CGO cijeni da je suprotstavljanje i prevencija ekstremizma, koji je u fundamentalnoj suprotnosti sa demokratskim vrijednostima tolerancije i poštovanja ljudskih prava, osnova održivosti demokratskih društava.
„Upravo to obavezuje sve koji se bave istraživanjem ovih pojava da tome pristupe metodološki ozbiljno i da strogo vode računa o kriterijumima i korišćenju validnih i višestruko provjerenih dokaza kada se neko označava kao ekstremistička prijetnja. Neprofesionalno je i neodgovorno targetirati pojedince i neformalne grupa koji su aktivisti ili otvoreni kritičari klerikalnih i autoritarnih struktura vlasti, crkve i njenog djelovanja u društvu, kroz izjednačavanje sa organizovanim i/ili plaćenim ekstremističkim i radikalnim grupama vjerskih organizacija ili njima bliskih krugova“, navodi se u saopštenju.
Upozorava da se ovakvim površnim pristupom ta velika tema opasno relativizuje.
„Time se produbljuju i podjele u društvu i sprječava smislen dijalog o prevenciji ovih pojava, a što bi trebalo da bude zajednički cilj svih aktera u društvu nezavisno od političkih i drugih određenja“, kaže Đukanović.
Dodaje da bi ovakva mapa ekstremističkih grupa, ukoliko se ne revidira kad je riječ o Crnoj Gori, mogla ugroziti bezbjednost i ljudska prava pojedinaca i onih koji su navedeni kao članovi navodno ekstremnih grupa, sa akcentom na Bogougodnice i na tzv. Komite i patriote Crne Gore.
„Dodatno, ovo može biti ograničavajuće za razvoj građanskog aktivizma, slobodu govora i izražavanja. Svako u demokratskom društvu ima pravo da iznosi svoj stav i da kritikuje određene pojave i procese sve dok u javni govor ne iznosi nestinite tvrdnje, diskriminiše ili poziva na mržnju i nasilje prema drugom i drugačijem. Na primjer, nejasno je kako se grupa Bogougodnice koja kroz parodiju adresira neka postupanja SPC, patrijarhalne vrijednosti i trendove retradicionalizacije može označiti ekstremnom“, ističe Đukanović.
Parodija i oštra kritika su ljekovite za svako društvo i trebalo bi, navodi, gajiti atmosferu koja podstiče takve pristupe kroz građanski aktivizam, performans ili umjetnički iskaz.
„Uostalom, to je jedan od načina na koji se izgrađuje kritički duh u društvu, objektivna sumnja i propitivanje normi i autoriteta kako bi se kristalisale vrijednosti koje guraju društvo naprijed. Izjednačavanje pojedinaca i grupa koji tome doprinose sa ekstremistima je štetno, nedopustivo i opasno“, navodi Đukanović.
Postojanje ovakvih platformi i analiza koju je BIRN uspostavio je, dodaje, od izuzetnog značaja za suprotstavljanje radikalizmu i desnom ekstremizmu i regionu, ali jedino ako i na takvoj platformi nema negativnog upliva politikantskih ideja kojima se, po svaku cijenu, pokušava kreirati vještački balans u nabrajanju ekstremističkih grupa.
„Stoga, pozivamo BIRN da revidira postojeću mapu kako ne bi za posljedicu imali devalvaciju i obesmišljavanje jedne kvalitetne ideje. Relativizacija je pogubno političko oružje i mnogo prodornije od negacije, a vjerujemo da to nije bila ideja vodilja onih koji su osmislili, kao i onih koji su podržali, ovu mapu“, zaključuje Đukanović.