U jednoj košarkaškoj godini za nama, kakva je bila i u cijelom svijetu, kroz borbu sa koronom (čak tri puta) , povredama, odloženim utakmicama, pa zgusnutom rasporedu, "plavo-bijeli" su još jedom iza sebe ostavili sezonu za ponos svakog navijača.
U Evropi ušli smo u TOP 8 ekipa Evrokupa, gdje je trebala majstorica pa da položimo oružje od budućih šampiona Monaka.
Da smo samo imali mogućnost da drugu utakmicu, poslije brejka u Monaku igramo u Podgorici, ko zna kakav bi krajnji domet naše ekipe bio.
U ABA ligi smo odigrali seriju teških utakmica i dobili svaku do tog gostovanja u Baru, u kojem smo odigrali jednu lošu utakmicu, i izgubili čelnu poziciju i prednost domaćeg terena u eventualnom finalu.
Upravo sa Baranima smo odigrali dva polufinalna meča i pokazali još jednom da kad igramo jako i energično u odbrani, a namjestimo ruku za šut da je malo koja ekipa koja nas može savladati.
Naš coach Dejan Miliojević upravo to i traži od igrača. Da daju sve od sebe, ostave srce na parketu, pa kako bude.
Bez ikakve želje da izlazimo sa podignutom bijelom zastavom, ali moramo biti svjesni i samog uspjeha koji je ovaj tim napravio. Protivnik je ekipa koju smo dobili oba puta ove godine, ekipa koju smo dobili prošle godine u Beogradu,ekipa koju odlično poznajemo. Najskuplji roster u istoriji ABA lige, pravljen za daleke domete u Evroligi. Ipak serija promjena stranaca, pa kasnije i trenera, ostavila je traga na igri Crvene zvezde.
I dalje najveća opasnost prijeti od ubitačne spoljne linije Korija Voldena i Džordana Hamiltona, ali i od igrača koji imaju svoj momentum, kakav su Davidovac, Dobrić, Lazić. Zvezda je teže nego što se mislilo izašla na kraj sa Igokeom, ali je pokazala koliko opasna zna da bude kada energično i agresivno pristupi meču.
Ipak vjerujemo u naše momke, vjerujemo u Dejana Miliojevića i stručni tim, vjerujemo da možemo, jer smo to i pokazali i ove i prethodne sezone.
Finale - Tu smo, spremni da igramo košarku i pokažemo regionu da smo sila koja je tu, koja traje, i koja ne misli nikome da se povuče!
