“Izvori finansiranja političkih subjekata su javni i privatni. Priloge političkim subjektima mogu uplatiti kako fizička tako i pravna lica, privredna društva i preduzetnici/e, na dobrovoljnoj osnovi, dok su prilozi iz inostranstva zabranjeni. Obaveza je svih subjekata da priloge uplaćuju isključivo na odgovarajući žiro račun, pa su anonimne donacije isključene. U toku izborne kampanje ograničeno je i korišćenje javnih resursa. Za kršenja ovih zabrana predviđene su novčane sankcije za prekršaje, koje nijesu ni proporcionalne ni odvraćajuće, ako se uzme u obzir vrijednost koja se pribavlja kršenjem zakona”, navode iz CDT.
Predlog CDT-a da se kriminalizuje nelegalno finansiranje partija djelimično je usvojen kroz izmjene Krivičnog zakonika. Međutim, tada je u nedostatku političke volje izbjegnuto da se kriminalizuju svi najopasniji oblici nedozvoljenog finansiranja, pa se krivično-pravna zaštita svela na jednu uopštenu inkriminaciju korišćenja državne imovine u izborne svrhe, sankcionisanje povrede slobode opredjeljena pri finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja, i kriminalizaciju prihvatanja priloga pribavljenih kriminalnom djelatnošću.
“Potrebno je, uz konsultovanje stručne javnosti, revidirati ove odredbe tako da budu jasne, primjenjive, i da obuhvate i nedozvoljeno finansiranje i prihvatanje priloga. Nije dovoljno krivično-pravnu zaštitu ograničiti samo na priloge koji potiču iz kriminalne djelatnosti, i posebno je važno finansiranje iz inostranstva definisati kao krivično djelo”, zaključuju.
