No, za razliku od prošlog i početka ovog vijeka, kada smo ga gledali u dresu, ovog puta će njegova uloga biti drugačija.
Već je, naime, odjeknula vijest kako je legendarni Pljevljak postao novi šef struke Bokelja. A sjutra ga čeka debi na toj poziciji - i to u Nikšiću protiv Sutjeske.
Slučaj je htio da Čakar prvi trenerski nastup u Meridianbet Prvoj CFL upiše na mjestu na kojem je prije 25 godina započeo jednu od najboljih sezona u karijeri. Ili makar - najubojitijih.
Navijači Sutjeske sigurno će se sjetiti sezone 2000/01, tokom koje je Čakar u prosjeku postizao skoro gol po utakmici. Preciznije, na 23 susreta u ondašnjoj Prvoj ligi SRJ pogađao je 19 puta.
Samo je jednom - četiri sezone ranije - postigao više golova u prvoligaškom takmičenju, i to za Partizan. Doduše, takav je učinak ostvario na 29 odigranih mečeva.
Čakar je u toj sezoni za Sutjesku postizao, između ostalog, i golove protiv Crvene zvezde i kraj Bistrice i na Marakani (1:2, 1:3), dao je jedan pogodak i protiv 'svog' Partizana (3:4), uz het-trik na susretu protiv OFK Beograda u Nikšiću (4:3).
Pamte se i njegova dva gola Budućnosti pod Goricom (4:3) na samom kraju sezone. Doduše, taj je meč bio prilično kontroverzan - govorilo se tih dana po Podgorici da je Sutjeska odigrala nešto 'usporenije' jer su Podgoričanima bili prijeko potrebni bodovi kako bi izborili opstanak. Do kojeg na kraju nijesu stigli.
Sa druge strane, Sutjeska je tu sezonu privela kraju na sedmoj poziciji, kao najbolji crnogorski prvoligaš.
Podsjetimo, Čakar je ponikao u Rudaru, gdje je to prezime već bilo jedno od najprepoznatljivijih - svojevremeno su Rasim i Safet Čakar bili vrsni golgeteri pljevaljskog kluba.
Kao petnaestogodišnjak stigao je pod Goricu, ali nije dobio mnogo prostora u Budućnosti. Pod Golubinju se vratio 1992, odigrao spektakularnu sezonu, nakon koje je pojačao čačanski Borac. Od 1995. bio je član Partizana, i od tada je sve istorija - pamtimo ga po spektakularnim slobodnim udarcima, ali i kao jednu od najvećih strijepnji svih prvoligaških golmana iz tih sezona.
Kada je riječ o Crnoj Gori, pored Rudara, Budućnosti i Sutjeske, igrao je i za Mogren u sezoni 2007/08. Kako je sam ranije isticao, u karijeri je žalio zbog jedne situacije - što nije stigao poziv koji je očekivao. Onaj iz reprezentacije Crne Gore, u njenim prvim danima postojanja.