Godina je 2021. dan četvrtak, 8. april. Jedan je sat iza ponoći, a ja sam odlučio da napišem svoj prvi i nadam se posljednji tekst. Novinarstvo mi nije struka, student sam diplomatije. Dok ovo pišem uz kafu, razmišljam da li je ona posljednja koju ću popiti u mojoj Crnoj Gori. Neću ja iz moje Crne Gore niđe, neće ni Crna Gora niđe, ali osjećam da se nešto mijenja.
Večeras ću u svoj krevet leći zabrinut kao što će to učiniti i moje sestre i moja braća širom države. Večeras ću zaspati možda i posljednji put u mojoj Crnoj Gori. Moja je i Vaša, bila bi i njihova da je ljube, al ne ljube nego kude i pljuju gdje god stignu. Zadnjih par godina me muči jedno pitanje, zašto ljudi žmure? Zar ne vide pored očiju? Mnogima će biti žao kada budu svjesni činjenice da su majku svoju izgubili, a prstom nijesu mrdnuli da joj pomognu.
Kada Vi budete čitali ovaj tekst, a nadam se da ćete ga pročitati u toku dana istog datuma koji se nalazi na početku teksta, crnogorci će biti najbrojnija nacionalna manjina u Crnoj Gori. Nećete mi zamjeriti, želim da se vratim nekoliko godina unazad, ne mnogo ostatak ostavljam Vama jer smatram da je to Vaš posao.
Godina 1999, 24. mart, prve izbjeglice sa teritorije tada još uvijek Autnomne pokrajine Kosova i Metohije pristižu u Crnu Goru sklanjajući se od NATO bombi. Do 10. juna iste godine u Crnu Goru je ušlo oko 100.000 izbjeglica iz gore pomenute oblasti. Dobro došli, bila je poruka moje države. Crna Gora u tom trenutku jedva da je mogla izdržavati svoje stanovnike, ali nije zatvorila vrata ni onima koji su ni krivi ni dužni ostali bez: krova nad glavom, svojih najbližih, prijatelja...
U prilog tome govori činjenica da je u proljeće 1999. godine u Crnoj Gori svaki šesti stanovnik bio izbjeglica.Ponosan sam na svoju državu u ime onih koji to ne umiju da izgovore ili ne žele ja ću joj reći HVALA. Većina izbjeglica nastavila je svoj put dalje što bi rekao naš narod „u neznan“, ali bilo je i onih koji su odlučili da svoju sreću potraže u Crnoj Gori.U ovom tekstu, ako mi dozvoljavate da ga tako nazovem jer mi pisanje nije jača strana pokušaću da objasnim kako su ratovi devedesetih godina odredili sudbinu Crne Gore koju će tokom današnjeg dana zapečatiti prof. dr Zdravko Krivokapić premijer Vlade Crne Gore.
Pokušaću da objasnim, ali u nadi da ne budem u pravu, volio bih da se iz ovog teksta ništa ne dogodi. Tokom devedesetih godina Crna Gora je primila preko 100.000 hiljada izbjeglica iz zemalja regiona, najviše ih je primila sa Kosova. Nikome ko za sebe smatra da je normalan to ne smeta, ali šta se nalazi iza svega? Da li je Crna Gora ispala „tuđa nafaka“? Apsolutno jeste! Ljudi koji su izbjegli sa Kosova sa sobom možda nijesu stigli da ponesu najpotrebnije stvari, ali sigurno su sa sobom ponijeli njihovo čuveno srpstvo.
Najpodmukliju i najprljaviju politiku prema Crnoj Gori godinama unazad vodi isključivo Srbija, sa ciljem da je jednom za svagda stavi pod svoje skute. Ne trebaju Srbiji ovce i koze crnogorske njima trebaju ova brda i doline, njima treba more, njima treba istorija. Njima je uvijek trebao prostor jer sebe doživljavaju imperijalistima, godinama pokušavaju napraviti veliku Srbiju, a ta politika je dokazano uzaludna politika. Izbjeglice sa Kosova, a poznajem ih mnogo uz standarne škrte manire konstantno o sebi govore kao nebeskom i jednom od najhrabrijih naroda.
O tome koliko su hrabri ne mogu govoriti ja, ja ne želim da ih time vrijedjam, o hrabrosti ljudi sa Kosova najbolje govore podaci koliko je crnogorske mladosti ostavilo živote na tom Kosovu braneći tuđe kuće u ognjišta, dok su Kosovari debelo naplatili svoja imanja i trk put Crne Gore ili u unutrašnjost Srbije. Za to vrijeme mladost Srbije protestvovala je protiv svega što nije srpsko i obijala butike po Beogradu. Nijesu svi ljudi koji su sa Kosova došli silom prilika u Crnu Goru podmukli, ali nažalost ta osobina dominira u dušama istih. Svih ovih godina Kosovari kako ih od milošti zovem, u Crnoj Gori konstatno srbuju, a Crnogorce koji su im ukazali gostoprimstvo diskvalifikuju u svakom smislu te riječi.
