Ovo je prvi događaj koji je Festival organizovao bez prisustva publike, poštujući nove mjere kao i preporuke NKT-a Crne Gore. Serijal razgovora se planira nastaviti u narednom periodu sa relevantnim umjetnicima, direktorima festivala, a njegovu bi kulminaciju trebala predstavljati velika međunarodna UNESCO konferencija koja se planira održati u Kotoru na zimu ili na proljeće, u zavisnosti od okolnosti, sa temom uticaja COVID-19 na kulturu i turizam.
Naša dva istaknuta umjetnika razgovarala su o različitim doživljajima trenutne situacije, uticaju pandemije na svijet muzike, o poziciji umjetnosti u Crnoj Gori u ovim okolnostima kao i o perspektivama, načinima prilagođavanja kao i kreiranja nove realnosti.
MilošKaradaglić, promatrao je svijet iz ugla umjetnika, stvaraoca dok je Ratimir Martinović sagledavao sliku kao direktor Festivala i univerzitetski profesor.
Lično, COVID-19 vidim kao šansu – za bolju sutrašnjicu i kao šansu za neku novu , bolju normalnost– istakao je Ratimir Martinović promišljajući o uticaju pandemije na ono što danas percipiramo kao prihvatljivo i neprihvatljivo, normalno i nenormalno. Dodao jedagodišnje više od 8 miliona ljudi umre od zagađenja vazduha i dato doživljavamo normalnim, a dva kita koja su se ukazala pored obala Francuske ili činjenica da se poslije 30 godina konačno mogu vidjeti vrhovi Himalaja doživljavamo za neobično i nenormalno. Za normalno doživljavamo i činjenicu da nekakvi influenseri samo jednim svojim postom na društvenim mrežama zarađuju milione eura ili dolara, a potpuno nam je neobično da se na naslovnoj stranici New York Times-a nađe fotografija, portret medicinske sestre njujorške bolnice. Mnogo je primjera normalnosti na koje smo se navikli a koje nisunormalne i obrnuto - toliko je situacija koje percipiramo za nenormalne a koje su prirodne i za koje vjerujemo da mogu postati naše bolje normalno.
Miloš Karadaglić se osvrnuo na tehnološki napredak i nove načine komunikacije koji su mnogi umjetnici iskoristili tokom pandemije za sticanje nove publike.
Ne možemo razviti svijet baziran na Zoom-u i na tehnologijama koje nas totalno dehumanizuju, i da kad se probudimo iz tog“covid-sna” – nije ostalo ništa od kulture!
Ako ovo potraje mislim da će ljudi morati da prave mnogo bolje strategije kako da stvaraju kulturu i kako da je dijele – a da pritom nikoga ne ugrožavaju. Sa pozicije izvođača, muzika je prava muzika samo kada se izvede ispred publike, ta energija je sastavni dio njene čarolije. Postoje mnoge inicijative za online programe, operske kuće, Deutsche Grammophon i sl. Mnogi muzičarisu iskoristili ove okolnosti kao šansu pa su kroz online prisustvo došli do nove publike i dijelili svoju muziku. Ja živim na sceni i bez toga ne postojim. Moramo dati sve od sebe da ne izigramo povjerenje publike, da smo uvijek tu kada trebamo, što je sada isključivo preko online platformi, ali da budemooprezni da ne pređemo u neku drugu krajnost.
Živa muzika i osjećaj koji jedan koncert koji se dešava na sceni, kao jedan neponovljivi momenat, nikada neće izgubiti svoju vrijednost. –zaključio je Miloš.
Martinović ističe da u kriznim vremenima kultura i umjetnost nisu nikakav luksuz.Mislim da je jako važno dao tome promišljamone samo kao muzičari ili umjetnici, već zaista kao članovi ovog društva jer kultura zapravo može dati različite vidove odgovora na ono što nam se dešava. I ukoliko medicina može da nam obezbijedi da živimo duži ili fizički kvalitetnijim životom, toliko kultura daje sadržaj tom životu. To je nasušna potreba čovjeka i integralni dio svakog razvijenog društva– kaže Martinović.
Za kraj, Miloš Karadaglić je odsvirao poznatu pjesmu „Somewhere over the rainbow“koja je tokom pandemija u Londonu, gdje živi i radi više od 20 godina, postala jako popularna melodija koja se može čuti sa različitih strana u različitim izvođenjima. Publika je uživo pratila prenos razgovora preko Facebook i YouTube kanala Festivala
