Pomislio sam na ovu društvenu igru početkom kovid opsade kada se život počeo doimati kao odložena rabota. U rasponu od izolacije do hibernacije. Šta ću prvo uraditi kada ovo prestane? U pesimističnoj varijanti: ako ovo prestane. Naravno, ima debele razlike između davanja na volju pustoj mašti i mladalačkim hormonima (Sindrom Bokačov Dekameron) i situacije u kojoj se nađe onaj kome u međuvremenu pukne zub ili plomba a zubaru otići ne može. Da ne govorim o svim odloženim depilacijama (nisam znao da brkove imaš!), kozmetičarima, maserima, kiropraktičarima, zen meditacijama i ostalim ondulacijama.
Povratak litija
Crna Gora na koju sam i u Covid izolaciji počesto pomišljao davala mi je razloga dodatnim spekulacijama. Svemu pobrojanom dopisujem i famozne litije. Taman su se zahuktale a eto ti virusa. Hoće li ga preživjeti ili su se samo pritajile?
Odgovorilo mi se u sarajevsko junsko veče kada su stigle, moram priznati ne drage...mada predvidljive vijesti. Promptno su proradile litije. Rečeno Andrićevim jezikom „doobro proradile“ (Mustafa Madžar). Mora da su ih sve vrijeme izolacije u kući vježbali? Proradile litije a da pošten Crnogorac kojem je u međuvremenu pukao zub ni na vrata stomatološke ordinacije nije pokucao. Prije nego je jedinka stala u odbranu zuba, kolektiv je stao u odbranu „svetinja". Igrom slučaja zatekao sam se u situaciji da, potpunom a dobronamjernom, strancu pokušam objasniti u čemu je problem sa ovim litijama, Srbima i Crnogorcima? Uvažavajući crnogorski kanon „ko na brdu ak’ imalo stoji više vidi no onaj pod brdom“ polazišnu sam tačku u pokušaju skiciranja, da se ne pogriješi i ne ogriješi, pomjerio dobrih sto godina prije Covid ljeta.
Istorijsko breme
U ono nesretno vrijeme kada su katilskim revanšističkim potezom, kao kad se (zdrav) zub vadi, sa srpske strane zbrisani: Crnogorski kralj, država i crkva. U potezu od 1918. do 1920. godine.
A dramatična crnogorska 19181920. ima svoju uvertiru. Pokušavam je dobronamjernom strancu makar skicirati.
Od one godine kada Danilo Petrović tituli Vladike pretpostavlja titulu Knjaza te ovim činom Crnoj Gori pribavlja atribut sekularne države.„Ova je promjena najnesrećniji događaj za Srbiju“ ostalo je zapisano riječima Ilije Garašanina, autora srpskog velikodržavnog projekta.
Dogodilo se, dakle, u Crnoj Gori, a zalelekalo u Srbiji. Potom godina kada se po prvi put u Crnoj Gori prihvata jedan „svjecki“ praznik. Doček i proslava Nove 1896. godine. Par dana nakon proslave najavljen je dolazak vojnog izaslanika kralja Aleksandra Obrenovića. Dolazi u Dvor. Ulazi u veliki salon te zatečen ljepotom i bogatstvom namještaja govori: ,,Nijesam znao da u ovim kršima ima ovako raskošnih salona“. Odgovara mu crnogorski ministar inostranih djela, Gavro Vuković: „Ovi krši sadrže mnogo dobrih stvari, koje su vama u Biogradu nepoznate, zbog čega vi na nas gledate s predrasudama.“
Potom ono kad Knjaginja Milena podučava crnogorsku delegaciju pred prvu posjetu Knjaza Nikole Beogradu. Maj je. 1896. „Ni na jednom dvoru na svijetu nije teže Crnogorcima ponašati se nego na biogradskom. Svaki pokret, svaka riječ, svaki pogled Gospodarev biće posmatran, tumačen i svakovrsno kritikovan...Nemojte se kočiti jer ukočenost pokazuje nevaspitanje i neznanje. Ukočenost je maska gluposti...Nemojte vikati niti se mnogo smijati...Niti se mnogo čemu čudite niti mnogo kritikujte. Jedan prema drugom budite predusretljivi da se vidi da kod nas postoji disciplina, da mlađi prepoznaje starijeg“, zabilježene su riječi Knjaginje kojih se ne bi postidjela stostruko poznatija, niti mudroslovnim savjetnicima okružena krunisana glava.
