“Po Dodiku Evropa se ne smije biološki obnavljati uvozom ljudi nehrišćanske vjere, a RS prepoznaje i cijeni te Orbanove vrijednosti kao svoje. Sjetite se, to je isti onaj Dodik koji kaže za Bošnjake, nema ih dovoljan broj, nemaju dovoljne kapacitete, nemaju u sebi karaktera… Ako ovo nije udžbenički primjer nacizma, ne znam šta je?“
Kada Milorad Dodik kaže, hvaleći Viktora Orbana, “Mađarska je prepoznala da je pravi način biološkog obnavljanja nacije vlastiti pojačani natalitet, a ne uvoz ljudi s drugih područja, iz drugih kultura, civilizacija i nehrišćanske vjere. Republika Srpska prepoznaje te vrijednosti kao svoje i u granicama svojih mogućnosti”, njemu se živo fućka za migrantima. Dodik ovom izjavom niti misli na migrante, niti se njima obraća.
Dodik, retorički kao Brejvik
On ovom svojom čestitkom na Orbanovoj izbornoj pobjedi u kojoj “potencira hrišćanske evropske vrijednosti“, zapravo u jednom neonacističkom narativu pokušava samo jedno-demonizirati bošnjački narod u BiH i predstaviti ga Evropi (koliko može), kao neku vrstu pobješnjele islamske horde kojoj nije tu mjesto.
I taj narativ nije od juče. Zapravo on je brižljivo kreiran u krugovima ekstremne neočetničke srpske desnice sa obje strane Drine i ima za cilj, osim jačanja islamofobije, i neku vrstu revidiranja i labavljenja stava o srpskom nacionalizmu, i pretvaranje istog u “dobru hrišćansku praksu“ koja “štiti vrata Evrope“. U realnosti, tu “praksu“ je prihvatio masovni ubica i terorista Andres Brejvik i njemu slični hrišćanski fundamentalisti diljem svijeta, koji su zapravo najbolji dokaz da Dodik zajedno sa svojim ideološkim i duhovnim ocima poput ratne zločinke Biljane Plavšić, te zločinaca Karadžića i Mladića radi, možda najpredanije na svijetu, na stvaranju, za početak, neke zilotske enklave u Evropi, a potom i panpravoslavnog carstva na Putinovom putu.
No, da vidimo šta dalje u svojoj čestitci Orbanu na njegovoj izbornoj pobjedi kaže Milorad Dodik:
“Slažem se s tobom da Evropa odobrenim imigracijama radi i na ukidanju svoje biološke budućnosti zasnovane na hrišćanskim vrijednostima i načelima… “
Klasični neonacizam.
Evo kako taj Dodikov uopšteni neonacizam vidi profesor Adnan Huskić, koji je još u novembru prošle godine na RSE komentarisao Dodikove ispade u kojima uporno Bošnjake simplificirano, namjenski i maliciozno naziva samo i jedino muslimanima:
“Mislim da Dodik pokušava kapitalizirati na globalnoj islamofobiji. Želi da se dodvori desničarskoj politici u Evropi koja je antiimigrantska i jasno antimuslimanski nastrojena…S druge strane, u pitanju je onaj isti razlog zbog koga se u Republici Srpskoj ne priznaje bosanski jezik. ..Pošto Bošnjaci sami sebe često nazivaju državotvornim narodom, treba im oduzeti taj karakter i spustiti ih na nivo religijske zajednice. U tom narativu muslimani Bosne i Hercegovine nisu bitno drugačiji od muslimana koji žive u Turskoj, Egiptu ili Indoneziji.“
Jednom riječju, Dodik na najperfidniji, upravo neonacistički način retorički oduzima državotvornost Bošnjaka podvodeći ih pod istu isključivo vjersku identitetsku matricu kao npr. avganistanske ili pakistanske migrante. I onda po toj tautologiji, ako nema mjesta za nekog Avganistanca ili Pakistanca u Evropi, nema mjesta niti za Bošnjaka. Nema veze, ili upravo tim gore po Dodikovoj logici, što Bošnjaci kao i svi južnoslovenski narodi žive na tlu Balkana najmanje 1.300 godina.
Dodik: Bošnjaci su podanički narod
U pravu je zato pozorišni reditelj Dino Mustafić, koji nepogrešivo locira Dodikov izvor ideologije kad kaže:
“BiH ima neonacistu koji izgovara u multikonfesionalnoj državi sljedeću rečenicu: “područja, iz drugih kultura, civilizacija inehrišćanske vjere.”
