Položaj Fakulteta za crnogorski jezik i književnost od samog osnivanja bio je delikatan u crnogorskom društvu. O tome da je FCJK ustanova po mnogo čemu drugačija od ostalih javnih ustanova u Crnoj Gori u razgovoru za M portal potvrđuje dekan toga fakulteta dr Adnan Čirgić, čiji mandat na toj poziciji ističe za nepunih mjesec. Uvjeren je da su za vrlo kratko vrijeme, za trinaest godina postojanja, uspjeli izboriti status montenegristike i crnogorskoga jezika u slavistici.
Čirgić smatra da je montenegristika, kao i crnogorska književno-jezička baština često bila utapana u tuđe korpuse, čime nam je praktično nametan kompleks niže vrijednosti.
“Fakultet za crnogorski jezik i književnost samostalna je visokoškolska javna ustanova čiji je osnovni cilj afirmacija montenegristike i proučavanje bogate crnogorske književno-jezičke baštine, često tradicionalistički utapane u tuđe korpuse, prije svega u srpski. Podsticanjem kritičke misli i kritičkoga duha nastojimo kod studenata, ali i kod šire javnosti razvijati svijest o toj baštini te boriti se protiv kompleksa niže vrijednosti koji je podstican u Crnoj Gori, a ogleda se ponajviše u jeziku i stavovima o njemu”, ocjenjuje Čirgić.
Ove godine na FCJK upisuju desetu generaciju studenata. No, na fakultetu ne sumnjaju u učinak koji su postigli.
“Iako smo prilično malen kolektiv od dvadesetak profesora i saradnika u nastavi te oko sto pedeset studenata, vjerujem da smo za vrlo kratko vrijeme, za svega trinaest godina postojanja, uspjeli izboriti status montenegristike i crnogorskoga jezika u slavistici”, smatra naš sagovornik.
Prema njegovim riječima, FCJK je ustanova po mnogo čemu drugačija od ostalih javnih ustanova u Crnoj Gori.
“Objedinili smo i stare i nove i ukazali zasluženu čast prethodnicima; nijesmo ćutke posmatrali društvenu stvarnost oko sebe no aktivno učestvovali u promociji vrijednosti građanskoga društva; među nama nema ćutologa, preletača, šovinista, kleronacionalista niti političkim partijama podložnih profesora i tako dalje. Takvo je stanje uslovljeno činjenicom da je FCJK osnovan u cilju institucionalne reakcije na tradicionalnu negaciju crnogorskoga jezika i književnosti. A da bismo u tome uspjeli, iskoristili smo zakonsku mogućnost samostalnoga funkcionisanja, prije svega izvan Univerziteta Crne Gore”, objašnjava Čirgić.
Iako je to donekle lišilo profesore FCJK nekih beneficija, na drugoj strani je prema njegovom uvjerenju, donijelo značajne benefite.
“Koliko je to s jedne strane profesore FCJK lišilo određenih beneficija koje imaju profesori UCG (npr. bolja primanja, mogućnost rješavanja stambenoga pitanja pod povoljnim uslovima, veći fond časova), toliko je s druge strane omogućilo akademsku i svaku drugu slobodu koja je na UCG nedostižna, osobito potonje dvije godine otkad je Univerzitet Crne Gore zahvaljujući Dritanu Abazoviću predat u ruke agitatoru mračne putinovske politike Vladimiru Božoviću”, izričit je Čirgić.
Autonomija koju su time dobili odriješila im je ruke da bolje i više stvaraju.
“Samostalan status FCJK u sistemu visokoga školstva donio je autonomiju koja bi u okviru UCG bila nedostižna – kako profesorima i saradnicima tako i instituciji. Zahvaljujući toj autonomiji realizovan je veliki broj značajnih projekata, poput Istorije crnogorske književnosti, te organizovan značajan broj okruglih stolova i naučnih simpozijuma na razne teme, među kojima su i Cetinjski filološki dani što se organizuju svake druge godine i okupljaju filologe iz cijeloga svijeta. Ta je autonomija omogućila i konstituisanje Međunarodnoga komiteta za odbranu FCJK, koji čine prestižni filolozi i kulturolozi iz regiona, Evrope i Amerike u cilju pružanja podrške Fakultetu pred nasrtajima vlasti koja pokušava ugasiti našu djelatnost”, ističe Čirgić.
Nedavno je Upravni odbor Fakulteta za crnogorski jezik i književnost na konkursu izabrao novoga dekana, aktuelnoga prodekana za nastavu FCJK doc. dr Aleksandra Radomana i rukovodioca bogate izdavačke djelatnosti FCJK koja broji preko dvjesta naslova, uključujući i trideset brojeva renomiranoga međunarodnog časopisa Lingua Montenegrina.
