Ministar pravde Bojan Božović saopštio je za Pobjedu da je optimističan kada je u pitanju put reformi koje će ubrzati korake Crne Gore za članstvo u Evropskoj uniji te da našu zemlju već gledaju kao državu članicu EU.
On je istakao kako je ubijeđen da će sve ključne reforme biti okončane u rokovima koje je Vlada najavila te da taj process jedino može usporiti politička nestabilnost.
Božović ističe da reforma pravosuđa ostaje jedan od ključnih koraka za završetak pregovora Crne Gore sa EU te da od rezultata u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije zavisi i dinamika zatvaranja najzahtjevnijih pregovaračkih poglavlja.
Istovremeno, prema njegovim riječima, Ministarstvo pravde radi na izmjenama više zakona, unapređenju međunarodne pravne saradnje, efikasnijoj primjeni oduzimanja imovine stečene kriminalom i modernizaciji sistema izvršenja krivičnih sankcija.
U prethodna tri mjeseca sastali ste se sa četiri ministra pravde: Njemačke, Nizozemske, Austrije i Italije. Da li oni pružaju podršku Crnoj Gori u napretku ka članstvu u EU i šta je, prema Vašem stavu, trenutno najveća prepreka zatvaranju pregovaračkih poglavlja koja se odnose na pravosuđe?
BOŽOVIĆ: Istakao bih da se radilo o sadržajnim razgovorima gdje je, pored evropske agende u užem smislu, bilo riječi i o drugim modelima saradnje ili bolje rečeno produbljivanja postojeće. U tom kontekstu došlo je i do potpisivanja važnih dokumenata. Što se konkretno našeg evropskog puta tiče, opšti utisak je da nas već gledaju kao državu članicu. Dakle, u sva četiri slučaja radilo se o sadržajnim i mogu reći prijateljskim razgovorima između partnera koji dijele istu viziju i politički okvir.
Nezahvalno je uprijeti prstom u jednu metu. Reforme su vidljive, kao takve prepoznate i u non-pejperu i ja sam optimista. Generalno, problem su kadrovsko jačanje i digitalizacija, konkretnije pravosnažne presude za organizovani kriminal i korupciju na visokom nivou, ali pomaci postoje i ubrzanje će se nastaviti.
Da li očekujete da će sve ključne reforme biti završene u rokovima koje je Vlada najavila i šta bi moglo da ih uspori?
Da, samo bih umjesto očekivanja rekao da sam ubijeđen. Može nas usporiti samo politička nestabilnost, ali posljednja dešavanja oko ustavnih promjena i drugih važnih pitanja mi ulivaju optimizam.
U javnosti se često stvara utisak da su istrage brže od sudskih epiloga. Gdje vidite glavni problem – u policiji, tužilaštvu, sudovima ili zakonima?
BOŽOVIĆ: Razumijem vaše pitanje jer je to opšta percepcija. U jednom dijelu se percepcija javnosti poklapa sa činjenicama, mada stvarnost nije tako jednostavna. U svakom slučaju, snažna borba protiv organizovanog kriminala i korupcije jeste u jednom dijelu prevazišla kapacitete našeg pravosuđa jer se isto nije spremalo za ovo. Postoje i nedostaci u zakonodavstvu, to moramo priznati. Moram opet da ponovim da se u posljednjem periodu mnogo uradilo na stabilizaciji sistema i da su rezultati nesporni. Postavili smo zdrave temelje. Sada moramo nastaviti da dalje gradimo. Kadrovski, normativno i infrastrukturno. Na pravom smo putu.
Kada se mogu očekivati prvi konkretni rezultati novih zakonskih rješenja u oduzimanju imovine stečene kriminalom?
BOŽOVIĆ: Zakon je u fazi konsultacija sa EK i vjerujem da će uskoro biti utvrđen na Vladi i usvojen u parlamentu. Njegovi konkretni pozitivni efekti biće vidljivi već tokom ove godine.
Nedavno ste izjavili da više ne očekujete da će Srbija izručiti Svetozara Marovića i da Crna Gora neće slati nove zamolnice. Da li to znači da je država praktično odustala od njegovog izručenja?
BOŽOVIĆ: Država apsolutno nije odustala od izručenja Svetozara Marovića i zahtjev za izručenje Svetozara Marovića kao i međunarodna potjernica su i dalje na snazi. Kao što smo već ranije više puta obavještavali javnost, u predmetu izručenja Svetozara Marovića Ministarstvo pravde je u međunarodno-pravnom smislu prema zamoljenoj državi preduzelo sve što je bilo moguće radi njegovog izručenja i obezbjeđenja dostupnosti pravosudnim organima Crne Gore. Moja ranija izjava odnosila se na realnu procjenu vjerovatnoće postupanja Srbije po zamolnici, a ne na odustajanje države od pravnog instrumenta.
Koji su to slučajevi, osim Marovića, u kojima godinama čekamo izručenje osoba osuđenih ili osumnjičenih za teška krivična djela?
