Više od milion građana izašlo je na ulice u ova tri mjeseca. Tako da je ovo kriza Vučićeve apsolutne vlasti koju on neće da pusti. Izlaz iz takve krize je da Vučićev režim ispuni studentske uslove. Dokle ćemo to čekati, to nije pitanje za nas, to je pitanje za Vučića, jer on ima opciju da se povuče, građani tu opciju nemaju jer njima život zavisi od toga. Zato ostaje nejasno koliko dugo on kao apsolutista može da izdrži ove proteste jer mu se njegova autoritarna vlast koja počiva na strahu iz dana u dan sve više urušava, kaže u razgovoru za Pobjedu Balša Božović, predsjednik Regionalne akademije za razvoj demokratije.
Politička kriza u Srbiji ušla je treći mjesec. Kako se može izaći iz nje ako je dijalog unutar Srbije sada nemoguć jer vlast neće da ispuni zahtjeve studenata?
Božović: Prvo da objasnimo zašto dijalog nije moguć iako režim i neki naši partneri iz EU pozivaju na isti. Ovo nije standardna politička kriza između vlasti i opozicije. U tom slučaju bismo se lako složili da političke tenzije treba rešavati dijalogom. Ali ova kriza prevazilazi pitanje odnosa vlasti i opozicije. Ovde su sa jedne strane građani, a sa druge strane Vučićev režim. Nemoguće je organizovati dijalog između građana jedne države, ili i represivnog režima u toj zemlji. Valjda je ta vlast pala samim tim što su joj se građani pobunili? Svaki dijalog između takve vlasti i većinskog broja građana sa druge strane bio bi paradoks. Zato studenti ne traže dijalog jer je on suvišan. Ne postoji dijalog koji bi podrazumevao razgovore o poštovanju Ustava i zakona jer bi taj eventualni dijalog značio pregovaranje, što Vučićev režim i priželjkuje i zato ta opcija nije moguća.
Vlada Srbije uputila je pismo ambasadama EU u kojem se kaže da su zahtjevi studenata opravdani i ispunjeni, i da zemlje EU pismo šire dalje u svoje parlamente i institucije. Očigledno je da režim u Srbiji kupuje vrijeme, ali od demonstranata čujemo da nema nazad. Da li su EU i SAD zainteresovane za posredovanje u rješenju krize s obzirom na mlake izjave njihovih zvaničnika?
Božović: Vučić definitivno kupuje vreme, ali mislim da ovog puta vreme ne radi za njega. Studentski zahtevi su šah-mat od početka za Vučića. Ako Vučić ispuni zahteve ide u zatvor sa najbližim okruženjem, ako ne ispuni zahteve šta god da bude i kako god bude teško pao sa vlasti, a pašće, na kraju puta opet ide u zatvor sa najbližim okruženjem.
Ljudi u Srbiji su se oslobodili straha. Njegovi članovi su vidno uplašeni jer ne znaju kakvu će sudbinu sutra oni sami doživeti. Vučić sve svoje saradnike pušta niz vodu kako bi umirio nezadovoljstvo u zemlji ali to stvara nepoverenje u samom taboru SNS-a. Njegovi aktivisti više ne mogu da održe ni uličnu akciju deljenja letaka da ne dožive more neprijatnosti od građana i prolaznika. Vučić organizuje mitinge kako bi pokazao da i dalje ima snagu ali na tim mitinzima nema ni po 10.000 ljudi uz svu mašineriju, autobuse i pretnje otkazima. To sve izgleda tragično. Kako se njegova vlast održavala isključivo na strahu, sada tog stuba Vučićeve vlasti više nema i samim tim izmenila se percepcija o Vučiću kao nekakvom božanstvu vlasti. To su sada nova pravila igre koja Vučić odbija da prihvati i zato svakim narednim potezom srlja u propast.
