvadesetog vijeka. Jer, trenutni velikosrpski režim dosljedno, sistemski, pokazuje otvorenu ili prikrivenu nesnošljivost i neprijateljstvo prema suverenoj Crnoj Gori i crnogorskoj naciji.
U tom kontekstu treba tumačiti i nikad demantovane riječi Jakova Milatovića – aktuelnog predsjednika Crne Gore – da nije važno hoće li poginuti deset Cetinjana, građana istorijske prijestonice u kojoj je i njegova rezidencija. Ovakve riječi su se mogle očekivati – mogle su biti izgovorene – samo iz usta okupacionih generala, poput Milutinovića, Birolia, Kajpera.
7Suđenje osmorici građana Cetinja zbog mirnog protesta protiv blasfemičnih i opasnih izjava Jakova Milatovića, rječito govori o političkom profilu aktuelnog režima, koji je po definiciji policijsko pravosudna hunta. U pitanju je treći pokušaj zatiranja Crne Gore i crnogorstva u potonjih sto godina: poslije aneksije 1918. i takozvane Antibirokratske revolucije 1989. godine.
Jednom od optuženih Cetinjana, pjesniku Sretenu Vujoviću, potpredsjedniku Crnogorskog PEN kluba, poslije trideset dvije godine, ponovo se sudi za faktički isto krivično djelo. Naime, 1994. godine, on je osuđen na dvije godine zatvora, zbog „Povrede ugleda Republike Crne Gore“. To jest, zbog verbalnog napada na Momira Bulatovića, tadašnjeg predsjednika RCG!
Dakle, nakon 30. avgusta 2020. godine, opet su Crnogorci – i Crnogorke – krivi, jer misle da je „Crna Gora njihova Crna Gora“. O tome svjedoče i hapšenja i procesuiranja: Milivoja Katnića, koji je 2016. godine spasio Crnu Goru od užasnog građanskog rata, njegovog zamjenika Saše Čađenovića, Jelene Perović, i još desetak ministara, funkcionera, profesora univerziteta, biznismena, koji su bili dio pokreta za nezavisnu Crnu Goru.
Marionetski režim je, u potonjih šest godina, metodama tvrde i meke represije: hapšenjima, ucjenama, nacionalnom i političkom diskriminacijom, korupcijom, crnom propagandom, te kolaboracijom izvjesnih suvrenista, uspio da omalomoći i utiša stari crnogorski slobodoištući instinkt i pregalaštvo, koji se istorijski temeljio na jedinstvenoj međusobnoj solidarnosti, pogotovo u odnosu na one koji su bili ugroženi i obespravljeni.
Stoga, očekujem da će Cetinjani, sjutra 7. aprila, kao mnogo puta u potonjih sto godina, kad je trebalo braniti „Prava, Čast i Slobodu Crne Gore“, doći ispred Osnovnog suda na Cetinju, i mirnim građanskim protestom, pokazati svoje neslaganje, dati podršku svojim sugrađanima, koje progone i inkriminišu zbog svojih političkih stavova i nacionalne pripadnosti.
