Crna Gora u susret izborima 2027. ulazi sa institucionalnim i društvenim ranjivostima koje strani politički interesi mogu koristiti za uticaj na izborni proces. Iako su te ranjivosti obilježile veliki broj izbornih procesa u prethodnom periodu, država nije preduzela korake da otkloni ključne slabosti sistema i ojača njegovu otpornost na spoljne uticaje. To je ključni zaključak publikacije „Između uticaja i uplitanja“, koju je pripremio Centar za demokratsku tranziciju (CDT).
U publikaciji su, kako navode, kroz važne studije slučaja analizirali strane uticaje u Crnoj Gori, prepoznali ključne obrasce njihovog djelovanja i ponudili set preporuka za ograničavanje prostora za nedozvoljene i štetne uticaje.
„Naša analiza pokazuje da strani uticaj u Crnoj Gori najčešće ne dolazi kao otvorena intervencija spolja, već koristi domaće posrednike, medijsku infrastrukturu, identitetske podjele i praznine u radu institucija. Akteri i mete se mogu mijenjati, ali obrazac ostaje isti. Mediji, političke partije, institucije, vjerske strukture, parapolitičke organizacije ili pojedinci mogu stranom uticaju dati lokalni legitimitet, pa granica između spoljnog djelovanja i domaće politike postaje sve teže vidljiva“, ističu iz CDT-a.
U tom procesu, kako dodaju, posebno važnu ulogu ima medijska infrastruktura.
„Među televizijama sa nacionalnim ili gotovo nacionalnim dometom, dominantno su zastupljene kompanije čiji vlasnici ili centri odlučivanja nijesu u Crnoj Gori, a u najvećem broju slučajeva povezane sa režimom u Srbiji. Kada se tome dodaju političke i vlasničke veze, sinhronizovane kampanje i ponavljanje manipulativnih sadržaja, medijska infrastruktura može postati jedan od najvažnijih instrumenata političkog uticaja“, navode oni.
Posebno pogodno sredstvo za takvo djelovanje jesu identitetske teme.
„Jezik, vjera, nacionalni identitet, referendum, istorijski sporovi, odnosi sa državama regiona ili prava manjina omogućavaju da se gotovo svaki konkretan događaj veoma brzo pretvori u širi politički konflikt. Tada činjenice prvobitnog slučaja padaju u drugi plan, dok strah, osjećaj ugroženosti i istorijske podjele preuzimaju javnu raspravu“, ukazuju iz CDT-a.
Važan obrazac ovakvih djelovanja je, kako dodaju, zamjena teme.
„To smo vidjeli nakon bezbjednosnog incidenta uoči Samita EU i Zapadnog Balkana u Tivtu, ali i nakon emitovanja filma „Referendum – priča o izmišljenoj slobodi“. Rasprava o konkretnim događajima veoma brzo je zamijenjena pričama o položaju Srba, cenzuri, ustaštvu, nacionalnom dostojanstvu i drugim identitetskim i istorijskim sporovima. Treba imati u vidu i da se meta kampanje može mijenjati bez promjene načina djelovanja. Studije slučaja o Milu Đukanoviću, Milojku Spajiću i Andriji Mandiću pokazuju da političar koji je u jednom trenutku promovisan kao partner ili poželjan izbor može vrlo brzo postati meta napada. „Miljenici“ i „neprijatelji“ se mijenjaju, ali politička funkcija kampanje ostaje ista“, naglašavaju iz CDT-a.
Ukazuju da sve ove mehanizme dodatno pojačavaju institucionalne praznine u Crnoj Gori.
„Diskriminatorno djelovanje državnih institucija (npr. DIK), problemi biračkog spiska i državljanstva, slab nadzor političkog finansiranja i djelovanja trećih lica, kao i nedovoljna transparentnost medijskog vlasništva nijesu samo tehnički problemi. Oni stvaraju infrastrukturu kroz koju spoljni politički interes može proizvesti konkretan domaći rezultat“, navode iz CDTa-.
Zaključuju da ove ranjivosti nijesu novost, ali njihova dugotrajna prisutnost, bez adekvatnog institucionalnog odgovora, doprinosi normalizaciji nedozvoljenih oblika političkog djelovanja i povećava rizik koji oni predstavljaju za integritet izbornog procesa.