Za one koji ne vide vezu između Dodikovog klicanja Orbanu na najnižim granama islamofobije i pustoj želji da se Bošnjaci neutrališu kao narod, evo vam jedna, po meni najrigidnija Dodikova izjava od prošle godine, preciznije od 3. avgusta 2021. a koja se odnosi na Bošnjake:
„Nema ih dovoljan broj, nemaju dovoljne kapacitete, nemaju u sebi karaktera… Oni nisu državotvorni narod, oni su podanički narod… Ako ste mogli da primite namjesnika (visokog predstavnika međunarodne zajednice op.a.)… A njihova radost je iz jednog razloga, a to je patološki i to samo konvertiti na taj način funkcionišu kakvi su muslimani jer su oni konvertirali svoju vjeru u nekom tamo vremenu…“
E to vam je ta neonacistička srž, to je ta predstava o ljudima “koji još nisu narod ili nisu dovoljni da bi bili narod“. To vam je to sociopatsko poimanje koje je karakteristično za period dehumanizacije pred istrjebljenje jednog naroda. Na koncu, na tim ideološkim stavovima SANU-a desio se i genocid upravo nad Bošnjacima od strane Dodikovih mentora. Danas se na tim stavovima dešava uništavanje Ukrajine i Ukrajinaca od strane Putinovih fašista. Na tim, ideološkim stavovima se u konačnici desio Holokaust nad Jevrejima.
Dakle, po tom narativu, potrebno je uporno ponavljati kao jedan narod nije narod nego je tek religijska, ili poluvjerska, ili odbjegla nacionalna, ili kakva geografska, ili interesna skupina i oduzimanjem prava na narod, stiče se pravo jačeg da mu se oduzme teritorija, identitet i život. Sjetite se šta je bilo sa Bošnjacima od 1992-1995.
Eto, to je srž!
Hoće li na Dan bijelih traka u Prijedoru paradirati Orbanovi i Dodikovi fašisti?
I kakve to posljedice ima u realnosti? U sadašnjosti?
Bezbroj je posljedica, od konstantnog nacionalizma kojeg na svojoj koži osjete povratnici, od majorizacije, pa do kulturnog nipodaštavanja. Sjetite se- Bosanski jezik u RS-u je sa one strane zakona.
Ali, hajmo najkonkretnije, hajmo vidjeti šta nas čeka u najbližoj budućnosti. Ovakvi Dodikovi stavovi, izjave i retorika, tjeraju sve, ali doslovno sve političke aktere iz srpskog korpusa u RS-u da se takmiče ko će biti veći nacionalista, četnik i neonacista.
Tako je u Prijedoru za 31. maj, za Dan bijelih traka, kada se obilježava tačno 30 godina od početka strašnog pokolja nad Bošnjacima i Hrvatima Potkozarja, sa druge strane pod patronatom nekakve organizacije ”Princip“, najavljen rođendanski skup u čast gore pomenutog Viktora Orbana. I da, neonacisti ne slave Orbanov rođendan zbog privrednih reformi Mađarske, nego upravo zbog svega onoga, zbog čega ga je Dodik nahvalio. Dakle, zbog u praksi primijenjene islamofobije.
Inače kao rukovodilac okupljanja na zahtjevu za proslavu rođendana Orbana naveden je zamjenik gradonačelnika Prijedora Žarko Kovačević. Kovačević je kadar Ujedinjene Srpske, koja je koalicioni partner Dodikovog Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD). Inače od ranije je poznat po sumanutoj izjavi da nema šta da čestita Uskrs Hrvatima Prijedora i da ih se “gnuša“.
Eto, tako u jednom primjeru na terenu sretosmo i Orbana i Dodikovu čestitku i ovaploćenje iste u maniru klasičnih neonacista.
Pa će (ako se dozvoli) ova bizarna neonaci-rođendanska žurka biti održana pored ljudi sa bijelim trakama, koji obilježavaju početak istrjebljenja Prijedorčana.
Možete li zamisliti npr. da se u Aušvicu susreću potomci žrtava Holokausta i neonacistike rođendanske horde? Ili da u Jasenovcu na komemoraciji pored potomaka ubijenog srpskog naroda budu postojani ljubitelji npr. Mile Budaka?
Eto, to bi se moglo desiti u Prijedoru 31. maja. Potomci bošnjačkih žrtava i islamofobi na istim ulicama.
Podsjećam, u zločinima koji su uslijedili nakon 31. maja 1992. godine u Prijedoru i okolnim mjestima ubijeno je 3.176 osoba, među kojima je 102 djece. Oko 30.000 Prijedorčana nesrpske nacionalnosti prošlo je kroz logore Trnopolje, Omarska i Keraterm…
I to će neko slaviti?
A nacistički doživljaj prema Bošnjacima od strane Dodika i kapilarno, njegovih posilnih traje i jači je nego ikad.
