“Formalno, vlast objašnjava da se radi o usklađivanju sa evropskim standardima i uvođenju reda u registre prebivališta. Međutim, suština problema nije u administraciji, nego u političkoj namjeri koju veliki dio građana jasno prepoznaje”, kazala je Čolović-Kajević.
Ona vjeruje da ovim putem sadašnja vlast, a posebno političke strukture koje nikada nijesu bile iskreno za samostalnu Crnu Goru, pokušavaju da eliminišu dijasporu iz političkog života države.
“Cilj je jasan — smanjiti uticaj onih građana koji su 2006. godine glasali za nezavisnost Crne Gore i koji i danas čuvaju građanski i evropski karakter države. I tu se, u suštini, cijela priča završava”, tvrdi Čolović-Kajević.
Kako kaže, naravno da svaka ozbiljna država mora voditi uredne registre stanovništva.
“Naravno da prijava i odjava prebivališta postoje širom Evrope. Njemačka, na koju se mnogi sada pozivaju, ima veoma precizan sistem prijave adrese stanovanja. Svaki građanin mora prijaviti gdje živi, a prilikom odlaska iz zemlje vrši se odjava prebivališta”, kazala je Čolović-Kajević.
Ali, ističe, postoji jedna ogromna razlika koju ovdje namjerno prećutkuju.
“Svaki Njemac koji ima njemački pasoš, bez obzira gdje živi, ima pravo da glasa na saveznim izborima za Bundestag. Njemačka država ne smatra svoju dijasporu problemom, nego dijelom njemačkog društva i države. Kod nas se, međutim, pod izgovorom evropskih standarda pokušava ograničiti upravo ono osnovno — političko pravo građana da odlučuju o svojoj državi. I zato građani imaju pravo da sumnjaju”, navodi Čolović-Kajević.
Problem, kako kaže, nije u registrima, već u nepovjerenju. Građani, prema njenim riječima, ne vjeruju da se zakon donosi zbog reda, nego zbog političkog inženjeringa.
“U Njemačkoj se registri koriste za efikasnu administraciju, poreski sistem, zdravstveno osiguranje i socijalna prava. Tamo država građaninu garantuje pravnu sigurnost, pravo žalbe i institucionalnu zaštitu. Kod nas se ljudi plaše da bi isti mehanizmi mogli služiti za političku selekciju podobnih i nepodobnih birača. Posebno zabrinjava odnos prema dijaspori. Godinama je dijaspora bila dobra kada treba poslati novac, pomoći porodici, ulagati u Crnu Goru ili podržati ekonomiju. Tada su vrata bila širom otvorena. Danas, kada treba sačuvati političko pravo glasa, odjednom se postavlja pitanje ko “stvarno živi” u Crnoj Gori”, kazala je Čolović-Kajević.
Po toj logici, ističe ona, dijaspora ima pravo da šalje novac, ali nema pravo da odlučuje o sudbini svoje države.
“E neće da može. Mi iz dijaspore nijesmo slučajni prolaznici kroz istoriju Crne Gore. Mi smo njen dio. Mnogi od nas su upravo 2006. godine putovali hiljadama kilometara da bi glasali za nezavisnu Crnu Goru. To pravo nije poklon nijedne vlasti, nego demokratsko i ustavno pravo građana. I zato ćemo ga braniti. Ako bude potrebno, i pred evropskim institucijama. Jer evropske vrijednosti nijesu samo administrativne procedure i registri prebivališta. Evropske vrijednosti su zaštita građanskih prava, politička jednakost i pravo svakog državljanina da učestvuje u demokratskom životu svoje države”, kazala je Čolović-Kajević.
Crna Gora, dodaje ona, ne smije dijeliti svoje građane na one koji žive unutra i one koji žive van njenih granica.
“Posebno ne kada su upravo ti ljudi decenijama pomagali svojim porodicama, ekonomiji i državi. Dijaspora nije bankomat. Dijaspora je Crna Gora”, zaključila je Čolović-Kajević.
