Nakon što se u početku opirala ideji o Covid pasošima, britanska vlada je odlučila da ih do kraja septembra uvede u okruženja sa „većim rizikom“, poput noćnih klubova i mjesta na kojima se stvaraju velike gužve, u nastojanju da nagovori mlade ljude da se vakcinišu. Iako detalji ove mjere tek treba da budu objavljeni, vjerovatno će uključivati pokazivanje dokaza o vakcinaciji, negativan test na Covid ili nedavni oporavak od virusa.
Planovi o engleskim pasošima za vakcine objavljeni su ubrzo nakon što je Francuska uvela svoj čvrsti pristup „zdravstvenoj propusnici“, koji od ljudi koji ulaze u restorane, bioskope, vozove i tržne centre treba da pokažu dokaz o dvjema vakcinacijama, neovom negativnom testu na Covid ili nedavnom oporavku od infekcije.
Vijesti o zdravstvenom kartonu Francuske izazvale su masovne proteste; približno 160.000 ljudi izašlo je na ulice 24. jula. Ali to je takođe stimulisalo vakcinaciju. Skoro četiri miliona ljudi javilo se na vakcinaciju nakon najavljivanja korišćenja ove zdravstvene potvrde.
Održivo rješenje
Čini se da mnogi misle da su pasoši za vakcine održivo rješenje koje bi ohrabrilo na vakcinaciju i omogućilo preduzećima da ostanu otvorena, istovremeno osiguravajući da restorani, barovi i noćni klubovi ne postanu Covid žarišta.
Ipak, uvođenje pasoša bilo bi tehničko i etičko minsko polje i morali bi biti ispunjeni brojni kriterijumi, od raspona mjerenja imuniteta do tehnologije koja se koristi i etičkih zahtjeva koje ispunjava. Tehnologija bi morala da funkcioniše na više operativnih sistema i da bude povezana sa ličnim podacima, a istovremeno održava privatnost. Ali, osim ovih briga, da li bi Covid pasoš zaista funkcionisao?
Krajem juna Holandija je uvela vrstu pasoša koji se trenutno predlaže u Engleskoj. Njegova aplikacija CoronaCheck je obesmišljena u roku od nekoliko sati od objavljivanja. Ljudi su morali da imaju negativan test, dokaz o vakcinaciji ili oporavku. Pasoš je bio namijenjen noćnim klubovima, ali prve večeri snimljeni su pijani zabavljači koji objašnjavaju kako su koristili negativne rezultate testova prijatelja za ulazak i pronašli način da zaobiđu QR kod.
Uvođenje pasoša bilo bi tehničko i etičko minsko polje i morali bi biti ispunjeni brojni kriterijumi, od raspona mjerenja imuniteta do tehnologije koja se koristi i etičkih zahtjeva koje ispunjava
Aplikacija je bila pametna: osim dokaza o vakcini ili testa, zahtijevala je i ograničene lične podatke (vaše inicijale i dio vašeg datuma rođenja), dok je njen QR kod koji se stalno mijenja isključio zabrinutost zbog privatnosti i praćenja. Ali slaba karika je bila u tome što su izbacivači rijetko provjeravali aplikaciju na osnovu lične identifikacije, jer bi to zahtijevalo dodatno osoblje na vratima.
Možda je britanska vlada razvila naprednije rješenje, ali nijesam optimista. Jedini način na koji sam mogao da dobijem status u Velikoj Britaniji bio je pozajmljivanje Android telefona od kolege, jer vladin obrazac za prijavu nije radio na iPhoneu.
Kao i većina njegovih odgovora na pandemiju, vladin pasoš za vakcinu protiv koronavirusa prebacuje odgovornost sa ministara na pojedine članove javnosti. Prvo smo zamoljeni da upotrijebimo svoju „ličnu procjenu“ kada i gdje da nosimo zaštitne maske. Sada će noćni klubovi postati sudije za bezbjednost ulaska ljudi.
U Francuskoj će se pasoš o vakcinaciji primjenjivati u restoranima i na drugim mjestima, ali u Velikoj Britaniji vlada je izdvojila noćne klubove, koji generišu oko 66 milijardi funti godišnje i obuhvataju 8% zaposlenja u zemlji. Ako preduzeća sada rade na zapošljavanju osoblja i uvođenju novih propusnica za Covid samo da bi se politika promijenila u septembru, njihove pripreme mogle bi biti uzaludne.
Efekti podsticaja
Stručnjaci za javno zdravlje i naučnici koji proučavaju ponašanje već duže vrijeme tvrde da su politike koje guraju ljude ili obeshrabruju podsticaje poput šargarepe efikasnije od štapa. Iako se čini da je to sada teško dokučiti, došlo je do znatne reakcije oko obaveznog uvođenja sigurnosnih pojaseva, ali su bile potrebne godine da se zabrani pušenje u javnom prevozu i zatvorenim prostorima.
Opet, postojala je zabrinutost koliko država može da se miješa u lična prava i način života. U SAD, gdje postoji veliki broj ljudi koji se kolebaju oko vakcine, države su uvele podsticaje u rasponu od besplatnog oružja i piva do lutrija od milion dolara. Ipak, nedavna studija pokazala je da nije djelovala prinuda, već je lični pristup tekstualnog podsjetnika koji kaže da je ova vakcina „rezervisana za vas“ bio najefikasniji u vakcinaciji ljudi.
Postoji rizik da će se obavezna propusnica za Covid smatrati prinudnom, što podstiče veće nepovjerenje u vakcine. Zahtijevanje lične karte ili pasoša za ulazak na fudbalsku utakmicu ili noćni klub moglo bi izazvati sumnju kod onih koji ne koriste Covid sertifikat.
Sproveli smo nacionalno reprezentativno istraživanje među 1.476 odraslih osoba u Velikoj Britaniji u decembru 2020. godine tokom prvog uvođenja vakcine, sa pet fokusnih grupa i otkrili da su oni koji nemaju povjerenja u vladu i primaju informacije iz neregulisanih izvora društvenih medija, poput YouTubea, bili manje voljni da se vakcinišu. Za zavjerenike Covida, pasoš vakcine može imati isti simbolički efekat kao maske za lice koje su toliko razbjesnile demonstrante protiv zaključavanja.
Kada se bave mjerama javnog zdravlja, naivno je zagovarati jasan livertarijanski stav da vlada treba da se drži dalje od privatnog života ljudi. Kao i kod pasivnog pušenja, vlada ima moralnu dužnost da zaustavi širenje Covida, te promoviše i čuva zdravlje i dobrobit svojih građana. Politike koje ograničavaju slobodu pojedinca za opšte dobro mogu biti moćne, ali ih je potrebno pažljivo ispitati kako bi se osiguralo njihovo funkcionisanje. To znači izbjegavanje nepravedno prisilnih mjera koje će samo nanijeti više štete nego što će nas zaštititi.
* * * * *
Autorka prof. Melinda Mils je direktorka Leverhulme Centra za demografske nauke Univerziteta u Oksfordu i članica SPI-B, naučne podgrupe Sage