BOŽOVIĆ: Pored navedenog, postoje svakako drugi slučajevi u kojima je Ministarstvo pravde od drugih država tražilo izručenje okrivljenih za teška krivična djela, a u odnosu na koje zahtjeve još nije primljena odluka tih država po zahtjevu za izručenje. Broj zahtjeva za izručenje prema stranim državama za najteža krivična djela se svakako povećao u prethodnom periodu kao rezultat rada pravosudnih organa, uključujući i Specijalno državno tužilaštvo u pogledu krivičnog gonjenja preduzetog prema okrivljenima i kriminalnim organizacijama za najteža krivična djela iz nadležnosti tog tužilaštva. Djelovanje ovih organizacija je dominantno međunarodnog karaktera, a sastavljene su od velikog broja pripadnika od kojih se znatan broj okrivljenih nalazi u inostranstvu usljed čega je potrebno koristiti mehanizme međunarodne saradnje u pogledu izručenja.
Kada su u pitanju ekstradicije za teška krivična djela, potrebno je imati u vidu različite aspekte među kojima su i vremenski kontekst podnošenja zahtjeva, činjenica da postupci ekstradicije, zavisno od nacionalnih pravnih sistema svake pojedinačne države, mogu trajati od više mjeseci do nekoliko godina, složenost predmeta i procedura za donošenje odluka, da li se protiv konkretnih lica vode postupci u zamoljenim državama ili ista izdržavaju kaznu u tim državama, što ima prednost u odnosu na izručenja i sl. U tom smislu, u najvećem broju slučajeva zapravo postoje objektivni razlozi zbog kojih odluke još nijesu donijete, što je uvijek dominantno u odnosu na eventualne slučajeve koji bi se mogli tumačiti kao nespremnost konkretnih država za saradnju ili nepoštovanje međunarodnih ugovora.
Koliko bi šira primjena elektronskog nadzora rasteretila zatvorski sistem i smanjila troškove države? Da li smatrate da se elektronski nadzor u Crnoj Gori i dalje koristi ispod svojih kapaciteta?
BOŽOVIĆ: Šira primjena elektronskog nadzora, svakako bi doprinijela rasterećenju zatvorskog sistema, odnosno posljedično dovela do smanjenja zatvorskih dana koje država mora organizaciono i finansijski obezbijediti. Izvršenje kazne u prostorijama u kojima osuđeni stanuje, uz elektronski nadzor, ne podrazumijeva isti nivo troškova kao smještaj lica u zatvorskoj ustanovi, uključujući troškove smještaja, ishrane, obezbjeđenja, zdravstvene zaštite i drugih pratećih troškova zatvorskog sistema. Sa aspekta efikasnosti sistema izvršenja krivičnih sankcija, može se reći da veća primjena elektronskog nadzora, u zakonom dozvoljenim i stručno opravdanim slučajevima, može predstavljati značajan mehanizam za smanjenje pritiska na zatvorske kapacitete i racionalnije korišćenje budžetskih sredstava.
U svakom slučaju, može se očekivati da sudovi u Crnoj Gori još više koriste zakonsku mogućnost izricanja alternativnih sankcija (ali i mjera nadzora), uključujući i one koje se kontrolišu putem elektronskog nadzora, u svim onim situacijama u kojima su ispunjeni za to uslovi i gdje sud nalazi da bi se tom vrstom kazne prema konkretnom učiniocu postigla opšta svrha krivičnih sankcija i svrha kažnjavanja.
Kada je riječ o tome da li se elektronski nadzor koristi ispod svojih kapaciteta, važno je napraviti razliku između tehničkih kapaciteta sistema i šireg institucionalnog potencijala njegove primjene. Ministarstvo pravde ima na raspolaganju 109 kompleta uređaja (stacionarna jedinica + odašiljač (tzv. nanogica) za elektronski nadzor, koji se koriste u postupcima izvršenja kazne zatvora u prostorijama u kojima osuđeni stanuje.
Navedeni broj uređaja je u prethodnom vremenu zadovoljavao potrebe za izvršenjem krivičnih sankcija koje se kontrolišu putem elektronskog nadzora i iste su izvršavane u zakonskim rokovima.
Ministarstvu pravde u 2024. godini od strane sudova dostavljeno je radi izvršenja 330 presuda, a u 2025. godini 370 presuda, u kojima je osuđenim licima izrečena kazna zatvora u prostorijama u kojima osuđeni stanuje. Navedene sankcije predstavljaju samo dio alternativnih sankcija čije izvršenje sprovodi Ministarstvo pravde.
Cijeneći priliv predmeta ove vrste, Ministarstvo pravde je prepoznalo potrebu za nabavkom dodatnih uređaja, pa ističemo da je u toku tenderska procedura nabavke uređaja za elektronski nadzor za potrebe ovog ministarstva.
