Iz CBCG podsjećaju da su višegodišnji problemi u metalskoj industriji dobrim dijelom rezultat zastarjele tehnologije, prezaduženosti, prevelikog broja zaposlenih i nerentabilne proizvodnje. „Fizički obim industrijske proizvodnje, kao jedne od grana koju je najteže pogodila kriza, u 2009. godini je smanjen 32 odsto. Ukupna industrija je 18,9 odsto učešća u bruto domaćem proizvodu (BDP) 2001. godine svela na 11,3 odsto u 2009“, navodi CBCG u Preporukama Vladi za vođenje Ekonomske politike u ovoj godini.Iz CBCG upozoravaju da će Ekonomska politika i u ovoj godini biti suočena sa brojnim izazovima, iako je ekonomski oporavak počeo u trećem kvartalu prošle godine.
Kombinat aluminijuma: „Pad prerađivačke industrije najviše je rezultat nedovoljne i nerentabilne proizvodnje u KAP-u. Ipak treba napomenuti da je čitav niz faktorauticao na dešavanja u KAP-u, globalna kriza, cijena aluminijuma na svjetskom tržištu, višak zaposlenih, visoki troškovi proizvodnje“, rekli su iz CBCG. Od 2001. do 2009. godine smanjeno je i učešćr sektora vađenja ruda i kamena u BDP-u, sa 1,9 na 0,7 odsto, najviše zbog problema u proizvodnji Rudnika boksita.
„Tome je znatno doprinio i prestanak eksploatacije rude u jami, decembra 2008. godine i sa površinskih kopova u maju 2009“, navode iz CBCG. Zatvaranjem Fabrike glinice, čime prestaje potreba za radom Rudnika boksita kada je KAP u pitanju, zatim obustave rada Fabrike za preradu, u čiji sastav ulazi i Fabrika aluminijskih užadi u Kolašinu i Kovačnice, Kombinat se svodi samo na primarnu proizvodnju aluminijuma sa elektrolizom i livnicom, kao jedina dva preostala proizvodna pogona.
“S obzirom na to da se cijena aluminijuma kreće oko 2,3 hiljade USD po toni i da je putem socijalnog programa smanjen broj zaposlenih na 1,3 hiljade, stvorena je mogućnost da se posluje bez gubitka i realne šanse za investicije koje su neophodne u fabrici Prerade, zaštitu životne sredine i povećanje obima proizvodnje i kvaliteta rada“, kažu iz CBCG. Rudnici boksita direktno dijele sudbinu KAP-a, kao dominantnog potrošača i programom sanacije KAP-a predviđeno je i restrukturiranje tog preduzeća, jer njime takođe upravlja Centralno-evropska aluminijumska kompanija (CEAC), odnosno En plus grupa.
„Posljednjih godina proizvodili su godišnje oko 650 hiljada tona rude boksita, od čega je 470 do 480 hiljada tona išlo za KAP, a ostatak se prodavao stranim kupcima ili lagerovao. Međutim, zbog povoljnije cijene glinice na tržištu od KAP-ove sa boksitom iz Nikšića, u 2009. godini je zaustavljena proizvodnja boksita“, navode iz CBCG. „Nastavak proizvodnje zavisi od obezbjeđenja tržišta, odnosno izvoznih aranžmana“.
Željezara Nikšić: Željezara se, podsjećaju iz CBCG, u ovoj godini suočavala sa problemima u finansiranju proizvodnje i sa nepovoljnom situacijom na tržištu čelika, što je uticalo na značajno smanjenje obima proizvodnje u odnosu na 2009. godinu.U prošloj godini je sa Vladom potpisan Protokol o refinansiranju obaveza Željezare. Njime je Vlada stekla pravo na tri predstavnika u Odboru direktora, koji imaju obavezu da prate realizaciju Programa restrukturiranja. Na osnovu tog Programa, Željezara je dobila garanciju za kredit od 26,3 miliona EUR od kojih je već realizovano pet miliona, dijelom za planiranu isplatu otpremnina radnika Livnice, a dijelom za plaćanje nabavljene opreme.
