Više nema prostora za odlaganje — Crna Gora će biti primorana da mijenja ekonomski model, smatra Slobodan Stanić, predsjednik OU metalurgije i metaloprerađivačke industrije
„Crna Gora ulazi u ključnu fazu približavanja Evropskoj uniji. To će zahtijevati jačanje industrije, modernizaciju i stvaranje sistema koji proizvode znanje, radnu snagu i održivu ekonomsku osnovu”, rekao je Stanić u intervjuu za Glasnik PKCG.
Gospodine Staniću, šta je obilježilo poslovnu 2025. godina u metalurgiji i metaloprerađivačkoj industriji?
S. Stanić: Poslovnu 2025. godinu obilježila je činjenica da, kada govorimo o industriji, još uvijek nema naznaka stvarnog oporavka. Pokrivenost uvoza izvozom ostala je na istorijskom minimumu od 13,6 %, što jasno pokazuje koliko je struktura ekonomije ranjiva i koliko je uloga metaloprerađivačkog sektora u tom rezultatu mala i simbolična. U takvom okviru teško je govoriti o rastu dok se ne promijeni pristup državnoj industrijskoj politici.
Najveći izazovi u 2025. godini bili su nedostatak kvalifikovanih radnika, zastarjela oprema i odsustvo strateškog planiranja koje bi omogućilo da domaće firme dugoročno rastu i stvaraju nove kadrove. I dalje ne postoji industrijski ekosistem koji bi povezao obrazovanje, privredu i institucije, što onemogućava da sektor uđe u fazu modernizacije.
Uz to, prisutna je i snažna sila ekonomije uvoza: nelojalna konkurencija, damping cijene i ambijent koji sistemski potcjenjuje domaću proizvodnju. Zbog toga se industrija i dalje nalazi u poziciji da se bori za elementarno priznanje svoje vrijednosti, umjesto da bude prepoznata kao oslonac razvoja. U takvim uslovima, umjesto obnavljanja kapaciteta, sektor troši svoju unutrašnju snagu i svakako nije trkač za duge staze.
Da li su Odbor i Privredna komora Crne Gore adekvatno doprinijeli na rješavanje izazova s kojima ste se susreli u sektoru?
S. Stanić: Odbor je u 2025. godini obavio važan posao: otvorili smo raspravu o stvarnom stanju industrije, pripremili smjernice za modernizaciju i ukazali na ključne probleme koje privreda mora zajednički prevazići. Poseban fokus bio je na nelojalnom uvozu, potrebi za razvojem kadrova, digitalizaciji i klasterskom povezivanju, što su teme koje direktno utiču na buduću konkurentnost sektora. Komora je dala značajan doprinos u analitici, inicijativama i povezivanju članica.
U 2025. godini nijesmo insistirali na intenzivnim kontaktima sa resornim ministarstvom, dijelom zbog iskustava iz prethodnog perioda kada strateški dijalog nijesmo uspjeli da uspostavimo na nivou na kojem bi imao stvarni efekat. Zbog toga smo se ove godine više oslonili na svoje kapacitete, analitiku i inicijative unutar Odbora. Ipak, ostaje činjenica da bez direktne komunikacije sa donosiocima odluka doprinos privrede ne može biti u potpunosti integrisan u državne politike i planove. Bez takve sinhronizacije – institucija koje kreiraju politiku i privrede koja tu politiku treba da primijeni – teško je očekivati suštinske pomake. Upravo zato doprinos Komore, iako značajan u operativnom i analitičkom smislu, ostaje djelimično neiskorišćen na institucionalnom nivou.
Molimo Vas da iznesete očekivanja od poslovne 2026. Godine. Šta je po Vašem mišljenju potrebno uraditi kako bi se ostvarili što bolji rezultati?
S. Stanić: Očekivanja za 2026. godinu oblikuju se u ambijentu u kojem neke negativne pojave iz prethodnog perioda zapravo postaju pokretači za potrebne promjene. Stopa pokrivenosti uvoza izvozom, koja je na istorijskom minimumu od 13,6 %, poruka je da više nema prostora za odlaganje — Crna Gora će biti primorana da mijenja ekonomski model. Ta neminovnost, koliko god izgledala kao slabost, može postati najveća prednost 2026. godine, jer otvara vrata za zaokret koji se do sada izbjegavao.
Crna Gora u narednim godinama ulazi u ključnu fazu približavanja Evropskoj uniji. To će zahtijevati jačanje industrije, modernizaciju i stvaranje sistema koji proizvode znanje, radnu snagu i održivu ekonomsku osnovu. Ukoliko to prihvatimo, 2026. može biti godina koja donosi prekretnicu.
Šta je potrebno uraditi? Najjednostavnije rečeno — sve suprotno od onoga što smo radili do sada. Potrebno je da sarađujemo, razgovaramo, budemo otvoreni, da dijelimo najbolje namjere i gradimo ambijent u kojem industrija ima prostor da raste. To znači istinsku saradnju institucija i privrede, jasno definisanje ciljeva i politiku koja podržava stvaranje, a ne puko trošenje.
Ako napravimo taj zaokret, ne samo 2026, već i 2027. i 2028. mogu biti godine u kojima Crna Gora vraća proizvodnju, podiže konkurentnost i postavlja temelje održivog razvoja.
(Preuzeto iz Glasnika PKCG)
