Proces vodi sutkinja Ana Vuković.
-Ostajem pri ranijim iskazima. Nijesam kriv. Ovaj postupak je nasilna fikcija – kazao je optuženi Boreta.
On je ukazao da se krivični postupak protiv njega temelji na iskazu zaštićenog svjedoka koji je svoja saznanja zasnivao na informacijama iz medija.
- Žao mi je što u kritično vrijeme Skaj nije postojao, inače bi sve bilo jasno – kazao je Boreta.
On je više puta ukazao da iskaz tada zaštićenog svjedoka Zorana Vlaovića nije bio tačan te da se radilo o saradniku policije koji je priče u procesu protiv njega i ostalih prilagođavao potrebama i stavovima tužilaštva.
Boreta je kazao da se znalo gdje se nalazio Vlaović i dok su ga nadležni organi Crne Gore tražili zbog postupka za ubistvo Šćekića.
- U to vrijeme, nadležni organi Srbije tri puta su odbili njegovu ponudu za saradnju, da govori o kriminalu u vezi sa pravosuđem. Kada je tražio azil od Srbije kao razlog je naveo da ima saznanja o nalogodavcu ubistva Duška Jovanovića. Država je znala gdje je ovaj svjedok, a o tome govori i to što su ga, dok su ga nadležni tražili, tužiteljke Stojanka Radović i Vesna Jovićević obezbjedile Nikoli Markoviću kao sagovornika za medije – kazao je Boreta.
On je istakao i da ima informaciju da se zaštićeni svjedok 2016. godine nalazio u Podgorici i da je tada imao lažno ime Dragan Marković.
Boreta je naveo da je ovaj podatak saznao od ljudi koji poznaju curu V. T. a koja je bila u vezi sa svjedokom saradnikom, sve do trenutka dok nije sazanala ko je on.
Ovaj optuženi je odgovarajući na pitanja Slavice Šćekić, sestre ubijenog Slavoljuba Šćekića, kazao da mu niko iz policije nije odavao informacije do kojih je dolazio njen brat a vezano za slučaj oko iznude i postavljanja eksploziva kod budvanskog hotela.
On je ustvrdio da nikad nije imao kontakl tog tipa sa nekim iz policije.
Boreta je kazao i da nije istina da je u noći ubistva Slavoljuba Šćekića bio zajedno sa policajcima u džipu ,,grand čiroki“ i pomagao izvršiocima likvidacije da pobjegnu.
Na pitanje suda kako se zovu policajci sa kojima je Boreta bio navodno blizak Slavica Šćekić je kazala da se radi o Zoranu Lazoviću i Dušku Goluboviću.
- Čak je nosio i službenu značku policije – kazala je ona.
Optuženi Ljubo Bigović je kazao da nije kriv i da nije učestvovao u ovom ubistvu.
- Ostajem pri svemu što sam rekao u prvobitnom postupku. Dodajem da nemam veze sa ubistvom Slavoljuba Šćekića – naveo je Bigović.
Na pitanje Slavice Šćekić on je kazao da nije izlazio iz zatvora između 22. i 23. avgusta 2005. godine.
Optuženi Ljubo Vujadinović je kazao da ,,nema ništa sa ovim teškim krivičnim djelom, zbog kojeg se 17 godina nalazi u zatvoru, a od toga 13 u istrazi“.
Optuženi Milan Šćekić smatra da se na optuženičkoj klupi našao jer se preziva isto kao i žrtva.
- Nije mi jasno ko me je odabrao za ovu ulogu. U pritvor me drže na osnovu izjave nekog svjedoka. Imate dva očevica koja su navela da ni fizički opis osumnjičene osobe ne odgovara mome. Jedino zato da bude ,,Šćekić ubio Šćekića“, pa da opasnije zvuči – kazao je optuženi Šćekić ne sporeći da se u vrijeme ubistva za koje mu se sudi kretao u kriminalnim krugovima ali da nikad nije izvršio ozbiljnije krivično djelo.
Sud je na kraju ročišta odbio zahtjev odbrane da se optuženima ukine pritvor u kojem se nalaze već 17 godina.
Podsjećamo, Vrhovni sud je u decembru 2019. godine ukinuo presudu Apelacionog suda od 20. februara 2015. godine protiv ovih optuženih.
Odluci Vrhovnog suda je prethodila odluka sudija Ustavnog suda koji su usvojili žalbu odbrane osuđenih, jer je ocijenjeno da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u dijelu koji se odnosi na pribavljanje i kvalitet korišćenog dokaza zaštićenog svjedoka Zorana Vlaovića i prava na odbranu.
Ustavni sud je konstatovao da je odbrana na suđenjima pred redovnim sudovima osporavala kredibilitet iskaza zaštićenog svjedoka Zorana Vlaovića, ali da sudeća vijeća u svojim odlukama nijesu obrazložila suprotni stav – da je iskaz ovog svjedoka validan.
Sudije Ustavnog suda utvrdile su i da je, u odnosu na optuženog Ljuba Bigovića, došlo do izmjene činjeničnog dijela precizirane optužnice i to u presudi prvostepenog suda od 19. jula 2012, zbog čega se pojavilo suštinsko pitanje, da li je narušen identitet presude i optužbe, odnosno da li je optužba prekoračena. Bigović je „pod nerazjašnjenim okolnostima“ izašao iz pritvora u Spužu u noći između 22. i 23. avgusta 2005. i u Tivtu se sastao sa okrivljenim Vujadinovićem. Sud je istakao u obrazloženju presude da navodi optužnice nijesu dokazani. Umjesto toga, sud je „na osnovu sprovedenih dokaza“ ustvrdio kako je Bigović pomenuto krivično djelo izvršio ranije, prije nego što je „lišen slobode“.
Podsjećamo da je optuženima suđeno tri puta. Apelacioni sud je prve dvije presude Višeg suda oborio zbog bitnih povreda odredbi krivičnog postupka i brojnih grešaka.
Sutkinja Uskoković, koja je donijela posljednju presudu 2012. godine u obrazloženju je navela da je, na osnovu svih dokaza, prema stavu sudskog vijeća, nesumnjivo utvrđeno da su Boreta i Bigović podstakli Čilu Šćekića i Vujadinovića da iz koristoljublja ubiju inspektora Šćekića.
Direktni egzekutor je prema navodima optužnice Milan Čila Šćekić.
Sljedeće suđenje zakazano je za 20. jun.