„Time se omogućava završetak prve faze modernizacije Željezare, koja je bila neophodna zbog zastarjelih postrojenja Čeličane i Kombinovane valjaonice, kao dva ključna pogona i ublažavanja tehničko-tehnološkog zaostajanja proizvodnje. Ugradnjom nove elektrolučne peći, koja je u oktobru puštena u probni rad, i opreme za zaštitu životne sredine, u obliku sistema za otprašivanje gasova, očekuje se da će se proizvodnja organizovati, kako bi bila konkurentnija na tržištu i kako bi se stvorili uslovi za poslovanje bez gubitaka“, ocijenili su iz CBCG. Slijedi realizacija socijalnog programa i izrada nove sistematizacije radnih mjesta, kako bi se pronašao način da se riješi problem viškova radnika.Iz CBCG napominju da je glavno tržište Željezare Srbija, gdje je jaka konkurencija betonskog željeza iz Ukrajine i iz Zenice, pa su prodajne cijene željeza na tom tržištu nešto niže od konkurencije, kao i onih u Crnoj Gori. „Potencijal ove fabrike je takođe u snadbijevanju potreba za izgradnju auto puta u Crnoj Gori, gdje bi ona trebala da ima prioritet u odnosu na strane kompanije“, smatraju u CBCG.
Glavni rizici za metalsku industriju su, kako su ocijenili iz CBCG, pad cijena proizvoda, poskupljenje električne energije, viškovi radne snage, nedovoljno stručan menadžment, nezadovoljni i nemotivisani radnici, nivo stručnosti onih koji ostaju i njihova motivisanost. Među rizicima su i povećanje kreditnog rizika u bankarskom sektoru i prenošenje rizika u fiskalnu sferu.CBCG, u preporukama Vladi, navodi da su strateški pravci razvoja metalske industrije modernizacija koja će poštovati visoke savremene ekološke standarde, usklađena sa potrebama domaće tražnje i izvozom, uz korišćenje energetski efikasne proizvodnje.Takođe, iz CBCG preporučuju i rješavanje prisutne nelikvidnosti i nedostatka obrtnih sredstava u dugom roku kako bi se obezbijedio kontinuitet proizvodnje i problema zaposlenih u ovoj grani industrije. CBCG predlaže i operativne mjere, među kojima modernizaciju proizvodne opreme i tehnologije kako bi se dobio efikasan proizvod koji zadovoljava standarde i koji je cjenovno konkurentan na međunarodnom tržištu. Takođe, uz nabavku nove, potrebno je uraditi i remont postojeće opreme da bi se zadovoljili i ekološki i zdravstveni standardi za rad u ovim postrojenjima, ali i oni za okolinu i eko sistem Crne Gore.„Realizovati pokrenute programe restrukturiranja i efikasnu upotrebu putem kredita dobijenog novca za koje je garantovala Vlada, kako bi se povećao obim proizvodnje i poboljšali rezultati poslovanja.
Povećati motivisanost zaposlenih: Riješiti problem zaposlenih u ovoj industriji kako bi se smanjili konflikti, povećala motivisanost i produktivnost rada“, navodi CBCG u Preporukama za metalsku industriju. Potrebno je i, kako se dodaje, sprovesti do kraja usvojene socijalne programe KAP-a i Rudnika Boksita i pripremiti socijalni program za Željezaru na način da se zadovolje interesi zaposlenih, poslodavaca i Vlade. „Regulisati tehnološki višak isplatom preostalih predviđenih otpremnina zaposlenima i odvajati novac za ulaganje u stambene fondove.Uposliti stručni menadžment koji bi efikasno riješio probleme rukovođenja i sproveo faze restrukturiranja preduzeća u skladu sa iskustvom uspješnih, privatizovanih kompanija iz ove grane sa pozitivnom vizijom razvoja“, poručuju iz CBCG.Neophodno je i, kako smatraju, ulagati u poslovnu saradnju sa stranim partnerima iz razvijenih zemalja Evropske unije, visoko-obrazovnim institucijama i istraživačkim centrima i angažovati ih u kreiranju strategije razvoja metalskog sektora. „U cilju jačanja konkurentnosti ove industrije na svjetskom tržištu, koja je blisko povezana sa obrazovanjem za sada nedostajućeg kadra metaloprerađivačke struke, potrebno je razmotriti upoznavanje učenika srednjih škola o značaju ove djelatnosti i time i sa potrebama za metaloprerađivačkim i proizvodnim zanimanjima“, smatraju u CBCG.U svim pogonima metalske industrije potrebno je ugraditi stabilizatore za napajanje električnom energijom, kao način smanjenja troškova po ovom osnovu.„Kako se potpisivanjem ugovora o poravnanju sa vlasnikom KAP-a i Rudnika boksita, Vlada obavezala da subvencioniše struju u vrijednosti od 25 miliona EUR samo u naredne dvije godine, i to 18 miliona u ovoj i sedam miliona u narednoj, neophodno je pronaći najbolji i najpovoljniji dugoročni način snabdijevanja KAP-a električnom energijom“, upozoravaju iz CBCG.