Iz tog razloga, ne vidim kako bi mogli da posreduju naši partneri iz Evropske Unije u ovom slučaju osim da osude Vučićevo gaženje institucija pravne države što se sve češće i dešava u Evropskom parlamentu. Uz to, nadam se da je diplomatama poznato da Vučićev režim ovih dana šalje dve vrste diplomatskih pisama...
Autoritarnim režimima, pre svega ruskom, šalje poruku da je reč o „obojenoj revoluciji“ i da ga Zapad ruši, dok zapadnim prestonicama šalje poruku da je reč o proruskim protestima i da ga Moskva podriva. To govori da ne postoji više nikakva strategija, osim puke odbrane gole vlasti i da je u tu svrhu sve dopušteno.
Svjedočimo velikoj podršci koju studenti u Srbiji dobijaju iz regiona, ali i od dijaspore. Oni su svojim akcijama povezali i Srbiju i izveli građane na ulice. Sve je bez politike, ali će morati da se završi uz pomoć politike. Zašto se akademci ograđuju od politike?
Božović: Upravo tako. Na kraju ovog procesa mora da dođe do političke artikulacije nezadovoljstva. Opozicija se trudi i radi na tome. Znate, nakon 12 godina blaćenja njenih lidera i nakon medijskog progona kroz koji su prošli manje više svi opozicioni prvaci, teško je bilo sačuvati ugled i kredibilitet u javnosti. Iz tog razloga i studentski protest zazire da ne uđe u standardne spinove Vučićevih medija. Isti slučaj je i sa studentskim protestom u Crnoj Gori. To je, čini mi se, normalno i sa njihovim sazrevanjem ubrzo će i to proći.
Ali optimista sam da će se naći kandidati i ličnosti koje će opozicija svom snagom podržati na nekim narednim izborima. Naziru se razna rešenja, ali sam siguran da to neće moći da se sprovede bez širokog fronta u koji će biti uključeni svi građani koji danas protestuju širom Srbije. Studentski protest je pokazao da u srpskom društvu postoje emocije za koje nismo znali da postoje poslednjih 40 godina. Da i među mladima postoji razumevanje i za region, ali i da u regionu postoji i dalje iskrena želja da se Srbiji pomogne u demokratizaciji. Izrodiće se nešto dobro iz toga.
Kriza u Srbiji ugrožava lojaliste i satelite u regionu
U kojoj mjeri je kriza u Srbiji počela da ugrožava region: Crnu Goru i BiH? Kako sada stoji „srpski svet“ pošto je kriza nastala u njegovom centru Beogradu?
Božović: Kriza u Srbiji ugrožava Vučićeve satelite i lojaliste u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini, a ne te države. Svaka kriza Vučićeve mafijaške hobotnice je veća stabilnost za region i države u njemu. I obrnuto, svako jačanje njegovog mafijaškog režima predstavlja veću krizu za region i slabljenje demokratskih institucija u tim državama.
To su parametri koji važe i za „srpski svet“. „Srpski svet“ je oličen u Crkvi Srbije, Mandiću, Dodiku, Srpskoj listi na Kosovu. Tako i da „srpski svet“ gubi u tom smislu svoju osnovnu komponentu, a to je „ugroženost“ Srba u regionu. Sada je taj projekat ogoljen kada njegovi izvršitelji, koji su tobože ugroženi, podržavaju gaženje i prebijanje srpskih studenata po ulicama Srbije. Naravno, uvek postoji opasnost da režim ovu najdublju političku krizu u Srbiji pokuša da „izveze“ u region i da destabilizuje neku od zemalja u regionu kako bi pomerio fokus sa pitanja korupcije, bezakonja, pljačke u kojima se Srbija nalazi. Srećom, mislim da su prošla vremena kada je Vučićev režim mogao da krizama u regionu skreće pažnju sa realnih tema. Ipak, treba imati u vidu da jedan ovakav režim teško da će mirno i demokratski da odstupi.