Komentar

Stav

Centrističke partije, pankeri i suptilni identitetski osjećaj

Na dan kada je umro Novak Kilibarda, jedan od rijetkih Crnogoraca koji su bili spremni da naprave najtežu od svih stvari – da javno priznaju da su (grdno) pogriješili –žao mi ješto tekst povodom najnovijih teških i opasnih brljotina avgustovske koalicije u Pljevljima moramo početi drugim podsjećanjem.

Centrističke partije, pankeri i suptilni identitetski osjećaj Foto: Gradski portal
Miodrag Vlahović
Miodrag VlahovićAutor
Gradski portalIzvor

Jer, imao je dr Kilibarda značajnu i vrlo pozitivnu ulogu za vrijeme intervencije NATO na tzv. SRJ, kada se tadašnja vlast upinjala da posljedice reakcije Alijanse na grozomornu i zločinačku politiku Srbije na Kosovu svede na minimum. I to ne smijemo zaboraviti – naročito ne kada se opraštamo od našeg profesora usmene književnosti …

S druge strane, istorijske istine radi, imao je prethodni Novak Kilibarda, onaj iz Narodne stranke 1992/93, nepobitne veze sa pričom koja slijedi. Kao što je tadašnja vlast, dominantni i jedinstveni DPS, imala sa “izvjesnim” Čekom Dačevićem, kako će tog gospodina, u uzaludnom pokušaju da se distancira od njega, nazvati pokojni Momir Bulatović, ondašnji predsjednik Crne Gore.

Dakle, Skupština Crne Gore, 1993. je godina, a moguće i početak 1994 (a to se sve može naći u stenogramima, koji se čuvaju), predsjedavajući parlamenta – a zvao se Svetozar Marović – prekine neko moje izlaganje, koje se ticalo ratnih tema i položaja Crne Gore u to doba, i to baš u trenutku kada je trebalo da “poentiram”.

I bi mi baš krivo, pa sam odgovorio, ozlojeđen njegovom nekorektnom upadicom: “Znate, gospodine predsjedavajući, najbolja slika ovog tragičnog rata nije napravljena na nekom od ratišta. Ne, najbolja fotografija ovog rata je napravljena u Skupštini tzv. SR Jugoslavije, gdje su u prijateljskom razgovoru, nasmijani i zadovoljni, izvjesni Čeko Dačević, izvjesni Dobrica Ćosić i izvjesni Svetozar Marović. To je prava slika tog rata. Hvala.”

(Ne mogu sada da citiram što sam rekao, kada je završena ta sjednica, a ideolog jedinstvenog i kasnijeg DPS došao do liberalnih klupa u Skupštini – raspored sjedišta je još uvijek bio “bioskopski” – da nešto o tome prokomentariše, jer psovke nije lijepo citirati – bez obzira na istorijsku distancu.)

Tako se “izvjesni” Milika Čeko Dačević, jedan od četnikolikih tipova tog doba, koji se “proslavio” terorisanjem sugrađana Pljevljaka (onih koji su muslimani, odnosno Bošnjaci i Muslimani, ali i onih malobrojnih koji su smjeli da iskažu otpor prema takvom teroru), vratio u sjećanje.

Neće se sjetiti mladi čitaoci, tada su u Pljevljima “junaci” i paravojnici uniformisanog Dačevića, kad padne mrak, u vazduh dizali radnje sugrađana koji nisu pravoslavni, zato jer nisu pravoslavni … I onda bi se, pričali su nam, a bilo je i medija koji su o tome smjeli da izvijeste i pišu (pokojni Monitor, prije svih), u toj pomrčini, poslije eksplozije, gradom čuo – aplauz!

Da, aplauz!

To je bilo u tom divnom dobu, u kojem su takva pomrčina i muk bili neophodni za tu vrstu histerije, mržnje i zla. To je bilo vrijeme kojemu je slijedio “mrak” suverenističke crnogorske politike. Samo su “veličanstvene litije” taj “mrak” mogle da ukinu!

Lokalni šerif u Pljevljima se više ne zove Čeko, niti ovaj novi predjsednik nosi bradu. Čak ima i ime koje malo zanosi na Dalmaciju i južne ili zapadne krajeve. Uzalud.

Uniformu još nije obukao, ali se odjek aplauza kada se nekome digne u vazduh sav imetak sada opet čuje u Pljevljima i u Crnoj Gori. Kao što odjekuje oslobađajuća presuda jednom od njegovoh sugrađana, takođe sklonog kostimiranju u četnike, koji “nije” izazivao i raspirivao nacionalnu i vjersku mržnju. Pjevao je nevine popevke, đe se pominju nekakvi “Turci” i izlivi prijateljstva i ljubavi prema njima …

Odliježe taj aplauz iz ružne i tužne prošlosti i Crnom Gorom, mada njegov huk i zlobu ne čuju ni oni koji su pozvani da ga čuju. Ćute institucije, oslobođene i osveštane. Čuti i Zaštitnik ljudskih i manjinskih prava. Ombudsman, jado moj!