U Željezari je, kako dodaju, potrebno nastaviti modernizaciju proizvodne opreme naročito u oblasti proizvodnje visokolegiranih čelika ponajstrožijim svjetskim standardima, kao profitabilnim proizvodima, kojima se može osvojiti tržište.
Posvetiti se Preradi i Kovačnici: „T-ingoti su jedini proizvodi koje KAP trenutno proizvodi i to je najeftiniji proizvod, takozvani primarni aluminijum. Iz tog razloga, osim u modernizaciju primarne proizvodnje, treba uložiti novac za otvaranje bar jedne proizvodne linije većeg nivoa prerade, čiji su proizvodi znatno isplativiji, a za kojima postoji velika tražnja na tržištu Evrope“, ocijenili su iz CBCG.
„Stoga je potreban prelazak na proizvodnju legura koja će se koristiti u drugim industrijama, kao što su automobilska i građevinarstvo“. U tom pravcu potebno je, smatraju u CBCG, ponovo razmotriti otvaranje pogona livnice Kovačnice, ali u sasvim novoj organizaciji - potpuno automatizovana i kompjuterizovana, tako da bi se dobili proizvodi većeg kvaliteta.„Takođe, razmotriti i mogućnost pokretanja fabrike Prerade, kao alternative proizvodnje finalnog proizvoda od aluminijuma, jer u Crnoj Gori postoji tražnja za ovim proizvodima koja se uglavnom zadovoljava iz uvoza.
S obzirom na to da su u Preradi sačuvane prostorije i dio opreme, što omogućava proizvodnju aluminijskih profila bez dodatnih gubitaka, treba ulagati u proizvodnju aluminijskih gredica visokog kvaliteta“, poručuju iz CBCG.
Pokrenuti Glinicu: U narednom periodu potrebno je, kako dodaju, pronaći način kako bi ponovo bila isplativa nabavka boksita iz Rudnika i ponovo razmotriti otvaranje fabrike glinice, kao osnovnog inputa u proizvodnji aluminijuma i pokrenula njegova proizvodnja za potrebe Kombinata. "Ponovno pokretanje proizvodnje bi bilo moguće nabavkom polovne opreme za proizvodnju glinice, s obzirom na to da je vertikalna peć za kalcinaciju glinice napravljena, ali ne i završena i puštena u rad“, navode iz CBCG.
Nova peć bi donekle smanjila troškove proizvodnje glinice i stabilizovala proizvodnju.Takođe, u CBCG smatraju da je potrebno osposobiti opremu za istovar glinice u Luci Bar, kako bi osposobljena postrojenja za utovar-istovar glinice smanjili troškove transporta i omogućili transport morskim putem sa nižimtroškovima.
„Naravno i ove investicije realizovati samo uz poštovanje visokih savremenih ekoloških standarda“, poručuju iz CBCG.U cilju očuvanja životne sredine prije pokretanja proizvodnje glinice neophodno je dugoročno riješiti pitanje deponovanja crvenog mulja, sobzirom na trenutnu popunjenost kapaciteta dva postojeća bazena sa 15 miliona tona ovog otpada
