I korisnici zamjenske opioidne terapije, koja se primjenjuje u liječenju zavisnosti od heroina, kao i medicinsko osoblje koje je logistika u ovom programu liječenja, očekuju da će se stabilizovati isporuka medikamenta „buprenorfin“, kako bi se program supstitucije odvijao na normalan način, odnosno vratio na ustaljeni sedmodnevni režim izdavanja lijeka.
Zamjenska terapija za osobe koje koriste opijate u Crnoj Gori postoji od 2005. godine kada je sa radom počeo prvi metadonski centar, dok je supstitucija ,,buprenorfinom“ uvedena 2015. godine i sprovodi se u osam centara za supstituciju, u zatvorima i u Kliničkom centru u Podgorici.
Efekat lijeka
Efekat ,,buprenorfina“ je takav da potiskuje simptome prekida uzimanja opijata i smanjuje učestalost želje za drogom kod osoba koje su zavisne, dok je supstituciona terapija zamišljena tako da se doze lijeka prate i smanjuju sve dok osoba ne dođe do momenta kada više nije zavisna.
U praksi, međutim, sam lijek je nerijetko predmet zloupotreba, ili razvijanja zavisnosti zbog prekoračenja doza. No, i pored svega, trenutno je jedina alternativa koja veliki broj bivših zavisnika drži dalje od ruba heroinskog pakla.
Nestašica lijeka „buprenorfin“ prošle sedmice je dovela do haotične situacije, budući da je 380 korisnika koji lijek primaju u Domu zdravlja na Koniku, u Podgorici, ostalo bez terapije. Prošle srijede je terapija obezbijeđena najprije za dva dana, a potom četiri, da bi, prema najavi, od srijede trebalo da se distribucija i izdavanje ove vrste lijeka uredovi.
Prema podacima koje smo dobili od Doma zdravlja u Podgorici ima oko 500 zavisnika od heroina koji koriste „buprenorfin“ kao terapiju. Njih oko 380 u Domu zdravlja uzima terapiju, a više od 100 ih je u KCCG.
Ukupno, u Crnoj Gori, buprenorfinsku terapiju tokom 2021. godine primalo je 956 osoba pokazalo je istraživanje koje je sprovela NVO Juventas u saradnji sa NVO LINK.
Iskustva
Prema riječima korisnika zamjenske terapije sa kojima je Pobjeda razgovarala, nestašica lijeka koja se dogodila prošle sedmice u Domu zdravlja - kada ih je na vratima dočekala cedulja sa obavještenjem da lijeka nema - a potom izdavanje lijeka „dan za dan“ nije dugoročno održivo, jer ne daje šansu za normalno funkcionisanje i planiranje života.
"Mnogo nas se, zahvaljujući ovom lijeku, „skinulo“ sa dopa, kako se to kaže u žargonu, odnosno više ne koristi heroin. Uspjeli smo da koncipiramo svoj život, pronađemo posao i u mjeri mogućeg vratimo nekom normalnom radu. Svaki zastoj u terapiji koji se dogodi, predstavlja okidač koji nas vraća u beznađe i vodi – ili povratku heroinu, ili strašnim krizama koje samo mali broj ljudi može da izdrži a da ne poklekne", kaže sagovornik koji je, iz razumljivh razloga, želio da bude anoniman.
Naveo je da očekuje režim redovnog snabdijevanja ljekovima, odnosno izdavanja terapije za sedam dana, jer na taj način mogu da žive na normalan način kao što to uz terapiju rade neki drugi pacijenti koji, na primjer, imaju problema sa dijabetesom ili nekim drugim bolestima.
Dometi supstitucije
Prema riječima Sanje Šišović, program direktorke organizacije CAZAS, supstituciona opioidna terapija u Crnoj Gori, posebno primjena ,,buprenorfina“, ima dobar učinak na više oblasti u kojima se smanjuje šteta tj. posljedice injektiranja droga. To su prvenstveno rizik od širenja krvlju prenosivih bolesti, smanjuje se stopa kriminala ali se i osnažuju korisnici za resocijalizaciju i obavljanje svih društvenih uloga u zajednici.
CAZAS pruža više usluga osobama koje su pogođene problemom bolesti zavisnosti od alkohola i droga – kako direktnim korisnicima tako i članovima porodice i partnerima/kama. U okviru organizacije funkcioniše program smanjenja štete kao i program podrške mladim, odraslim i starim licima pogođenim zloupotrebom psihoaktivnih supstanci.
