Posezanje za hranom sat ili dva nakon obroka, kao i posezanje za hranom u stanju neraspoloženja kad hrana pruža osjećaj zadovoljstva i raspoloži, ali odmah dolazi do osjećaja krivice, stida, ili srama - rekla je gostujući u emisiji Srećan dan, na Televiziji E, psihološkinja i psihoterapeutkinja pod supervizijom Helena Bubanja.
Emocionalno ili kompulsivno prejedanje predstavlja prekomjerno, kaže Bubanja, konzumiranje hrane u momentima pojačanog stresa, preplave negativnih emocija, ili kada se, objašnjava ona, osoba generalno loše osjeća.
"Češće se javlja kod mladih, adolescenata, ili kod ljudi koji su u ranim dvadesetim godinama, mada ne isključuje ni to da se može javiti i u nekim kasnijim godinama. Bitno je da se to klasifikuje kao jedan od mentalnih poremećaja, u kategoriji poremećaja ishrane. Sama riječ kompulsija znači da je to neki naš unutrašnji poriv, signal da uradimo nešto, iako možda znamo da to neće biti dobro za nas", rekla je Bubanja.
Mnogo je faktora koji dovode do stanja emocionalnog prejedanja, kaže Bubanja, a uzroci su višestruki i međusobno povezani, a jedan od glavnih uzroka je stres, osjećaj tugovanja, usamljenosti, osjećaj praznine.
Ukazuje i da takvog stanja mogu dovesti neki naučeni obrasci iz ranog djetinjstva, kada roditelji nagrađuju djecu hranom, ili slatkišima, pa se taj obrazac ponašanja stvorio nesvjesno u odrasli period i hrana se doživljava kao vid nagrade i, kako kaže, povezuje sa emocionalnom sigurnošću.
"Ukoliko smo već jeli i nakon sat, ili dva, već dolazi opet do potrebe za hranom tada možemo da prepoznamo da to nije fizička glad, već da je to emocionalna glad i da se jednostavno zapitamo zbog čega mi sad uzimamo hranu, zašto nam to treba i da li nam predstavlja neki vid zadovoljstva, ili smo gladni", zaključila je Bubanja.
