U današnjoj Crnoj Gori svjedočimo paradoksu koji je teško objasniti pravom mjerom bez riječi koje se često izbjegavaju: fašizam, kolaboracija, ideološko nasilje. Kako je moguće da država koja je bila nosilac antifašističkoga otpora i koja vjekovima baštini slobodarstvo danas: organizuje liturđije za četničke ratne zločince, ćuti dok se spomenici partizanima zapuštaju i uništavaju, sistemski napada crnogorske institucije, jezik i obrazovanje, i istovremeno podiže političke platforme koje baštine poraze, izdaju i mržnju?
Odgovor je jednostavan – vlast u Crnoj Gori trenutno ne služi državi, već projektu velike Srbije. Taj projekat ne dolazi samo iz politike, već iz precizno organizovanih propagandnih laboratorija s centrom u Beogradu. I Crna Gora im služi kao lovište – teren za ideološke eksperimente, kulturno zatiranje i kolonizaciju jezika, simbola i istorije.
Crna Gora nije ničije lovište. Ona je naša kuća
Jučerašnji četnički pokušaj cirkuzantske Vlade da se blokira upis brucoša na Fakultet za crnogorski jezik i književnost s Cetinja predstavlja institucionalno nasilje nad slobodom obrazovanja. Sprovodi se politička odmazda protiv jedine institucije koja školuje kadar na crnogorskom jeziku, brani njegovu normu i njeguje kulturu ove zemlje.
Ovakva odluka jasno pokazuje da su aktuelne vlasti spremne da žrtvuju obrazovne, ustavne i demokratske vrijednosti zarad ideološke dominacije. Svjedočili smo čistom pravnom nasilju: iako FCJK zadovoljava sve zakonske uslove za upis nove generacije studenata, Vlada je pokušala da ga obesmisli. Tek nakon snažnoga pritiska javnosti, građanskih aktivista, akademske zajednice i političkih partija, odluka je povučena nekoliko sati kasnije i omogućeno je ono što je od početka moralo biti nesporno – upis novih studenata.
18Trovačnica javne svijesti: portal IN4S, već godinama ne djeluje kao medij no kao ratna mašinerija u velikosrpskoj i četničkoj ofanzivi na Crnu Goru. Objavljuju sistematske kampanje: protiv crnogorskoga jezika i identiteta; u korist četničkoga pokreta i srpskoga nacionalizma; protiv intelektualaca, profesora i institucija koji štite crnogorsku nauku i kulturu. Njihova retorika je fašistoidna, antievropska i direktno usmjerena na trovanje javnoga prostora. Ovđe ne govorimo o „drugačijem mišljenju“ – govorimo o agresivnom, fabrikovanom narativu mržnje i poricanja.
Druga trovačnica javne svijesti jeste „Srpska kuća“, navodni kulturni centar (preciznije: kulturni bunker), a zapravo ideološki terminal. Tamo se promovišu knjige i ideje koje negiraju crnogorsku državnost i jezik. Održavaju se skupovi koji otvoreno veličaju četničke ratne zločince. Paradoksalno, to je institucija koju finansiramo mi – crnogorski građani i država Crna Gora.
Pored IN4S i „Srpske kuće“ tu je prirodno i Crkva Srbije. SPC u Crnoj Gori ne djeluje kao vjerska zajednica no kao duhovna ekspozitura velikosrpskoga političkoga imperijalizma, koja učestvuje na izborima, vrši pritisak na političare, i koristi svetinje kao tačke okupljanja političkoga ekstremizma.
Njezino odbijanje da prizna crnogorsku naciju, crkvu, jezik i istoriju, kao i liturđijska glorifikacija četničkih vođa, ratnih zločinaca, predstavljaju direktan udar na ustavni poredak i crnogorski građanski suverenitet.
Živimo u državi u kojoj ministri, poslanici i sveštenici služe parastose četničkim komandantima, otvoreno veličaju Dražu Mihajlovića, Momčila Đujića i četnički pokret koji je bio ne samo anti-partizanski, nego i duboko genocidan u svojoj ideologiji prema Muslimanima, Bošnjacima, Hrvatima, Albancima i – Crnogorcima. To nije folklor niti „pomirenje“ kako vole da propagiraju no brutalna inverzija vrijednosti.
Nećemo dozvoliti da se država Crna Gora, čiji je ustavni temelj građanski, antifašistički i multikulturalni, polako pretvara u platformu za veličanje kolaboracionističkih pokreta, fašističkih ideologija i imperijalnih narativa iz Beograda!
Crna Gora nije miš u tuđemu eksperimentu! Vrijeme je da to jasno i glasno rečemo: Crna Gora je građanska država. Nema te propagande koja može izbrisati prekohiljadugodišnju časnu liniju crnogorskoga otpora. Ako vlast to ne zna, naučiće. Ako propagandisti to ignorišu, prepoznaćemo ih. Ako pokušaju da nas razbiju, zateći će nas sabrane.
Crna Gora nije ničije lovište. Ona je naša kuća.