"Program zamjenske terapije, kao vrsta pristupa u tretmanu bolesti zavisnosti, u svijetu daje dobre rezultate koji umnogome zavise od kvaliteta njegove primjene i dostupnosti pratećih programa kao što su programi smanjenja štete, resocijalizacije, programi podrške u zajednici, politike zapošljavanja, profesionalne rehabilitacije i psihosocijalne podrške korisnicima programa i njihovim porodicama. Ova vrsta terapije vrlo je efikasna u smanjenju injektirajućeg ponašanja koje osobe zavisne o opioidima izlaže riziku od dobijanja HIV-a", navodi Šišović.
Prema njenim riječima, pristup i održavanje na programu mogu poboljšati zdravstvene ishode korisnika, smanjiti predoziranje i rezultirajuću smrtnost, smanjiti kriminalnu aktivnost, rezultirati boljim psihosocijalnim ishodima i smanjiti rizik za trudnice zavisne o drogama i za njihovu novorođenčad.
"Ne možemo reći da je program u potpunosti neuspješan jer ne treba minimizirati njegove pozitivne rezultate koji se najviše odnose na poboljšanje kvaliteta života korisnika i promjenu životnih navika. Ipak, činjenica je da u Crnoj Gori postoji mnogo prostora za unapređenje samog programa – od kadrovskog, tehničkog i sadržajnog dijela do povećanja finansijskog okvira i ulaganja u razvoj i unapređenje samog programa", kaže sagovornica.
Bez alternative
Jedan od bivših heroinskih zavisnika, koji je od 2015. godine uključen u program supstitucije, ističe za Pobjedu da je svjestan da nijesu svi korisnici terapije, ili „bupa“ (kako je zovu) u istoj situaciji. Odnosno da ne pristupaju jednako liječenju; da ima i zloupotreba...
"Svima je poznato da je „bup“ spas, ako nije samom sebi cilj. Potrebno je, međutim, vrijeme i uslovi da se uđe u proces smanjenja doza, nije to tako jednostavno i ,,pritiskom na dugme“. Kao što je veoma teško naglo prekinuti upotrebu lijeka, a da se ne vratite se opijatima. Uprkos svemu, smatram da benefiti ovog lijeka, čak i onda kada se koristi duži period, prevazilaze ostale negativne aspekte", kaže on.
Zalaže se za redovna i vjerodostojna testiranja i provjere da li su korisnici „čisti“ prije produžavanja terapije, ali smatra da se prvenstveno mora stvoriti sigurnost da će ljekova biti. Jer strah i kriza od nestašice – vode u beznađe.
"U protivnom vidjeli smo što je izazvao jedan dan problema i kako ta vrsta nesigurnosti utiče i na korisnike terapije i na zdravstveni sistem, a i na samu potražnju za narkoticima", naveo je sagovornik.
Kako pojašnjava, bez zamjenske terapije ne bi imao drugu opciju nego da se vrati heroinu, pa da onda pokušava nekako da se „skine“ sa droge.
Program je dobar ukoliko ga podržimo drugim sadržajima
Izdavanje i ordiniranje lijeka ,,buprenorfin“ samo je segment programa supstitucije. Prema riječima Sanje Šišović iz CAZAS-a, nažalost, u Crnoj Gori je veoma ograničena dostupnost programa koji bi samu zamjensku terapiju osnažili i učinili maksimalno efikasnom u interesu korisnika.
"Živimo u državi u kojoj je bilo koje mentalno oboljenje stigmatizovano, psihoterapija je često skupa i nedostupna, kapaciteti za tretman mentalnih izazova su veoma ograničeni i u takvom okruženju je veoma teško sistemski unaprijediti ovakve oblasti", ističe ona.
Kako ističe, činjenica da broj korisnika ove terapije raste obavezuje sistem da preuzme odgovornost i da radi na unapređenju istog i kreiranju dodatnih servisa podrške.
"O samom programu supstitucione terapije najbolje govori struka i rezultati koji se postižu širom svijeta a to je da program može dati dugoročne rezultate i potpuni oporavak ukoliko se osnaži dodatnim servisima podrške koji u fokus stavljaju korisnika i njegovo osnaživanje a ne ordiniranje lijeka", zaključila je Šišović.