Ministarstvo pravde ostaje posvećeno jačanju sistema izvršenja alternativnih sankcija, uključujući elektronski nadzor, uz puno poštovanje nadležnosti sudova, individualizacije kazne i procjene bezbjednosnog rizika u svakom konkretnom slučaju.
Najavili ste da bi kršenje mjera elektronskog nadzora moglo postati posebno krivično djelo. Kada očekujete da taj prijedlog bude pred poslanicima?
BOŽOVIĆ: Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika Crne Gore, kojim se predlaže uvođenje novog krivičnog djela „Kršenje zabrane određene izrečenom mjerom nadzora“, trenutno se nalazi u proceduri pribavljanja konačnog mišljenja Evropske komisije. Nakon dobijanja pozitivnog mišljenja na tekst prijedloga zakona, Ministarstvo pravde će bez odlaganja dostaviti prijedlog zakona Vladi Crne Gore radi njegovog utvrđivanja i upućivanja Skupštini Crne Gore na razmatranje i usvajanje.
Koliko je zahtjeva za ekstradiciju Crna Gora primila, a koliko odobrila u protekloj godini?
BOŽOVIĆ: Tokom 2025. godine do danas primljeno je 96 zahtjeva za izručenje. Od ovog broja do sada je postupak završen i donijeta odluka za izručenje u odnosu na 27 zahtjeva, dok o ostalim zahtjevima još odlučuju nadležna tijela (sudovi) o stepenu ispunjenosti pretpostavki za izručenje.
Koliko Crna Gora trenutno ima aktivnih zahtjeva za izručenje prema drugim državama i koliko ih mjesecima ili godinama čeka odgovor?
BOŽOVIĆ: Kao što smo naveli u okviru odgovora na jedno od prethodnih pitanja, statistika zahtjeva za izručenje se mora posmatrati u odnosu na određeni konkretni vremenski kontekst podnošenja tih zahtjeva, a uzimajući u obzir niz drugih faktora koji su vezani za ovaj međunarodno-pravni institut. Trenutno postoji znatan broj aktivnih zahtjeva za izručenje upućenih stranim državama. Ako bismo, primjera radi, uzeli u obzir period od 2020. godine do danas, taj broj bi se vjerovatno kretao između više desetina do stotinu zahtjeva, ali bi takođe obuhvatao i zahtjeve koji su podnijeti prije nekoliko nedjelja i mjeseci u kojima zbog prirode postupaka izručenja nije realno očekivati donošenje odluke. Dakle, s obzirom na složenost i specifičnost instituta izručenja odnosno ekstradicije, vrši se analiza različitih kategorija predmeta odnosno zahtjeva, vremenski kontekst, odredbe međunarodnih konvencija, težina krivičnih djela, specifičnost pravnih sistema svake zamoljene države i niz drugih faktora kada se procjenjuje status predmeta i kontekst izostanka odluke ili odgovora od zamoljenih strana u odgovarajućem trenutku.
Često se dešava da osobe protiv kojih se vode postupci napuste Crnu Goru prije okončanja procesa. Da li država ima mehanizme da takve situacije ubuduće spriječi?
BOŽOVIĆ: Zakonik o krivičnom postupku sadrži posebnu glavu kojom se uređuju mjere za obezbjeđenje prisustva okrivljenog i nesmetano vođenje krivičnog postupka. U tom cilju, prema okrivljenom se mogu preduzeti sljedeće mjere: poziv, dovođenje, mjere nadzora, jemstvo i pritvor. Pored pritvora, kao najstrože mjere za obezbjeđenje prisustva okrivljenog, najznačajniji mehanizam za sprečavanje da okrivljeni tokom trajanja krivičnog postupka napusti Crnu Goru predstavljaju mjere nadzora. Naime, članom 166 ZKP propisano je da sud može okrivljenom izreći jednu ili više mjera nadzora ukoliko postoje okolnosti koje ukazuju da bi mogao pobjeći, sakriti se, otići u nepoznato mjesto ili u drugu državu ili na drugi način ometati vođenje krivičnog postupka. U tom smislu, sud može izreći mjere kao što su zabrana napuštanja stana, zabrana napuštanja boravišta, obaveza povremenog javljanja određenom državnom organu, kao i privremeno oduzimanje putne isprave ili vozačke dozvole. Takođe, sprovođenje mjera zabrane napuštanja stana, zabrane napuštanja boravišta, zabrane posjećivanja određenog mjesta ili područja, obaveze povremenog javljanja određenom državnom organu i zabrane pristupa ili sastajanja sa određenim licima može se kontrolisati elektronskim nadzorom, dok je za izvršenje većine mjera nadzora nadležna Uprava policije. U slučaju da okrivljeni ne postupa u skladu sa obavezama naloženim izrečenom mjerom nadzora, organ nadležan za njeno izvršenje dužan je da o tome obavijesti sud, koji može izreći dodatnu mjeru nadzora ili odrediti pritvor.