“Ako se zna da je riječ o autoru koji je prepoznat kao beskompromisni borac protiv klerikalizacije društva, protiv antidržavnih pokreta, protiv izdaje, onda je jasno da FCJK ostaje i ubuduće i do kraja predan misionarskoj ulozi društvene emancipacije, ulozi koju su morale imati i druge institucije koje ili ćute ili imaju kolaborantsku ulogu u aktuelnoj tihoj okupaciji države”, ocjenjuje naš sagovornik.
Podsjećajući na to da naše institucije zanemaruju ulogu državnih simbola, kao što je crnogorska zastava, Čirgić smatra da bi i naša solidarnost sa Ukrajinom morala biti izraženija, jer sa tom zemljom dijelimo sličnu sudbinu.
“Prokomentarisali ste na početku razgovora da ste primijetili da se uz crnogorsku zastavu s balkona ovoga drevnog zdanja vijori i ukrajinska zastava. Da se ta zastava vijori na još kojoj javnoj ustanovi u Crnoj Gori, ne bi Vam ova naša zapala za oko. Naše su institucije, po nesreći, takve da je na njima sve manje i crnogorskih zastava, a da ne govorimo o solidarnosti s Ukrajinom s kojom bismo se mi morali solidarisati više no drugi jer smo žrtva iste politike. Da je tako, posvjedočio je na početku rata srpski mitropolit Joanikije nazvavši Crnu Goru malom Ukrajinom, a nedavno i jedan njegov sveštenik na portalu rektora Božovića đe je pisao o ujedinjenju ili ukrajinizaciji Crne Gore kao dvama realnim scenarijima u skorijoj budućnosti”, podjeća Čirgić.
O tome, kako navodi, svjedoči i nedavno skandiranje „Nož, žica, Podgorica“ podgoričkim ulicama, uz policijsku pratnju, te sramno relativiziranje tih genocidnih pokliča od strane političara vlasti, prije svega gradonačelnice Podgorice koja ih poziva na izvinjenje, kao da je riječ o lapsusu a ne svjesnome zastrašivanju podśećanjem na učinak velikosrpskih zlikovaca u Srebrenici i širom Bosne.
“Taj poklič ovoga puta nije upućen samo muslimanima nego svima koji ne baštine „vrijednosti“ koje promoviše Srpska pravoslavna crkva, „vrijednosti“ koje personifikuju „sveci“ saradnici nacista i fašista poput Nikolaja Velimirovića, Popa Mace, Joanikija Lipovca ili „heroji“ našega vremena poput Radovana Karadžića, Ratka Mladića i sličnih”, smatra dekan FCJK.
Takođe podsjeća da je aktuelna vlast prije dvije godine bila spremna da žrtvuje svoje građane zarad interesa te crkve, čiji predstavnici negiraju ili relativizuju genocid i zločine.
“Nije stoga nikakvo čudo što, osokoljeni prećutnom podrškom vlasti, razni „noćni vukovi“ slobodno defiluju crnogorskim ulicama i pozivaju na genocid kad isti takvi defiluju crnogorskim institucijama. Uostalom, aktuelni premijer Abazović rado je viđen gost na dernecima takvih huligana. U takvoj Crnoj Gori, apsolutno podređenoj političkim strukturama na vlasti, moguće je i trajekt nazvati „Ruka pravde“, što je omiljena sintagma najskarednijega premijera u današnjoj Evropi, premda bi mu po svemu bolje pristajalo ime „Crna ruka“”, nedvosmislen je Čirgić.
On ukazuje na to da u takvoj Crnoj Gori, ako ste dio vlasti, možete funkcionisati izvan zakona i obavljati visoke javne funkcije bez bojazni da ćete trpjeti sankcije teže od ukora razrednoga starješine makar bili optuženi za tako skaredne izgrede poput nasilja u porodici, prebijanje žene, poput recimo direktora učeničkoga i studentskog doma u Beranama, izvjesnoga Kikovića, poznatoga po pokušaju podizanja spomenika jednome od najvećih zlikovaca XX vijeka na Balkanu – Pavlu Đurišiću, ili po imenovanju ulice po još goremu Ratku Mladiću.
