„Ova godina izgleda biće posebna, kao što je i ovaj april. U ovom aprilu se poklapaju tri značajne slave, triju dominantnih vjera. Pesah-simbol izlaska iz sopstvenog ropstva, Uskrs-simbol vaskrsnuća, i Bajram-simbol žrtvovanja, a zajednički im simbol - promjene! Na samom početku se mora naznačiti da su promjene kod nas započele još davne 1997. godine, otklonom od politike Slobodana Miloševića, ali promjene od DPS-jednoumlja započete 2016, potvrđene su na tuškim izborima 2019, a nastavljene 2020, da bi produžile 2 aprila, a krunisaće se 11 juna, na parlamentarnim izborima. Ovo jeste dug proces, i u njemu je uvijek na neki način učestvovao i DSA, odnosno ljudi ove stranke“, kaže Camaj.
Kao predsjednik stranke koja je, kaže, uradila mnogo na razbijanju straha, i od pritisaka i ucjena, ali i straha od promjena, Camaj navodi da je ponosan na te političke tekovine i korake još od devedesetih.
„Počevši od antiratnog mitinga opozicije 1992, podrške Bulatoviću protiv Kostića, zatim Đukanovića protiv Bulatovića, doprinos na referendumu 2006, pa do pokušaja promjena 2016, i direktnog bojkota predsjedničkih izbora prije pet godina, i na kraju, odnosom naših ljudi prema predsjedničkim izborima, svjesni i drugačijih očekivanja.Nedavno sam bio napisao tekst o zbližavanju „četnika i pratizana“, kao jedinom putu ka normalizaciji odnosa unutar države Crne Gore. Pri tome sam mislio na zbližavanju većinskog, to jest slavenskog stanovništva. Nekad sam vjerovao da će se to zbližavanje desiti između dviju političkih struktura (DPS i Fronta, kao reperezanata polarizovanih segmenata te većine), ali tek nakon odstranjivanja „tereta“, jedni od korumpiranih, a drugi od klerofašista. Međutim, kako se to nije desilo, jer se ni jedni ni drugi nisu mogli osloboditi samih sebe, u opticaju je druga opcija „zbljižavanja i pomirenja“. Jer, kako stvari izgledaju, oni koji su se oslobodili tog tereta su našli sebe u drugim strukturama, kao u PES-u, u Demokratama i u pokretu URA“, kaže Camaj.
Njihovo udruživanje, uz podršku i manjinskih stranaka, kaže, jedino i sigurno mogu donijeti dugo očekivane istinske promjene i pomirenje unutar Crne Gore, i time osigurati put Crne Gore ka EU, što, kako dodaje, vjeruje da će se desiti nakon junskih izbora.
“Zato je velika odgovornost novoizabranog predsjednika, a i veliki izazov da napravi izbor između ikonografije koja ga je pratila na svom zvaničnom skupu proglašenja pobjednika, koja je bila crnogorska i evropska, i one koja je pratila slavlje pristaljica, koja je dominantno bila, nalik na 90-te. No, kako se zna, Milatović nije pobijedio sam, zato možda i ne čudi frontovska ikonografija tokom slavlja. Na kraju, slavlju je sve dozvoljeno. Ali, ako je Đukanović uspio da napravi taj otklon, u mnogo težim okolnostima, kojeg je nažalost dugi niz godina zloupotrijebio nametanjem napoleonove teze „država, to sam ja“, smatram da je jednom mladom, evropski orijentisanom čovjeku to lakše uraditi. Time bi se demantovala DPS tvrdnja, da ako njih nema, neće biti ni države, ni Evrope. Zato, izbor odnosa prema pomenutoj ikonografiji biće odrednica buduće politike PES-a, ali i Crne Gore. Ja ipak smatram da je izbor lak, jer je sadržan u samom nazivu pokreta koji je iznjedrio novog predsjednika. Stoga, građanima Crne Gore želimo srećne promjene, u nadi da će te promjene osigurati ispunjavanje datih obećanja o suspenziji korupcije i organizovanog kriminala, o povećanom standardu građana i pristupu EU, uz svakako i očuvanje sloge u kuću, i dobrosusjedskih odnosa. Takve promjene će imati bezrezervnu podršku DSA, a siguran sam i Albanaca, kao i ostalih manjina u Crnoj Gori. I na kraju, u moje lično ime, i u ime Demokratskog Saveza Albanaca, sve čestitke Jakovu Milatoviću i PES-u”, zaključio je Camaj.