Ratovi devedesetih godina su odredili sudbinu Crne Gore time što su u njoj ostavili 20.000 i više izbjeglica, većinom ljudi bez obraza kojima će anti-crnogorska vlada u toku ovog dana omogućiti da dobiju crnogorska državljanstva. Ni to ne bi bilo problem da ih ne znamo kako dišu i dan danas mrze sve što nije srpsko, a na gostoprimstvu koje im je ukazala Crna Gora i Milo Đukanović zahvaliće tako što će čim im se ukaže prilika glasati i protiv Mila Đukanovića i protiv Crne Gore. Sve ovo dešava se u susret popisu stanovništva i to je ono što me kao mladog čovjeka i studenta najviše muči.
Premijer prof. dr Zrdavko Krivokapić kojeg kao profesora poštujem, a kao političara s razlogom prezirem, omogućiće planski razradjeno da na popisu u Crnoj Gori preovladaju Srbi. Gospodine profesore ja želim da se bavim politikom i o njoj još uvijek učim ne mogu dati sebi za pravo da Vas tek tako savjetujem o bilo čemu, ali ću Vam iz najbolje namjere savjetovati da se ni u kom slučaju ne igrate sa DRŽAVOTVORNIM SNAGAMA u Crnoj Gori, ako želite izvolite samo na kraju neće dobro završiti po Vašu političku karijeru, nećemo morati da godinu dana maltretiramo poštene stanovnike Podgorice blokirajući ulice. Nećemo morati da pravimo OPANAK revolucije, popovske i seljačke bune po Crnoj Gori.
Jednog dana ćemo doći do Vlade Crne Gore, izvesti Vas iz iste i bačiti u kontejner đe Vam je i mjesto. Mjesto Vam je tamo zato što na podmukao i zao način kujete zavjeru protiv Crne Gore. Mjesto Vam je na smetlištu jer su takvi projekti već na smetlištu istorije. Pružate nam „ruku pomirenja“, a ispod radara radite sve što je u Vašoj moći da na popisu Srba bude više od 50%. Prelaskom granice od 50% stvaraju se legitimni i legalni uslovi za promjenu himne i zastave Republike Crne Gore, vjerujte mi da mi to ne da nećemo dozvoliti, nego nećemo ni čekati da Vam se ukaže prilika za to.
Zbog toga se dragi čitaoci, pa makar čitali samo Vi u redakciji donosi Odluka o izmjeni odluke o kriterijumima za utvrđivanje uslova za sticanje crnogorskog državljanstva prijemom, kao i Nacrt Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o registrima prebivališta i boravišta.Sjetim se ovih dana često izjave vicepremijera dr. Dritana Abazovića ex Abazija u kojoj pominje „IQ 86“. Taj IQ86 se ni u kom slučaju ne odnosi na crnogorce, već na srbe u Crnoj Gori. Na iste one koji ovih dana protestuju protiv smjene ministra Pravde dr. Vladimira Leposavića. Dok oni to rade, a naivni crnogorci se raduju smjeni dotičnog inače docenta Univerziteta Union gdje se ispiti polažu bez da se student pojavi, Vi predsjedniče Vlade ispod radara pripremate ETNIČKI INŽINJERING.
Tako su ratovi devedesetih odlučili sudbinu Crne Gore. Da li znate koja je najveća moć đavola i na koju kartu isti igra? Da Vas ubijedi da ne postoji. Tako i premijer Krivokapić uzaludno govori da je pro-crnogorski, a svim silama pokušava da Srbe digne preko 50%, ako to uspije šta će mu biti izgovor za promjenu zastave i himne? Većinska volja? Čija? Volja lažnih crnogoraca, onih čiji se grobovi đedova, čukun-đedova i prađedova nalaze izvan Crne Gore? Oni odlučuju?
Jesu li to isti crnogorci kao što je „crnogorka“ Bratićeva? Dokle ide srpska bezobraznost? Sve ovo konstantno je podržano od susjedne države Srbije, ali ni njoj ni njenim pipcima u Crnoj Gori ovaj plan neće uspjeti. Da približim mojoj generaciji zakon koji donosi Vlada danas omogućiće da crnogorske papire dobiju oni ljudi čiji preci nijesu sahranjeni u Crnoj Gori kao što su moji i Vaši, a oduzeće državljanstva onima čiji preci počivaju u Crnoj Gori pa bilo da su u Bihoru ili neđe drugo. Neće moći i neće proći podmuklost Vaša i ovih sa Kosova koji jedva čekaju da zažde svijeću Crnoj Gori i zahvale joj što im je sačuvala glave devedesetih.Odbranićemo građansku, sekularnu i ne stidim se reći CRNOGORSKU CRNU GORU i što da ne bude CRNOGORSKA kad se zove CRNA GORA takva je bila, biva i BIĆE!!!
NEKA JE VJEČNA CRNA GORA!
Srdačno,
„diplomata“