Ili kad 21. aprila 1897. srpski kralj Aleksandar Obrenović putem Bar, Vir, Rijeka stiže na Cetinje. Izašao mu ogroman narod u susret. Neko iz crnogorske pratnje bilježi da se srpski kralj čudio bogatstvu i čistoti odijela domaćeg, naročito ženskog naroda. Navodno se u Srbiji mislilo da su Crnogorci goli, bosi, gladni a naročito prljavi.
U crkvi, kralj se pomalo ironično obraća Gavru Vukoviću: „ Još nikad u mom vijeku nijesam prisustvovao crkvenim ceremonijama koliko za ova dva dana otkako sam došao na Cetinje. Je li kod vas vazda ovako“?
Krajem iste godine Vladan Đorđević, prvi ministar kraljevine Srbije, na izraženi crnogorski stav da se u budućim granicama između dvije zemlje računa na njeno proširenje ka Prizrenu, bijesno odgovara: „Prizren vama treba, gladnici jedni! A ne znate da ćemo vam i Ćipur uzeti po kome slavnom imenu nazivate se nekakvim ušljivim plemićima“.
"Kako to može"
Novembra 1900. ministar inostranih dijela Crne Gore Gavro Vuković u Parizu se sastaje sa srpskim poslanikom Mihailom Vujićem i raspravlja odnose između dvije zemlje. Kritikujući spoljnu politiku Srbije, on se pita: ,,Kako to može biti da Srbija, koja ima pametnih ljudi i dobrih državnika, ipak ni s jednom državom ne stoji dobro...Zašto Srbija nije mogla da duže vremena ostane u dobrim odnosima ni s Turskom, ni s Bugarskom, ni s Rumunijom, ni s Grčkom, a najmanje sa Crnom Gorom?“ Povodom četrdesetgodišnjice vladavine Knjaza Nikole i titule Kraljevskog Veličanstva prigodna poruka poslata je na državne ali i novinske adrese širom svijeta. Jedini je izuzetak štampa Kraljevine Srbije, koja to proglašenje smatra za uzurpaciju i na štetu kraljevske dinastije Srbije kao prvog kralja poslije Kosova.
Juna 1903. vijest o izboru Petra Karađorđevića za novog kralja Srbije pozdravljena je na Cetinju s oduševljenjem. Oglasila su se crkvena zvona, topovski plotuni, narodni usklici i beskrajno veselje. Pomisao o dolasku zeta Gospodara na srpski prijesto, piše Gavro Vuković, krijepila je crnogorska srca nadom da će nastupiti stalni prijateljski odnosi između dva srodna dvora. Stotina depeša poslato je s Cetinja i svih krajeva zemlje u Zenevu, novoizabranom kralju. Novi kralj nikom nije odgovorio, doli mitropolitu.
U jesen 1904, isti Gavro Vuković piše ministru inostranih djela Srbije Nikoli Pašiću o tendenciji napada beogradskih listova na crnogorskog Gospodara:" Pratim vašu štampu i ne nalazim napada na strane vladare. Dakle, jedini je Knjaz crnogorski ostavljen na biljegu da ga vaša štampa može gađati strijelama bez da ikome odgovara.“
I tako dalje. I tome slično. Kao epilog ovom tekstu, pisanom iz Sarajeva a s dobrim željama Crnoj Gori, prilažem riječi dobronamjernog stranca koji je nakon moje skice uzdahnuo te parafrazirao svog slavnog Irca: Izgleda da je i tvojim Crnogorcima historija noćna mora iz koje se pokušavaju probuditi.
Vladan Đorđević, prvi ministar kraljevine Srbije, na izraženi crnogorski stav da se u budućim granicama između dvije zemlje računa na njeno proširenje ka Prizrenu, bijesno odgovara: „Prizren vama treba, gladnici jedni! A ne znate da ćemo vam i Ćipur uzeti po kome slavnom imenu nazivate se nekakvim ušljivim plemićima"
Pobjeda objavljuje autorske tekstove istaknutih intelektualaca iz regiona i njihove ocjene aktuelnih dešavanja u Crnoj Gori, Srbiji, Bosni i Hercegovini i Kosovu...
