Šta će se dogoditi sa nigerijskim slijepim putnicima uhapšenim nakon što je SBS u nedjelju uveče napao tanker Nave Andromeda sa ostrva Rajt? Pretpostavljam da svi znamo odgovor na to. Vjerovatno će zatražiti azil, ući u sistem i na kraju dobiti dopuštenje da ostanu u Velikoj Britaniji. Bez sumnje, uložiće se napori da oni budu deportovani, jer čak i ako budu mogli da uvjere vlasti da nijesu otmičari ili pirati, sigurno je da su ilegalni imigranti. Priti Patel, ministarka unutrašnjih poslova, obećala je da će vratiti 7.000 ljudi koji su prešli Kanal ove godine, ali to je lakše reći nego učiniti.
Trebalo bi da se prisjeti iskustva jednog od svojih prethodnika, Džeka Stroua, prije 20 godina nakon što je avganistansku vazduhoplovnu liniju otelo devet naoružanih ljudi koji su doveli svoje porodice. Avion je preusmjeren na aerodrom Stansted, gdje su se otmičari predali nakon četvorodnevne opsade. Gospodin Strou je u Donjem domu rekao: „Što se tiče javne politike, vjerujem da se moraju poslati najjasniji i nedvosmisleni signali kako bi se obeshrabrili oni koji kreću u otmicu, bez obzira na njen motiv... Siguran sam da to niko ne bi trebalo da smatra da otmicom može da ostvari bilo kakvu korist. Shodno poštovanju svih zakonskih zahtjeva, želio bih da se uklone iz ove zemlje svi oni koji su u avionu što je prije moguće”.
Ključne riječi u toj rečenici bile su „shodno poštovanju svih zakonskih zahtjeva“, jer je Evropska konvencija o ljudskim pravima, ugrađena u Zakon o ljudskim pravima, pretvorila lijepe riječi gospodina Stroua u toliko prazne priče. Otmičari su u početku bili zatvoreni, ali su presude ukinuli sudovi koji su im takođe dali azil. Nijesu „advokati ljevice“, kako ih je nazvala gospođica Patel, oni koji sprečavaju vladinu politiku u ovom području, već međunarodne obveze Velike Britanije o ljudskim pravima i azilu.
Međutim, nije toliko u pitanju sudbina potencijalnih otmičara koliko sudbina posade. Nigerijci su izvedeni na obalu, ali može li se isto reći za pomorce koji su strahovali za život kada im je ljudski teret prijetio nasiljem? Slijepi putnici postigli su ono što su željeli, a to je da kroče na britansko tlo. U zavisnosti od toga gdje će na kraju biti vezani, posada broda Nave Andromeda, koja je sada pristala u Sautempton, možda će biti zaglavljena na svom brodu jop mjesecima. Možda su i proveli na brodu veći dio godine.
Ovo je još jedna od skrivenih nedaća svjetskog odgovora na pandemiju Covid i ona bi se mogla riješiti ako za to postoji međunarodna volja. Posljedice prikrivanja ovog problema biće katastrofalne ako kao rezultat toga svjetska trgovina počne da zaostaje.
Otprilike 1,6 miliona pomoraca, većinom iz siromašnih zemalja, je u svakom trenutku na brodu. Više od 10 odsto svakog mjeseca napišta brod kako bi im stigla zamjena. Procjenjuje se da je 400.000 članova posade zaglavljeno na brodovima širom planete i da nijesu u mogućnosti da se iskrcaju i zamijene posadu zbog propisa o karantinu i neuspjeha u usaglašavanju univerzalnog ključnog koridora za radnike kakav postoji za vozače kamiona. Njihov broj raste.
Međunarodna pomorska organizacija nazvala je ovo humanitarnom krizom zbog uticaja na fizičko stanje i mentalno zdravlje brodske posade koja mora da provede godinu ili više na moru, bez ikakvog olakšanja na vidiku. Prema Konvenciji o pomorskom radu, maksimalno radno vrijeme je 14 sati u bilo kojem periodu od 24 sata, a ukupno 84 tokom sedam dana, dok je maksimalno trajanje ugovora 11 mjeseci.
Kad je pandemija počela, takva radna praksa je bila obustavljena, a ugovori produženi, no pretpostavljalo se da će se, iako će promjene posade biti teške, razraditi nešto kako bi se olakšale. Neke zemlje su klasifikovale pomorce kao ključne radnike kojima je omogućavana promjena posade, ali to je i dalje bilo teško. Kao što i priliči pomorskoj naciji, Ujedinjeno Kraljevstvo je ovdje preuzelo vodeću ulogu, sazivajući u junu konferenciju na kojoj su preuzete obaveze o otvaranju granice za pomorce i povećanje broja letova kako bi se ubrzao povratak posade u njihove zemlje.
Britanija je omogućila hiljadama pomoraca da se vrate kući na ovaj način. Ujedinjeno Kraljevstvo ostalo je otvoreno za pomorce da dođu i ostanu na brodovima, izađu na obalu, izađu na kopno ili budu vraćeni pod uslovom da se pridržavaju zahtjeva javnog zdravstva i socijalnog distanciranja. Ali isto se ne može reći za mnoge druge zemlje, posebno na Bliskom Istoku i Aziji, gdje je kod samo u 25 odsto slučajeva kod kojih je to bilo neophodno došlo do smjene posade.
Budući da je pomorstvo globalna industrija, u njemu svi sastavni dijelovi treba da rade u harmoniji. Drugi talas Covida praćen je dugotrajnim nadama da će se pronaći put, s tim da se pomorci i dalje suočavaju s plovidbom produženom izvan ugovornih rokova i prisiljavanjem na više radnih sati, a svaki odlazak na obalu ograničen je kontrolom kretanja i interakcije. Pomorci zaglavljeni u lukama, koji nemaju mogućnost da se pridruže svojim brodovima, suočavaju se sa karijernim i egzistencijalnim gubicima.
Vjerovatno, u jeku ove pandemije, njima nije ništa gore nego mnogima koji trpe kolateralnu štetu zbog zaključavanja. Ali možda postoji velika cijena koju treba platiti ako ova bolest počne sklerotično da uništava trgovinu. Jedan od najznačajnijih aspekata svijeta koji kao da se topi bio je nastavak trgovine robom koja se globalno otprema.
I dalje jedemo avokado, ananas i banane. Prodavnice su pune robe koja se prevozi iz Latinske Amerike ili Južne Afrike. Mali udio u svjetskoj trgovini po količini dolazi vazdušnim putem, iako po vrijednosti čini jednu trećinu, a veći dio toga prevoze putnički avioni. Budući da avioni i aerodromi imaju stalne poteškoće, koliko to može trajati?
Međutim, više od 80 odsto robe kojom se trguje, uključujući hranu i lijekove, transportuje se morskim putem. Na Svjetski dan pomorstva prije nekoliko sedmica, generalni sekretar Ujedinjenih nacija Antonio Gutereš rekao je da „umorni pomorci ne mogu da rade u nedogled, a poremećaji u međunarodnom pomorstvu imali bi pogubne posljedice“. Moglo se pomisliti da će međunarodni forum poput UN-a doći na svoje u jeku svjetske krize. No, malo je onih koji slušaju.