Ćute i partije koje tvore vlast u Pljevljima. One posebno ćute.

One su centrističke, tvrde razni domaći i inostrani (da, i Srbija je inostranstvo) analitičari i spin-majstori. One ostaju centrističke, građanske, čak, mada su u bogougodnoj koaliciji sa onima kojima ni propagatori avgustovskih vlasti (izvjesni medijski “komcern” i roj medijskih platformi sumnjivih tragova, čije komandne uzice i poluge ne završavaju samo u Beogradu) ne daju da im se bilo što prigovori. Ko to problematizuje, ili pita, ili nešto kritikuje – ima da dobije spremnu naljepnicu nacionaliste, ekstremiste i sluge bivšeg režima. Nego kako!

Činjenica da na listi od 37 (trideset i sedam) kandidata za lokalne funkcionere – članove savjeta i upravnih odbora preduzeća u lokalnoj samoupravi, nema niti jednog bošnjačkog/muslimanskog uveta – zašto bi to nekoga brinulo?

To su pratije koje su “stoprocentno uskladile svoje politike sa EU” i koje se, naravno, “ćvrsto na evropskom putu”! To su građanske partije centra, pobogu! Zar neko još sumnja?

Ako neko postavi dodatno nezgodno pitanje – a ima li na toj listi bar neko ko se ne izjašnjava kao Srbin il Srpkinja – odmah rizikuje da bude retrogradni nacionalista. Prefiks odaberite sami.

Zato to nećemo pitati. Prvo da vidimo što je sa našim građanima, sa našim sugrađanima, sa našim ljudima koji su Bošnjaci i Muslimani. Smeta li evropskim partijama centra njihovo religijsko određenje? Ili žele “etnički čista“ Pljevlja? Prvo po kancelarijama, pa onda redom, do potpunog “pomirenja”! Jer, ako niste shvatili, ovdje je o pomirenju riječ! I to onom nacionalnom.

Ili u Pljevljima ima 0 (slovima: nula) građana, a koji pripadaju manje brojnim narodima, sposobnih da budu članovi tamo nekih savjeta, bordova i upravnih organa? Pa je to razlog.

Onda je sve u redu. Pravac Europa, via Varhelji, preko Beograda i Banjaluke.

I, prije nego što kolumnisti izvjesnog medijskog “koncerna”, čije ime nećemo ni ovoga puta pomenuti, uz uvrede i psovke prema svima koji drukčije misle i to smiju da kažu, opet napišu ili komentarišu da su ovo u Pljevljima uradili pljevaljski pankeri, koji ništa loše ne misle, to je sve bezazleno, kako ne shvatamo, a stara vlast je korumpirana, i tako dalje … da iskoristimo priliku i upitamo predsjednika jedne od partija do ramena upletene u dešavanja u Pljevljima – znaće on koji je: što znači, ali iskreno, da Vas zamolimo, “izražavanje suptilnog identitetskog osjećaja” u ovom konkretnom tužnom i opasnom pljevaljskom zbitiju?

Treba li i ovo suptilno odćutati, zagrljeni sa odvratnim izdajničkim korumpiranim najboljim dragim srodnim … koalicionim partnerom (nepotrebne pridjeve precrtati!)?

Ili da se, poučeni iskustvom da taj lider nikad ništa, zapravo i ne kaže, obratimo frakcijama u Pokretu Evropa sad!, pa ko odgovori – odgovori.

Pitanje za njih je jednostavno: bijaste li vi ono iz Pljevalja?

Blago nama svima.

Portal Analitika

Komentari (2)

Nadimak za neregistrovanog korisnika
Napišite Vaš komentar
Ovaj sajt je zaštićen sa reCAPTCHA anti spam mehanizmom.Primjenjuju se Google politika o privatnosti i uslovi korišćenja . Vaš komentar se prvo šalje timu na odobrenje. Portal Analitika zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar, bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznijeta u komentarima ne odražavaju stavove redakcije.
Prijavi se Još uvijek nemate nalog? Registrujte se.
M MikaNikolina_neregistrovani
26.05.2023. 02:55

Kao i uvijek sjajna analiza Mico Vlahovicu. Ova zemlja zivi sunovrat. Uzas! I taman mislim dotakli smo dno, ono ide se dublje.

3
1
m milica_neregistrovani
25.05.2023. 06:53

BRAVO, BRAVO, BRAVO!!!!!!

10
1