“Takvome je za prebijanje supruge sud dosudio zabranu prilaska žrtvi bliže od pedeset metara, kako ga valjda ne bi izazvala da joj opet priđe, nakon čega bi mu taj isti sud mogao zabraniti prilazak bliži od sto metara. Sličan slučaj porodičnoga nasilja tužioca Radonjića još uvijek je u proceduri. S druge strane, ako ste prepoznati kao građanski aktivista, kao kritičar vlasti, kao protivnik kleronacionalističkih struktura, onda se nadajte ažurnosti sudova i tužilaštva koji će u sprezi s uslužnim medijima dati sve od sebe da vas satanizuju, kao što je to bio slučaj prije mjesec i po dana u brutalnoj akciji policije i medija kako bi Cetinjanin Neno Kaluđerović poslužio kao primjer svima ostalima koji se drznu suprotstaviti se interesima Vučićeve države i crkve. Takvo ponašanje vlasti uz ćutnju nekad vrlo kritici sklonih ambasadora zapadnih zemalja te potpuna apatija i nesposobnost crnogorske opozicije da pruži otpor daju krila huliganima vlasti i huliganima ulice”, ocjenjuje Čirgić.
On podsjeća da dehumanizacija ljudi koji rade na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost nije počela juče. Ona, kako tvrdi, traje od osnivanja te institucije kao što dehumanizacija montenegrista traje koliko i nastojanje da crnogorski jezik i crnogorska književnost steknu ravnopravan status s ostalim južnoslovenskim jezicima i književnostima.
“Kad je riječ o FCJK, to nije samo dehumanizacija profesora no i studenata, i jednako je bliska deklarisanim negatorima crnogorskoga jezika kao i tobožnjim zastupnicima građanskih vrijednosti i borcima protiv nacionalizma koje okuplja Dritan Abazović. Tako je npr. aktuelna predśednica Upravnoga odbora Univerziteta Crne Gore, funkcionerka Ure, Rajka Glušica prije nekoliko godina izjavila čak da FCJK proizvodi bolesne ljude, a cijelu je knjigu posvetila difamaciji montenegristike, prije svega profesora i saradnika FCJK. Zahvaljujući tome što je pokazala agilnost u propagandnome radu protiv montenegristike, od strane ove vlasti dobila je tako značajnu društvenu funkciju. Iako je javno više puta pokazano da je do zvanja koje ima došla protivzakonito, falsifikujući podatke i birajući se na osnovu nepostojećih knjiga, ni etičke komisije UCG ni crnogorsko tužilaštvo nijesu procesuirali tu funkcionerku vlasti. A nema sumnje da je zaslužila sankciju ravnu onoj za nasilje u porodici, makar zabranu prilaska visokoškolskim institucijama bliže od pedeset metara”, navodi Čirgić.
On tvrdi da crnogorska vlast i Srpska pravoslavna crkva imaju identičan odnos prema pojedincima, institucijama i udruženjima.
“Ono što je neprihvatljivo za SPC neprihvatljivo je i za crnogorsku vlast. U takvim okolnostima najgore prolaze procrnogorska udruženja i institucije, poput FCJK, Crnogorskoga PEN centra, CPC, CDNK i ostalih koji se ne uklapaju u ideologiju Srpskoga sveta. Za mandata Vesne Bratić FCJK je bio izložen neskrivenoj diskriminaciji. Dva puta je blokirano finansiranje Fakulteta u trajanju od nekoliko mjeseci. Direktor Agencije za kontrolu i obezbjeđenje kvaliteta visokoga obrazovanja Goran Danilović nije mogao naći zakonske razloge protiv postojanja FCJK, pa je njegovo postojanje karakterisao kao nelogično”, podsjeća Čirgić.
Protiv uprave FCJK bivša ministrica je, prema njegovim riječima, podnosila neutemeljene krivične prijave.
“Smjenom ministarke Bratić i dolaskom ministra Vojinovića izmijenjen je samo javni odnos prema FCJK. Iza ignorantskoga odnosa u javnosti, ministar Vojinović iza kulisa ima isti odnos kao i prethodnica mu. Ogleda se to u diskriminaciji profesora FCJK odbijanjem isplate zakonom zagarantovanoga iznosa plata te u potonje doba diskriminacijom saradnika u nastavi i neakademskoga osoblja FCJK koje ima primanja znatno manja od onih koji te iste poslove obavljaju na UCG. Ili recimo u pozivu „predśednika svih građana“ J. Milatovića najboljim studentima Univerziteta Crne Gore, ali ne i studentima Fakulteta za crnogorski jezik i književnost, koji je jednako kao i UCG javna ustanova, premda ne vjerujem da bi mu došli i da im je majbah poslao”, kazao je na kraju razgovora Čirgić.
