"2006. godine bila sam aktivna učesnica u političkoj borbi za očuvanje zajednice Srbije i Crne Gore.Kao studentkinja u Kragujevcu zajedno sa mnogim studentima iz Crne Gore koji su studirali u Srbiji nedeljama smo se okupljali pod parolama: ,,Ne je pozitivan odgovor" i „Crna Gora nije na prodaju". Na glasanje smo došli organizovano. Bilo nas je dosta i bili smo sigurni da ćemo našim glasovima uspjeti da sačuvamo jedinstvo jednog istog naroda u zajednicu Crne Gore i Srbije. 21. maja 2006. godine doživjeli smo veliko razočaranje. Naš glas nije odlučivao", navodi Božović na Fejsbuku.
Crna Gora je, tvrdi Božović, "nezavisnost dobila na silu".
"kKrađom na referendumu, ucjenama, velikim parama i velikim brojem glasova iz inostranstva onih građana koji su odavno odlučili da svoj život žive u nekoj drugoj državi a ne u Crnoj Gori. Od 21. maja 2006. godine zaogrnuti zastavom koja je postala stranačko obilježje DPS-a, porodica Đukanović i njima bliski saradnici i poslušnici enormno su se bogatili, a država je siromašena. Posledice štetne politike bivšeg režima, podjele i pljačku državne imovine trpjeće još mnoge generacije koje dolaze", navodi Božović.
Zastava se, poručuje Božović, ne voli na silu.
"Zastava se veliča kad uz nju slaviš i pobjeđuješ. Kad pod tom zastavom živiš slobodno i osjećaš se zaštićeno. Srbi u Crnoj Gori pod referendumskom zastavom doživljavali su progon, diskriminaciju i veliko ponižavanje svih ovih godina. Pod ovom zastavom učili su jednu generaciju da su Srbi neprijatelji i da ih treba protjerati iz sopstvene zemlje. Da je Srbija neprijatelj Crnoj Gori...Pod ovom zastavom dešava se kriza identiteta koja je mutila svijest o tome ko smo i šta smo. Pod ovom zastavom društvo u Crnoj Gori i danas je podijeljeno. Zato se 21.maj ne slavi, posebno ne uz himnu saradnika ustaškog režima Sekule Drljevića", zaključila je Božović.
